 |
|||
odgoj pasa
da ne smetam amsterdam na onom topiku.
ok, jasno mi je ovo s određivanjem pravila, al što ako ne sluša? ako dođe do tog stola?sirius prvotno napisa
što onda? i za pse vrijedi "ne po guzi"?
naš nije velika i opasna pasmina, al strah me hvata kad čitam ove postove.
a neda mi se ići na pseće forume, ne mogu to.
to mm čita, al moram i ja nekog boga znati.
pa, ako imate volje, dajte neki savjet.
Odite sa psom u školu.
Joj nemojte o odgoju pasa, to je kao da takneš u odgoj djece.
Bez zezancije, ljudi su užasno osjetljivi na to.
Ali bogami je i komplicirano i u živo, a tek preko foruma, kuku i lele. Treba vidjet prvo psa, pa vlasnika, pa ih malo promotrit onako zajedno, govor tijela i jednog i drugog, pa ostale članove familije, ja se ne usudim, samo kad se sjetim psećih foruma prije desetak godina, nema razlike, mame i bebe ili mame i psi
Dobro kaže Mima, najbolje u školicu, za odgoj pasa bar to postoji, za razliku od djece, nema brošura i vodića, pa kako se snađemo, snađemo, ali ako ništa djeca bar ne grizu
Kažu isto što i za odgoj djece. Disciplina, jasna pravila, dosljednost, motivacija nagradama (ne po guzi)...Ljubav, naravno...
Moram priznati da smatram da sam u odgoju pasa totalno podbacila (u odgoju djece se smatram uspješnom). Nije da će ugristi ili obavljati nuždu po stanu, otrčati na cestu, ali socijalizacija, slušanje naredbi (osim dođi) čista jedinica. Priznajem da im se nisam dovoljno posvetila jer su mi djeca bila mala i nisam imala vremena. Imam male pinčeve, pa nije neki bed. Ali planiramo imati još jednog psa, večeg, i njega ću sigurno upisati u školicu. Da naučimo nešto i on i ja.
Nama odgoj pasa i macaka ide odlicno. Ide nam i jako dobro odgoj kceri. Stariji sin je posebna vrsta , on nas je namucio i doveo do toga da ispitujemo svoju dosljednost i sposobnost. Zbog njega smo potrazili strucnu pomoc .
vjerujem da ima lakse i teze odgojivih pasa , ali ne podnosim razmazene pse koji su gazde svojim vlasnicima. Eto, to mi ide na zivce.
Škola za psa je super stvar, ali malo toga se postiže ako vlasnik nije dosljedan. Puno je jednostavnije uzeti štene i postavljati pravila od početka nego preodgajati odraslog psa sa već stečenim navikama iako ni to nije nemoguće, ali ne treba brkati te dvije situacije.
Mm i ja smo vlasnici velikog 'opasnog' psa. Uzeli smo je kao štene, sada ima četiri godine. Iako smo se jako trudili oko odgoja, naravno da smo u puno stvari i pogriješili, tako da su neke stvari ostale za korekciju u odraslijoj dobi, to bi ja nazvala-ne sluša-, ma nije da ne sluša,nego nije naučena, ali mislim da postoji jako malo situacija koje se ne mogu ispraviti. I svakoga dana, u svakom pogledu sve više napredujemo
A sad nam stiže i mala beba, pa da vidimo kako ćemo se nositi s tim izazovom i postavljanjem nekih novih granica.
Da skratim: treba znati prioritete, na njima raditi, i opet se ponavljam, biti dosljedan, npr. nekome ne smeta kad pas žica za stolom, ili kad skače na kauč ili krevet, meni bi jako smetalo da to ovo moje tele od 50 kila izvodi, pa sam se usmjerila na suzbijanje takvih situacija, uspješno.
I, da. NE po guzi, nagrade su zakon!
svakako ima teže i lakše odgojivih pasa
do sada sam imala kujice (mješanke, uvijek udomljujemo) koje slušaju na prvi mig. ne treba ni nagrada, sretne su da ti udovolje. Mislila sam da nam baš dobro ide to sve sa životinjama. Odrasla sam s mačkama i psima, ono - znam sve
A onda (kad nam je najstarija kujica umrla) smo otišli u dumovec i udomili jednog odraslog mamlaza koji je odabrao nas i mi njega i ne znam bi li nam cesar milan himself pomogao LOL
Ja tvrdoglavijeg psa nikad nisam srela! I ne pale kazne ni nagrade, kolači i hrana ga ne zanimaju. Nije da radi neke nepodnošljive stvari. Dobroćudan je i strpljiv sa djecom, ne piša po kući itd. ali brate mili ne sluša ama baš ništa ne od prve nego od prvih 25. Teško je jer je u azilu od kad je bio malo štene pa do odrasle dobi ali eto, trudimo se.
Rado bih u neku školicu da imamo vremena&novaca ali trenutno to ne možemo.
x
Zaboravila sam napomenuti da mislim da je ključna stavka fizička aktivnost ono-umoran pas je dobar pas. Puno je lakše korekcije provoditi sa psom koji je istrčao ili bar odšetao određenu kilometražu, bez obzira na pasminu i veličinu.
cvijeta, dapače drago mi je da mogu podijeliti svoje iskustvo sa vama pa možda i pomognem nekome..
mi nismo dobro odabrali pasminu, kao mnogi vodili smo se izgledom psa umjesto njegovim osobinama kao i našim mogućnostima i navikama...naš pas je trebao mnogo aktivnosti, kako je innu napisala umoran pas-dobar pas..no mi živimo u ogromnom dvorištu i mislili smo da je njemu trčanje po njemu i svakodnevno bacanje loptice dovoljna aktivnost. ali nije bila..on je trebao šetnje, na svakodnevnoj bazi, pa puštanje da trči po nep1oznat1im terenima da istražuje isl..mislim mi smo to radili ali nedovljno često koliko je njemu to bilo potrebno... jer dođeš sa posla, pa ti se neda, pa ga pustiš u dvorište, on trči, malo mu bacaš lopticu i ajmo natrag u kuću. bio je super vezan za gazdu što su nam govorili ali mi nismo slušali niti smo vjerovali da je to moguće u toj mjeri..on je doslovno htio biti sjena svog vlasnika..a za to treba biti spreman odreći se mnogo stvari...itd..da ne nabrajam, kada uzimaš mješanca možda ne možeš znati što dobivaš ali ako uzimaš rasnog psa treba dobro naučiti zadaću
mi smo svog psa odgajali kao dijete, za što su mi ljudi koji se u to kuže rekli da griješimo.
nisam drugačije znala, a kasnije niti htjela, a to što je moj pas dobroćudan, divan, mekan, podatan i pun ljubavi prema nama me nije bacilo u zamku uvjerenja da je zbog mog odgoja takav.
takav je jer mi se posrećilo, a nikakva mu pravila nisam nametala: on je pristojan i pažljiv od prvoga dana a da ja nikakvu disciplinu nisam provodila.
kada je bio beba uspavljivali smo ga na rukama, tepali mu, ljubili ga, dozvoljavali mu svašta nešto što on nije prihvaćao do kraja, a valjda zato jer je pametniji od nas.
cvijeto, puno sreće ti želim, istu ovu kakvu sam imala ja.
a sada da objasnim zbog čega sam zapravo došla jer odgojiteljica pasa nisam ne znam kakva
mi smo ovaj vikend proveli na psećoj hitnoj.Cekala je zavrsimo sa jelom , da ju pozovemo nakon toga i da dobije kost ako smo joj namjenili.
svome psu ne dajem kosti i svojima branim i vječno ratujem zbog kostiju. ako mu ih i daju, to rade svekrva i muž poskrivećki. nakon ovog vikenda sam im rekla da ću ih hladnokrvno ubiti, dogodi li se ikada više.
evo jednog savjeta veterinara, da ja ne objašnjavam što se dogodilo:
Kosti, kad ih pas pojede, često u crijevima znaju napraviti grude koje pas neće moći sam izbaciti, nego će to zahtijevati veterinarsku intervenciju. Mekanije kosti, poput pilećih, kad ih pas pregrize, puknu oštro, odnosno, njihovi su rubovi oštri poput noža, te nisu rijetke situacije da takve kosti probiju neki dio probavnog trakta, što u konačnici dovodi do hitne operacije koja nije uvijek uspješna.
XXX na čitav post.
Bio pas mješanac ili rasni, veliki, srednji, mali, da u biti to je poanta svega, ako doživljavaš psa kao člana obitelji, odgajaš ga kao dijete, ako ne odgajaš ga kao psa, a znamo da su neka djeca daleko teže odgojiva od nekih drugih, i obrnuto, daleko lakša nego neki drugi, i to nema značajno veze sa pripadnosti pasmini, pasmina daje okvire nekih urođenih sklonosti i potencijalima uglavnom RADNIH, uglavnom ne garantira specifičan karakter i temperament pojedinog pripadnika neke pasmine, ne u onom smislu vodića za odgoj, govorim iz dugogodišnjeg iskustva i sa stajališta poznavaoca nekoliko pasmina jako dobro. I to nije nipošto vodić za odgoj, samo sa tom razlikom da je biti vlasnik i biti odgovoran za jednu pudlu ili za jednog kavkaskog ovčara mega velika razlika u samoj odgovornosti i potencijalnoj opasnosti ako se takav pas nađe u krivim rukama.
Postići da pas slijepo sluša znači slomiti ga, kao i dijete, razlike nema. Ali bez daljnjega da treba biti jasno tko je roditelj, a tko dijete.
Ovo za kosti je potpuno točno. S time da nisu opasne samo pileće, sve kosti su vrlo opasne za pseći želudac, kao i za ljudski. Neće se ništa dogoditi, do jednom.
I velike teleće sviježe kosti, koje smo i mi svojevremeno davali su opasne. Prijatelj nam je pokazao snimku želuca svog psa za kojeg mu je prijatelj veterinar rekao da je dobro da je još živ.
Nakon toga nam više nije palo na pamet davati niti to.
školica!
najbolja investicija u životu... imam divnog i dobroćudnog psa, ali zbog nas, njega, ljudi s kojima dijelimo suživot u naselju školica nam je bila neprocjenjiva
također mislim da je pseća škola neophodna.
kada je moj bio mali imala sam puno nedoumica, puno čitala, ali teško se to provodi u praksi, nije to to, a za školu nisam imala love tada.
ponavljam, meni se samo posrećilo na kraju, ali sjećam se prve dvije godine njegova života kada je bio ludi, mladi pas...
nigdje s njime nisam mogla otići. nije on bio zločesta štetočina, neki agresivac, nešto... on je bio znatiželjan i do ludila zaigran... a brz kao metak! takvo što niste vidjeli, garantiram
i onda on meni na nasipu zbriše, u malenu točkicu na horizontu se pretvori jer je skužio fazana...
a ja čučim, vrištim za njim, bojim se da se neće znati vratiti i plačem
ok, nisam tako odgajala djecu, kunem se!
pas mora slušati gazdu i to je "jedino" što vi, novi vlasnici pasa, morate postići.
psa možete voljeti kao dijete, ali morate znati da ga ne smijete odgajati kao dijete, samo voljeti... i mora se znati tko je gazda, a tko je pas.
njemu je sada 4,5 godine. evo, tek sada kada smo oboje onemoćali, sada me sve sluša
Mi smo jednom potražili savjet trenerice i ja sam zaključila da to za nas nije. Meni je grozna pomisao da bi mogla učiniti da me neko bespogovorno sluša, ja ne bi mogla odraditi taj proces
Imamo psa koji nije najodgojeniji, ali je drag i umiljat i meni je to ok.
pas koji sluša neće podletjeti pod auto jer je otrčao na cestu kao muha bez glave, npr.
kada kažem "sluša" mislim na tako neke stvari, koje su isključivo u njegovom interesu i interesu naše zajedničke obitelji.
a ne da se ja malo pred njim pravim važna, haha
Pubertetponavljam, meni se samo posrećilo na kraju, ali sjećam se prve dvije godine njegova života kada je bio ludi, mladi pas...
nigdje s njime nisam mogla otići. nije on bio zločesta štetočina, neki agresivac, nešto... on je bio znatiželjan i do ludila zaigran... a brz kao metak! takvo što niste vidjeli, garantiramŠteneća dob, znatiželjni, razigrani, blesavi, istražuju svijet oko sebe, traje do nekih 10 mj. plus minus zavisi od psa do psa, tada ulaze u pubertet koji traje negdje do dvije godine.
Mi nismo nikad išli službeno u školu, nije bilo potrebe, ali poznavali smo brdo instruktora, ali školicu bih također svima preporučila od šteneće dobi, jako dobra stvar.
Također kada se radi o već starijem psu, pa čak i kada se radi o psu od 5 ili 6 godina, dobar instruktor čuda može postići u radu sa psom i vlasnikom.
je, i meni je ovo čisto dosta. i sretna sam jer sam dobila jednog takvog dobroćudnog veseljaka i šašavca s kojim je suživot u većini bio pjesma.Imamo psa koji nije najodgojeniji, ali je drag i umiljat i meni je to ok.
želim samo naglasiti (i mislim da ne mogu dovoljno, zato ću tu stati) da je ovo više iznimka nego pravilo.
i da neki ljudi i neke pasmine moraju drugačije.
Tako je. Manjem psu ili psu mirnijeg karaktera dovoljno je nekoliko naredbi tipa: sjedi, čekaj, ono osnovno i sasvim solidno funkcionira u društvu, dok je malo temperamentnijem psu potrebno mrvu više, i postoje različite situacije gdje se te naredbe koriste. (fuj mi je jedna od najdražih, jer kad mazne nešto, a lopov je pravi ili kad pokupi neku gnjusariju na livadi moram je nekako natjerati da pljune, a fizički je ne mogu savladati. Um caruje
Svi smo različiti i poanta je u tome koliko je nama dovoljno da pas zna.
Cvijeto, nemam vremena čitati sve postove, ali bih ti savjetovala da svakako upišeš školicu za pse. Vjerujem da u Ri toga ima. Mi nismo bili u mogućnosti prije 8 god. ovdje kod nas pronaći ništa takvog pa smo napravili neke greške u odgoju koju su zasigurno mogle biti izbjegnute da smo znali drugačije. Ali nemoj ni očekivati savršenog psa koji će odmah u mjesec dana pohvatati vaš ritam života. Mome je trebalo bar 3 mjeseca da prestane pišati po stanu, a izvodili smo ga stalno vani i podmićivali raznim poslasticama. Jednostavno nije kužio što treba. Kad god bi ga vidili da čuči ispod stola znala sam da je negdje ostavio lokvicu :D a nismo ga baš nešto ni kažnjavali. samo bi ga malo izgrdila. Utješno je to da bi sad rađe pukao nego to obavio u stanu. Naravno da ne čekamo da do toga dođe :D
ma naravno, slazem se u potpunosti. Da nas nije bio tako suradljiv morali bi se ipak odluciti na neki ozbiljniji trening. Ja samo osjecam da mi ti strogi, bez iznimke dosljedni principi nisu u habitusu, meni ne pasu i nisam ih u stanju provoditi. Ali, vjerujem da nije samo jedan nacin ispravan vec da sve ovisi o nekoj kombinaciji karaktera i sit. u kojoj se obitelj i ljubimac nalaze.
Kad je nama došla ova malena kao štene od 3 mjeseca, majušna i slatka, mogli smo pogriješiti, ali MM je rekao da ju moramo naučiti i kasnije će nam život biti daleko lakši. I-kako je bio u pravu!
Prve dane smo joj ogradili dio u kuhinji, sa ogradicom za stubište. Na pod smo stavili novine. Cijeli taj prostor. Tu je bila kad se nismo mogli s njom baviti i prvih par noći. Stavili smo joj mekane, čupave šlape u obliku psa u koje je mogla ući i spavati. Bila je oko 20 cm velika
Štenad se uzvrpolji kad im se piški, a kad bi kakali, počnu se vrtiti u krug. Tada ih uzmeš u ruke i odneseš do mjesta gdje to smiju obaviti. Obično kakaju nakon svakog obroka. Za tjedan dana nauče. Ali, moraš imati vremena tih tjedan dana za učenje. Vidim da se spominju podlošci iz dm-a, ali novine su sasvim OK, naravno ako ih kupujete. No prvi mjesec-dva, domestos i papirnati ručnici su stalni pribor. Tepihe ne preporučam za te prve tjedne.
Imali smo sreću da nije cvilila noću, ona jako voli spavati i 12 sati ju nije čut
Kako rastu, skaču na fotelje, kauč, krevet. Tu je već odluka svake obitelji što dozvoliti. Vjerujte da se može naučiti psa sve što želite. Odlučno mu zabranite nedopušteno, a nagradite dopušteno. Nagrada ne mora biti poslastica, može biti i maženje ili samo odobravanje, zavisi o osobi kakvi smo.
Vjerovali mi ili ne, moj pas razumije što govorim. Mi smo toliko skupa, da ona zna kad kažem: idemo u vrt, idemo u garažu, idemo u auto, budi tu i čuvaj kuću dok me nema...stvarno se razumijemo. I tako je lako živjeti s njom. Ako želite psa, imajte ga, to je interakcija za pet!
Nikako se ne bih složila s ovim! Pas je prvo životinja, zatim pas! (a onda ljubimac, što bi Cesar rekao :lol), NJIMA treba dosljednost, pravi "vođa", sigurnost da znaju da mogu računati na gazdu i da znaju što im je dopušteno, a što nije. Inače, ONI žive u stalnom strahu, ili nervozi ili "na gotovs", njima je život lakši ako imaju red, rad i disciplinu - malo karikiram, ali kužite što mislim. Ne može se psa "pretvoriti" u čovjeka.Postići da pas slijepo sluša znači slomiti ga, kao i dijete, razlike nema.
Potpisujem (osim zadnjeg dijela :lol, možeš se malo i važna pravit :D netko vozi bijesan auto, netko se odijeva u najskupljem dućanu, tebe sluša pas :lol)
Slamanje pasa je odgojna metoda u rangu odgoja djeteta batinama jer se ne zna, ne može ili nema strpljenja drugačije.
Metoda slamanja životinje je već davno napuštena metoda odgoj pasaa, slomljena životinja uglavnom razvije agresivno ponašanje iz straha, kod pasa je to pogotovo opasno jer takve životinje ne daju često nikakvog signala ni govorom tijela ni pogledm prije nego napadnu čovjeka ili dijete.
Žao mi je uvijek pričitati ili čuti da ima još ljudi koji tako razmišljaju. O Cesaru nemam neko ushićeno mišljenje, a jako je daleko od toga da mi bude mjerna jedinica za odgoj pasa, niti je baš popularan u ovom dijelu EUrope kada se radi o odgoju pasa. Pri tome ne mislim na to da su njegove metode ne znam kako loše (iako su neke prilično diskutabilne, ipak prije svegai tip je pronašao naćin zaraditi dobar novac) ali najveća kritika upućena njemu je što ga obično upravo projsečni vlasnici pogrešno tumače, kao evo što je upravo vidljivo i iz ovog primjera.
to sam ja htjela napisat - puno je lakse odgojiti psa kad ga pocnes shvacati prvenstveno kao životinju i to životinju koja živi u čoporu... velika većina pasa ŽELI dominantnog vlasnika (vođu) koji će mu naređivat što i kako treba raditi, koji će ga dosljedno usmjeravati, i bez takvog vođe postanu nervozni, puni frustracija, izgubljeni... tu onda nastaju problemi...
kad se bira psa iz legla/azila bolje je uzet onog koji nije prvi koji ti doleti, koji ti se mota oko tebe - što većina radi - jer su to oni rijeđi psi koji imaju unutarnju potrebu dominirati i s njima treba znat radit da bi ih se slomilo... bolje uzet onog iza koji te milo gleda ali se ne nameće - taj ima smireniju energiju i lakši je za odgoj jer nije po prirodi dominantan...
pas će uvijek prvo reagirat kao životinja i to isto treba imati na umu... ja poludim kad se moja kuja obrecne na nekog cucka koji joj ide na živce a vlasnik mi uleti u facu - "pa kako ona to može, on je još mali i razigrani..." ja bi iz kože iskočila - ona je životinja i ima isključivo životinjske instinkte i nagone i ponašanje, ona ispred sebe vidi malog psa od kojeg je jača i dominantnija i postavi mu se jer joj smeta njegovo ponašanje... zaboravi empatiju ili simpatiju
a trikovi su uglavnom samo zgodna fora za prijatelje
Poredak red, rad, disciplina također ne stoji za svakog psa, količina i način se drastično razlikuju od psa do psa i tu je ta kvaka, ono što i kakao treba jedan hrvatski ovčar, dastično se razlikuje od onoga što i kako treba jedan dalmatiner ili jedan pastirski pas opet posve drugačije od njih oboje. Bilo bi lijepo kad bi se to sve tako lako daleo svesti pod zajednički nazivnik, ali to ne ide, zbog toga i jesu azili širom svijeta prepuni.
Da pas treba vođu, tj. alfu, a ne da je njemu prepuštena ta uloga nije diskutabilno, to je tako, kao i što dijete treba roditelja.
Pretpostavljam da bi ja mogla spadati u rang prosječnih vlasnika pasa, i možda i pogrešno tumačim Cesara, ali ono što on radi nije odgoj pasa, nego rehabilitacija i to i on sam tvrdi, znači skoro pa nepopravljive situacije s kojima se prosječan vlasnik ne može nositi on ipak uspijeva dovesti u podnošljive.
Odgoj je po meni nešto drugo, ono s čime se on susreće su ekstremi a onda su i ekstremne mjere potrebne da bi se to dovelo u red.
Lukab slažem se, ok ne možda sasvim, ali djelomično. U biti točno je što pišeš, samo kod rasa treba poznavati ipak i njegovu radnu pozadinu, u protivnom ćeš dobiti hrvatskog ovčara koji će ti demolirati kući (višeno nekoliko puta), a ti ćeš ga iz neznanja proglasiti ludim i psihički poremečenim, dok će takav pas u drugim rukama hodati po natjecanjima i osvajati nagrade iz agilitija širom Europe.
Innu upravo to.
Evo ovakvog su stava i ljudi kod kojih mi idemo u školicu. Cesar Milan nije baš popularan kod njih, i te njegove priče o psećoj dominaciji oni prilično ismjehuju.
Problem je kod Cesara što nema jasne granice (priča i piše on i o odgoju, o da jako puno, Cesarove odgojne metode) pa se događa upravo to da ljudi pomješaju pristup posve različitim situacijama, problemima i uzrocima.
Iako naravno Cesar ima i mnogo svojih sljedbenika, i ljudi (vlasnici) koji se kunu i ovdje da ništa nije pomoglo osim njegove metode odgoja, ali to je tako u svemu, netko se pronalazi u Juulu, netko ne.
Mima bilo je i ovdje slučajeva gdje je vlasnik vidio na tv da Cesar groze psa za uho da ga podredi, pa je i on probao isto i završio sa šavvima u bolnici, a takve stvari više nisu za zezanciju. Svaki iaole ozbiljan i educiran instruktor neće baš kao i ti tvoji biti sa njim baš oduševljeni.
još 4 dana
kaže mm da ćemo ići s njim u školicu.
http://www.vladobolha.com/default.asp?cms=GGGGGG
jel neko čuo što o njima? bio možda?
500 kn osnovni tečaj - mala škola socijalizacije, od 3 do 6 mjeseci starosti, mogu ići svi članovi obitelji.
Evo uzeti ću vas za primjer, znači idete u školicu, vjerovatno sa mlađim psom i nije istraumatiziran, i trudite se oko odgoja, često šetate i pas ima sve što mu treba (ispraviti me ako griješim), na taj način po meni situacija ne može eskalirati do te mjere da su potrebne neke drastične metode.
Sljedeća situacija je primjer ljudi koji su dosta griješili u odgoju u najboljoj namjeri, pa pas već ima neke situacije u kojima se ne snalazi i tada jedan sposoban trener može napraviti čuda.
Krajnja situacija bi bila kada je odrastao pas udomljen, ima svoje navike, strahove, razvijenu agresiju na pojedine situacije, geste ili osobe, i tu nastupaju veliki problemi, e tada po meni dolaze te Cesarove metode.
Evo, ja priznajem, jako mi je zanimljiv, samo mu zamjeram to što mi nije pomogao da svog psa riješim straha od usisavača.
Da napomenem, gospođa ima četiri godine, sve te četiri godine dva puta dnevno usisavam. Nije Cesar kriv, pas mi je lud
Cvijeto ne znam točno za Rijeku ali znam da su hrvatske pseće škole jedne od boljih u Europi, rade jako slično kao i Njemci i Austrijanci, puno svi skupa surađuju, izmjenjuju iskustva, u Zagrebu znam pouzdano ima odličnih instruktora, a vjerujem da je tako i u drugim dijelovima Hrvatske. Čak su neki njemački instruktori dolazili na edukaciju kod nas i obrnuto.
Gospodin Bolha ima i izdanu knjigu, nedavno sam je posudila iz knjižnice, doduše malo je starijeg izdanja, ali niš ne košta pročitati.još 4 dana
kaže mm da ćemo ići s njim u školicu.
http://www.vladobolha.com/default.asp?cms=GGGGGG
jel neko čuo što o njima? bio možda?
500 kn osnovni tečaj - mala škola socijalizacije, od 3 do 6 mjeseci starosti, mogu ići svi članovi obitelji.
Sretno!
Innu sa traumatiziranim psom nije lako raditi, kao ni sa istraumatiziranim djetetom, ali dobar instruktor, specijaliziran za takve slučajeve i iskustvom zna što i kako treba. Ključan je rad sa psom i vlasnikom zajedno.
Makar problem može nastati kad vlasnik sluša sa pola uha, misli da instruktor previše pametuje i prije svega nije dosljedan, u tom slučaju ni školica ni instruktor ne mogu učiniti čuda.
innu ne bih ja pametovala jer pojma nemam o odgoju pasa, samo je na uvodnom predavanju instruktorica malo sprdala CM-a i rekla da su u njegovim emisijama mnogi psi prestrašeni a ne dominantni.Evo uzeti ću vas za primjer, znači idete u školicu, vjerovatno sa mlađim psom i nije istraumatiziran, i trudite se oko odgoja, često šetate i pas ima sve što mu treba (ispraviti me ako griješim), na taj način po meni situacija ne može eskalirati do te mjere da su potrebne neke drastične metode.
Sljedeća situacija je primjer ljudi koji su dosta griješili u odgoju u najboljoj namjeri, pa pas već ima neke situacije u kojima se ne snalazi i tada jedan sposoban trener može napraviti čuda.
Krajnja situacija bi bila kada je odrastao pas udomljen, ima svoje navike, strahove, razvijenu agresiju na pojedine situacije, geste ili osobe, i tu nastupaju veliki problemi, e tada po meni dolaze te Cesarove metode.
Evo, ja priznajem, jako mi je zanimljiv, samo mu zamjeram to što mi nije pomogao da svog psa riješim straha od usisavača.
Da napomenem, gospođa ima četiri godine, sve te četiri godine dva puta dnevno usisavam. Nije Cesar kriv, pas mi je lud
btw. naš pesek se jako boji drugih pasa tako da ipak imamo i problema.
Znam da je radio sa jednom kujicom, velikom i agresivnom iz našeg društva. I dalje je na lajni jer napada i grize sve kujice manje od nje, mada sada sluša vlasnicu koja se naučila postaviti prema njoj. Dio problema nije rješen. Ne znam, valjda im je pomogao. I valjda vi nećete imati neku problematičnu situaciju za rješavanje. Ima još jedna djevojka koja radio kao dreserica i terapeutica za pse, možda i nju kontaktirati. Mogu ime na pp poslati.
Gledam jutros kako se naše dijete i pas igraju, on klikče, jako joj se raduje, ona je nježna, puže za njom po kući, ona ga slijedi i pazi. S njim je zaista divna i koliko se god potencijalni vlasnici plašili velikom obavezom, još veća je sreća i ljubav koju dobijemo od njih. A gledano očima svog djeteta još veća.
palčice šalji pp.
ma valjda nećemo imati te problematične situacije.
u naš park dolaze dva srednja šnaucera, oba dva su genijalna. kujica još nema godinu dana, nije baš sad da bespogovorno sluša vlasnika, ali nema sad tu nekih ozbiljnih problema. bar on tako kaže. najveći problem je prezaigranost.
Mima super onda da ste se odlučili za školicu, problemi će se riješiti. Sretno!
taj bolha i rodu citira
Ma naravno, uz sve ovo pisanje o problemima skoro smo zaboravili koliko je lijepo i prekrasno imati psa1
Kakva je to radost i veselje, koja ljubav
cvijeta baš se jučer pred mojom zgradom pojavila jedna mala sol papar šnaucerica (ali patuljasta)
cvilila je i natezala lajnu jer se htjela igrati sa mojom pudlicom koja je zbrisala glavom bez obzira (jako se boji pasa)
A šnaucericu vodi jedna stara gospođa koja jedva hoda
Ovo je isto točno. Dominantnih pasa u čitavoj populaciji ima u biti jako malo, pravo dominantnih, rođeni vođe, urođene alfe, kao i među ljudima, malo. Ali ako pas osjeti da mu fali vođa, preuzet ću tu ulogu, pa makar nije rođeni za taj "posao".
tooo, malo pozitive, fala bogu.Ma naravno, uz sve ovo pisanje o problemima skoro smo zaboravili koliko je lijepo i prekrasno imati psa1
Kakva je to radost i veselje, koja ljubav
joj koliko ja mogu pričati o pozitivnim stranama imanja psa doma...
samo ću reći ono što moj trogodišnjak uvijek govori - sad kad se braco rodi bit će nas 5: mama, tata, Luka, Tija (pas) i braco! nama će trebat veći auto...
iz pročitanog i doživljenog ne slažem se sa time. dominantnih pasa ima podosta i to ispoljavaju na način da žele pokoriti sebi slično velikog i slično starog psa istog spola. ako se drugi ne da pokoriti, izbije tuča. to se većinom da ispraviti pravilnom dresurom, tj. može se doći do toga da se pas suzdrži, ali ne kod svih.
što se odnosa čovjek-pas tiče, tu je situacija složenije. ne radi se o dominaciji, dominacija počiva na nagonu za reprodukcijom. pas ne sluša ako mu nisu čvrsto i jasno postavljene granice. treba biti tvrdoglaviji i uporniji. sivi znamo da nisu sve pasmine niti sve jedinke jednako podložne dresuri i prilagodbi. labrador i lovni terijer, prevelika je tu razlika u potrebnom vremenu da bi se psa dovelo u red. ljudska selekcija u igri.
pse je teško uspoređivati sa vukovima ili afričkim divljim psima koji nisu selektirani po ljudskim kriterijima i kojima instinkti nisu ublaženi našim željama. kod vukova i divljih pasa pravi alfa je majka čopora, ona najiskusnija i najsposobnija za preživljavanje, a čopor čine njene kćeri i neodrasli potomci. mužjaci su u prolazu, u vrijeme parenja. odrasle sinove tjeraju iz čopora i tako smanjuju mogućnosti incesta. i to je jedna od fantastičnih prirodnih regulacija koju psi nemaju.
ima i agresivnih pasa. neki su takvi iz straha, neki iz navike, potrebe za preživljavanjem. neki imaju urođeni feler. ovi zadnji, na njihovu žalost, nisu za drugo nego čuvare skladišta ili dvorišta, nisu za društvo ljudi ili drugih životinja. strah se da prevladati uz iskusno vodstvo. uvijek sam ZA školice, iako smo mi radili sami i potrošili previše vremena i živaca.
cezar milan je američki šou, postavljen da bi bio zabavan, iza kulisa se dešava svašta, a i ispred, no to mi laici ne možemo uočiti. no u jednom je u pravu - svaki pas treba kretanje po prirodi i njuškanje. i nama ljudima boravak u prirodi koristi i fizički i mentalno, više nego što smo svjesni.
Ne slažeš se jer su ti stavovi, bez ljutnje ali zastarijeli. Dominacija je riječ koja se i prečesto i pogrešno koristi za svakog psa koji digne rep, nasrne na drugog psa ili ne sluša. Tu je i izvor mnogih problema. Dominacije se pogrešno koristi i pogrešno tumači. Dominacija i poredak u čoporu, odnosno rangiranje su dvije različite stvari. Ovo prvo, kao što sam rekla i to će ti potvrditi svaki moderniji i educiraniji instruktor i kinolog općenito je vrlo rijetka pojava, rođene alfe su u velikoj manjini (kod svih životinjskih vrsta uključujući i ljude), ovo drugo je ponašanje jednako kao i kod nas ljudi, stavi grupu nepoznatih ljudi na okup pa promatraj što će se dogoditi, doći će do rangiranja.
Za usporedbu vukova i pasa navela si samo jednu stranu priče, postoje dvije struje jedna koja tvrdi ovo što tvrdiš ti, druga koja se referira na evolucijsku vezu psa i vuka. Pas je kao i vuk životinja čopora, i to jeste činjenica. Ovo što opisuješ vrijedi za divlje pse, za vuke ne, oni funkcinirijau na malo drugačiji način. Preporučam Zimmena na temu vuka.
Što se tiče agresije opet paušalno, a to je problem, govori se preopćenito i prepušalno što i dovodi do niza problema, najalkše je uvaljati štene prvom vlasniku koji naleti samo da se pobere lova, ali malo tko će vlasnika potpunije i educirati što sve ide uz takvo štene, uglavnom su upute slične ovima, ako i to. Agresije je složana stvar, uzrok, posljedica, kao i vrste agresije kojih je mnogo. Urođena agresivnost je rijetka, dakle agresija je u 99% slučajeva posljedica, ne uzrok, kada se ukloni uzrok, nestaje i psoljedica tog uzroka.
I još nešto, psi se već odavno ne dresiraju, već odgajaju. Sa njima se radi, a da bi se mogli postići željeni rezultati treba znati kako.
lijepo je razgovarati sa nekim tko je čitao, ne samo gledao cezara.
ono na što sam reagirala je dominacija i odnos prema čovjeku. postoje pasmine kod kojih se dominantnost traži, a opet su prema ljudima više nego mica-mace (pitovi, argentinci). dominantnost je odlika, koja se po onome što sam iz pročitanog usvojila, tj. pogledi sa kojima se slažem (koji možda i nisu točni), koja se gleda naspram istovrsnim životinjama. znači, pas-pas, ne čovjek. svakako ima ljudi koji znaju prepoznati pseće znakove pa lako upravljaju psima, a doma imam jednog koji je po "stare dane" upoznao pse i odmah ga slušaju, za razliku od mene koja sam unatoč iskustvu blaga i zbunjena, a to psima "ne igra".
točno je da je agresija rijetka, posebice prema ljudima, ali ima i takvih pasa. je li urođeno ili stečeno, ako je predugo takvo stanje, teško se ispravi. naučen obrazac ponašanja.
no nikako se ne slažem da se psi ne dresiraju. svakog psa treba odgojiti, no ako ga želiš osposobiti za neku posebnu namjenu (vodič slijepih, napad-obrana, promijeniti ukorijenjeno ponašanje) potrebna je dresura. možda to neki drukčije zovu (rad, ipo...), ali u biti je isto.
kad već pišem, voljela bih napomenuti da nije nikako istina ono što sam negdje ovdje pročitala i što ljudi misle - da je sa malim psima lakše. ako ćemo generalizirati, maleni psi su češće živahni i češće uplašeni od velikih. a ljudi se često boje mrcina, čiji je ugriz ako do njega dođe opasniji, ali u velikoj većini su stabilniji od "kreštavaca", a i velika masa obično ne traži puno kretanja. tako bi ja za one koji žele da im maleno dijete odrasta uz psa, a doma nemaju već odgojenog uvijek preporučila ili udomljavanje stabilne odrasle veće ženke ili kupovinu psa tipa njuf, lab, cane corso. maltezri, pekinezeri i njima slični nisu za malu djecu. ugrist će u samoobrani. ovi veliki ne osjećaju svako čupkanje kao bol.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
