kraj jednog psa

[amsterdam]

nitko ovdje ne podržava eutanaziju zdravog psa, dajte nemojte brijati.

hvala
ali očekivala sam i više ovakvih reakcija, nije ništa čudno ni neobično...razumijem u potpunosti..
ja čitav život imam pse, ovo je prvi puta da se ovako nešto dogodilo..i nismo ga šutnuli jer smo dobili dijete, moj sin ima već godinu dana..nismo probali dan, dva jel ide, trudili smo se onako kako smo znali godinu dana..a i nije to samo zbog sina, ..njemu su prve rječi bile va-va, i sad ga traži stalno kad gleda kroz prozor...još mi je teže zbog toga..ali nemogu ja u par postova opisati kakv je on pas bio i zašto je došlo do toga, a vjerovatno nije svakome teško ono što je meni bilo..

[šafran]

hvala
ali očekivala sam i više ovakvih reakcija, nije ništa čudno ni neobično...razumijem u potpunosti..
ja čitav život imam pse, ovo je prvi puta da se ovako nešto dogodilo..i nismo ga šutnuli jer smo dobili dijete, moj sin ima već godinu dana..nismo probali dan, dva jel ide, trudili smo se onako kako smo znali godinu dana..a i nije to samo zbog sina, ..njemu su prve rječi bile va-va, i sad ga traži stalno kad gleda kroz prozor...još mi je teže zbog toga..ali nemogu ja u par postova opisati kakv je on pas bio i zašto je došlo do toga, a vjerovatno nije svakome teško ono što je meni bilo..

Mogu te ja razumjeti. Mislim da čak i slutim o kojoj bi pasmini moglo biti riječ. S obzirom na tvoj prethodni post, mala beba, neispavanost, muž tri smjene, tebe ne sluša ni mrvu, bježi iz dvorišta, da mogu jako dobro procijeniti kako je to izgledalo. Znam, prošla sam to u 40 m2 i to bez dvorišta, tele od psa, ja sama čitav dana i mala beba, i vječita zabrinutost, do bola iscrpljenost od posla i čišćenja i paženja, svakodnevnih šetnji kao da vodim napetu pušku, kolica sa malom bebom, u stanu vječiti nadzor, o da svašta mi je prolazilo glavom, bilo je opasnih trenutaka očaja, emocionalna iscrpljenost, ljubav prema životinji, prema djetetu, pomješana sa strahom, brigom, iscrpljenošću, osjećaj velike odgovornosti, razmišljala sam o udomljenju, ali stari pas, težak, kao šefa priznaje samo mene i muža, ali uglavnom mene, ja sam ga odgajala i provodila vrijeme sa njim najviše, a naći poznavaoca takve pasmine nije bilo lako, zapravo skoro pa nemoguće, dati ga bilo tkome isto nije dolazilo u obzir. Netko je već napisao teške su to jako odluke.

Ali slažem se i s Mujicom, ovo je jako dobra pouka, životna.