šafran prvotno napisa
XXX ovakivih upozorenja nikad dosta.
Imali smo velikog, potencijalno opasnog i vrlo teškog psa, on je bio naša ljubav, naš život, prije nego su došla djeca. Uspavali smo ga jer je bio bolestan, karcinom, 11 godina.
Jako dobro znam i poznajem ovo što Charlie govori, psi nisu igračke, veliki, srednji, mali. Koliko god mi je stvarno već pred kraj bilo grozno teško, strašan napor kad je došla beba, jer to je psa koji je prirodno bio strašno dominantan, izlasci s njime van su bili svakodnevna noćna mora, 50 kg žive vage, a ja jedva 55, bez obzira na savršen odgoj, na poznavanje pasmine, na poziciju alfe koju sam imala ja, a ne on, susreti sa drugim psima su mogli biti krvavi, svakodnevno, da koliko toliko nije uvažvao da sam ja ta koja vodi, a ne on. Kćer je prihvatio onako, ajde ako baš moram, živio je s nama u stanu, o svakodnevnom usisavanju po 2 puta, dlaka, duga koja stalno ispada i mirisu da i ne pričam. Problemi su nastali kad je malena počela puzati, ma bilo je to sve ok, ali ipak, pozvala sam predobro, znala sam ga kako diše, svaki njegov pokret, pogled, znala sam jako dobro čitati unaprijed, znala sam kad šta slijedi. Bili su to prilično teški trenuci, bez badzora svakodnevnog, svake minute nije išlo. Vjerovala sam ja njemu, ali ipak, on je bio ipak psa, a ne čovjek i o 100% povjernja nije bilo govora, jer bio je već 9 godina kad se rodila malena, a on je navikao 9 godina biti treći u čoporu, da bude četvrti nije mu se baš sviđalo. U svakom slučaju, da je samo jednom i samo na trenutak pokazao zube na dijete, i da nisam ocijenila da mi to ipak možemo, ma koliko teško bilo, mislim da ne bi puno razmišljala oko uspavljivanja. Koliko god nam bilo tšeko, i koliko god ga voljeli, pas je pas, a dijete je ipak dijete.
Što sam s ovim htjela reći, pa i puno i ništa, u biti pomalo od svega. Ožiivio mi je ovaj topic neke moje uspomene i dvojbe. U svakom slučaju mislim da bi se puno više trebalo govoriti o tome što sve ide sa nabavkom psa u jednoj obitelji, pogotovo kada su djeca u pitanju, a posebno o tome trebali razmišljati i uzgajivači i oni koji puštaju pse da se nekontrolirano pare, pa onda samo gledaju da se riješe štenaca što prije.
