Vježbam ponekad u 6 ujutro, ponekad u 10 navečer. Meni je ustvari najbitnije sve ujutro odraditi - doručkovati, pripremiti ručak, namiriti bebu, onda ako stignem, još i odvjećbam. Ako ne, onda u toku dana kada stignem.
Vježbam kada malac spava. Ako se probudi, stavim ga u AS ispred sebe i onda on umire od smijeha gledajući me.
Napominjem da se radi o dvomjesečnoj bebi, isključivo dojenoj. U prijevodu - nema izgovora!![]()