žao mi je, amsterdam.
ali psa.

ovo je forum, što znači mjesto gdje se razmjenjuju mišljenja.
i moje je da je licemjerno reći "uspavali smo člana obitelji". jer da vam je to bio, ne biste to učinili.možda zato jer vam to zakon priječi (ljude je još uvijek zabranjeno ubiti protiv njihove volje samo zato što većina nas teško izlazi s njima).

no vjerujem da bi s mužem pokušala savjetovalište ili neki drugi oblik (samo)pomoći ukoliko biste imali problema.
s djetetom bi vjerovatno išla na vježbice, psihologu, puno toga što god bi ti se ponudilo kao mogućnost izbora.

vi onu prvu preporučenu opciju niste probali - niste pokušali otići s psom na dresuru i potražiti profesionalnu pomoć za sebe i svog "člana obitelji".
znam što govorim. imam psa. i uložila sam u dva stupnja dresure s njim. svoj novac i vrijeme.
jer dijelimo život i životni prostor, a za to uvijek treba truda. i ljubavi.

oprosti ako to nisi željela čuti, ali sama si postavila temu pa si, kao što si i sama napisala, vjerovatno očekivala i ovakve komentare/mišljenja.

a za sve one koji kažu da ponekad moramo u životu donijeti i teške odluke... meni se ova čini kao odluka linije manjeg otpora, kao lakša.
uvijek se teže boriti, truditi nego dići ruke.
a ovo dizanje ruke je koštalo živo, pametno, zdravo, toplo biće života. kojemu je grozan grijeh bio jer je volio i bio vezan uz tm, a nije bio naučen kako to "socijalno prihvatljivo" iskazati.