moj pas je član obitelji. od prvog dana.
bio je tu prije bebača.
i moja ljubav prema psu nije veća ili manja od ljubavi prema bilo kom članu obitelji. već drugačija. kao što je to vrlo lijepo napisala AdioMare.
i to znači da svoje potrebe često stavljam iza potreba članova moje obitelji, pa čak i psa. ako on mora van - ja idem van makar vani padale sjekire.
ako on mora veterinaru, ja idem veterinaru makar i sama kurila 39. nema mi tu razlike u odnosu kako bih postupila za njega ili mamu ili dijete. jer on je 100% ovisan o meni.

jer tako bi i za bilo kog drugog člana obitelji.
i znate što još - sigurna sam da me nitko njih ne voli toliko čisto i bezrezervno kao on, da ne bi časa časio svoj život dati za moj...

ne ide na krevet, ne jede sa stola, zna svoj red, ali ga u neku ruku ima i zna ga i svatko od ukućana, zar ne?