sven&iva nimalo se ne ljutim jer sam i sama tako mislila..ni sad ne želim opravdati ovo što smo učinili ili nedaj bože dati kome ideju da je to način kako se nositi sa teškim ljubimcima...nama je on takav kakav je bio centar svijeta dok nismo dobili dijete...i onda su nas svi upozoravali kako ćemo a mene su svi živcirali jer sam mislila da ćemo nekako ipak izgurati...mi živimo u dosta malom prostoru ali imamo veliko dvorište..on je bio pas koji ne podnosi hladnoću i od početka je sa nama bio u kući..čim bi uspavala malog trčala bi van s njim na dvorište da se istrči,...pa mi pobjegne iz dvorišta a ja sama, nemogu za njim jer beba spava u kući,.. njegovo lajanje me ubijalo jer je milijun puta probudio malog...mm radi u tri smjene i kad bi bio u noćnoj ovaj bi cijele noći cvilio, grebao po vratima, a ja pokušavam zaspati sa djetetom koje do sada još nije prespavalo noć, ma ni pola noći...umorua i iscrpljenu dovodio me do ludila..ma neću više ružno o njemu, dobio je preveliku kaznu..kakav god bio nije zaslužio što je dobio i kajat će su zauvijek