 |
|||
Pouzdano znam da nisu ni sve knjige o nekoj pasmini za prepuručiti, pogotovo ako su pisane od uzgajivača, jer prosječnog poznavatelja i čitatelja mogu uvjeriti da se radi o bajkovitom biću i maltene djetetu na četiri šape, razumnom, inteligentom, kako samo ta pasmina može biti i onda, ups, vidi vraga, pa to je ipak samo pas.
Ne slažeš se jer su ti stavovi, bez ljutnje ali zastarijeli. Dominacija je riječ koja se i prečesto i pogrešno koristi za svakog psa koji digne rep, nasrne na drugog psa ili ne sluša. Tu je i izvor mnogih problema. Dominacije se pogrešno koristi i pogrešno tumači. Dominacija i poredak u čoporu, odnosno rangiranje su dvije različite stvari. Ovo prvo, kao što sam rekla i to će ti potvrditi svaki moderniji i educiraniji instruktor i kinolog općenito je vrlo rijetka pojava, rođene alfe su u velikoj manjini (kod svih životinjskih vrsta uključujući i ljude), ovo drugo je ponašanje jednako kao i kod nas ljudi, stavi grupu nepoznatih ljudi na okup pa promatraj što će se dogoditi, doći će do rangiranja.
Za usporedbu vukova i pasa navela si samo jednu stranu priče, postoje dvije struje jedna koja tvrdi ovo što tvrdiš ti, druga koja se referira na evolucijsku vezu psa i vuka. Pas je kao i vuk životinja čopora, i to jeste činjenica. Ovo što opisuješ vrijedi za divlje pse, za vuke ne, oni funkcinirijau na malo drugačiji način. Preporučam Zimmena na temu vuka.
Što se tiče agresije opet paušalno, a to je problem, govori se preopćenito i prepušalno što i dovodi do niza problema, najalkše je uvaljati štene prvom vlasniku koji naleti samo da se pobere lova, ali malo tko će vlasnika potpunije i educirati što sve ide uz takvo štene, uglavnom su upute slične ovima, ako i to. Agresije je složana stvar, uzrok, posljedica, kao i vrste agresije kojih je mnogo. Urođena agresivnost je rijetka, dakle agresija je u 99% slučajeva posljedica, ne uzrok, kada se ukloni uzrok, nestaje i psoljedica tog uzroka.
I još nešto, psi se već odavno ne dresiraju, već odgajaju. Sa njima se radi, a da bi se mogli postići željeni rezultati treba znati kako.
lijepo je razgovarati sa nekim tko je čitao, ne samo gledao cezara.
ono na što sam reagirala je dominacija i odnos prema čovjeku. postoje pasmine kod kojih se dominantnost traži, a opet su prema ljudima više nego mica-mace (pitovi, argentinci). dominantnost je odlika, koja se po onome što sam iz pročitanog usvojila, tj. pogledi sa kojima se slažem (koji možda i nisu točni), koja se gleda naspram istovrsnim životinjama. znači, pas-pas, ne čovjek. svakako ima ljudi koji znaju prepoznati pseće znakove pa lako upravljaju psima, a doma imam jednog koji je po "stare dane" upoznao pse i odmah ga slušaju, za razliku od mene koja sam unatoč iskustvu blaga i zbunjena, a to psima "ne igra".
točno je da je agresija rijetka, posebice prema ljudima, ali ima i takvih pasa. je li urođeno ili stečeno, ako je predugo takvo stanje, teško se ispravi. naučen obrazac ponašanja.
no nikako se ne slažem da se psi ne dresiraju. svakog psa treba odgojiti, no ako ga želiš osposobiti za neku posebnu namjenu (vodič slijepih, napad-obrana, promijeniti ukorijenjeno ponašanje) potrebna je dresura. možda to neki drukčije zovu (rad, ipo...), ali u biti je isto.
kad već pišem, voljela bih napomenuti da nije nikako istina ono što sam negdje ovdje pročitala i što ljudi misle - da je sa malim psima lakše. ako ćemo generalizirati, maleni psi su češće živahni i češće uplašeni od velikih. a ljudi se često boje mrcina, čiji je ugriz ako do njega dođe opasniji, ali u velikoj većini su stabilniji od "kreštavaca", a i velika masa obično ne traži puno kretanja. tako bi ja za one koji žele da im maleno dijete odrasta uz psa, a doma nemaju već odgojenog uvijek preporučila ili udomljavanje stabilne odrasle veće ženke ili kupovinu psa tipa njuf, lab, cane corso. maltezri, pekinezeri i njima slični nisu za malu djecu. ugrist će u samoobrani. ovi veliki ne osjećaju svako čupkanje kao bol.
Drage mame i tate trebam pomoć, ne znam jel ovdje mogu pustiti post (bez ljutnje),
prije mjesec dana udomili smo štene, problem je moj 3,5 godišnji dječačić koji ju nikako ne može prihvatiti (jedinac je). Viče na nju, želi ju udariti, ako ju želi podragati gleda kako bi to bilo grubo, kada mu dam da ju šeta namjerno ju želi povući i to je popračeno smijehom, kad ju želim približiti da legne pored njega i da ju pomazi gura ju nogama od sebe. Strašno. Sada je prošlo mjesec dana... Isnaprobala sam apsolutno uključivanje, znači on ju hrani, dajem mu da ju šeta. Pokušala sam da se zajedno igramo...ali njemu je zabavno kada ona zacvili jer joj vuče kost (igračku iz usta)... Visim kao kobac nad njima...u strahu da štene ne izraste puno trauma od njega.
Pokušala sam se postaviti i tako da svaki put kad ju pokuša udariti mora otići u sobu na razišljanje i to da ukoliko joj nanosi bol ju moram tješiti dok se prestane plašiti, a mogli smo se zajedno družiti. Nikada nije dijete bilo zapostavljano radi psa, svaki put kad ju vodim vani, povedem i njega. Ja jednostavno više ne znam kako da se adaptira. Razumijem da ju je shvatio kao konkurenciju i da je razmaženi ljubomorko, ali...Ima li netko slična iskustva? Šta da radim?
Ajoj, nezgodno. Nemam savjet, ali te situacije mogu biti opasne. Koje vrste je stene, kako je veliko?ivana2010 prvotno napisa
pozz
imam crnog labradora i jako je svojeglav
i ne znam kako da ga oducim od toga
uvijek kad se idemo igrati poludi i samo skace...
i nikako da ga naucim da mirno stavi povodac, ali kad ga stavim idemo se setat bez problem.
molim savjete)
Ne, nisam čitala Cesara. Tj. jesam uglavnom ono što ima na internetu, nikad ga nisam dovoljno ozbiljno shvaćala da bi izdvojila novac i kupila njegovu knjigu.
Ali imam gotovo jednu čitavu malu biblioteku u podrumu na temu pasa i vukova. Mnogi od tih autora kinologa su posvetili svoj čitav život ili psima ili vukovima, govorim o rasponu od 40tak godina, većina od njih su njemački autori, ili uglavnom europski.
Amerikanci i taj dio svijeta općenito, su na području kinologije ipak bebe u pelenama, jer kinologija je rođena prije svega u Europi, a jedne od najstarijih pasmina od kojih su se tokom stoljeća razvile na stotine pasmina koje danas poznajemo su potomci i selekcija upravo tih starih pasa, izvornih pastriskih pasa stare dobre Europe, a mnoge od njih dolaze i obitavaju upravo i na Balkanu, Kavkazu, Španjoslkoj, Italiji, Fracuskoj, Portugalu, Turskoj.
Ima ih od tih autora koji su primjerice proputovali čitavu Anatoliju i zadnjim zabitima živjeli sa tamnošnjim pastirima i anatolijskim ovčarima tj. kangalima, takav autor za mene može biti autoritet na ovom područuju.
Kangal, recimo pas kojeg se niti ja uz svo moje poznavanje i verziranost ne bi usudila imati, ne u gradu, a možda niti na selu. Prekrasni psi, dostojanstveni, jakog karaktera, iako smirenog temperamenta, ali u krivim rukama psi koji mogu postati oružje, jedna od pasmina koje su njemački azili puni. Gotovo da nema azila koji nema bar dva kangala.
Čitav život imam pse, a 15 godina sam se intezivno bavila samo time. Poznajem mnogo instruktora, mnogo uzgajivača, i kinologa, s nekima sam još i danas u kontaktu i stoga odgovorno tvrdim da ono što se dogodilo amsterdam, nije i ne može biti samo njena krivica i odgovornost!
Uzgoj pasa je prije svega danas unosan biznis, bez obzira što neki uzgajivači tvrdili javno, ispisivali računice koliko što košta i koliko im na kraju ostane, ali prije svega veoma mali broj je onih koji će rasno štene ako treba i pokloniti samo da dođe u odgovarajuče ruke. nagledala sam se svašta, doživjela svašta iz prve ruke, stoga me strašno uzrujao tvoj post na temi koju je otvorila amsterdam gdje prijetiš sa novčanom i ni više ni manje zatvorskom kaznom!
Vrlo rijetki su uzgajivači koji uz štene daju i brošuru u kojoj opisuju barem osnovne značajke te pasmine, ono na što se treba obratiti pažnja kod odgoja, koje su specifičnosti karaktera i temperamenta te žele ostati i narednih 10 godina u kontaktu sa svakim vlasnikom svog šteneta i biti tu ako zaškripi. A barem danas je najmanjii problem isprintati na običnom printeru takvu jednu brošuru, ali za mnoge je i to previše ili i preskupo.
A to je priča samo o rasnim, gdje su tek mješanci.
I osvrnula bih se samo još na ovo o malim psima. Da, djelomično je točno to što pišeš, ali ponovno da dovoljno poznaješ tematiku, naglasak bi stavilaprije svega na to, da 3 kg psa u pogrešnim rukama ne može uz sve greške u odgoju i držanju odvesti nekoga u bolnicu ili čak na groblje, dok 50 kg psa može bilo dijete, čovjeka ili drugog psa, a ovo posljednje i nije toliko rijedak slučaj.
Također je jasno da nitko tko se imalo razumije u pasmine i pse općenito ne bi preporučio cane corso!! samo tako i to na jednom forumu i to uz još jednu temu upravo eutanaziranog psa i to uz njufa i labradora! Cane corso je pas koji treba dobrog poznavatelja pasmine i nipošto nije pas za obitelj sa malom djecom, pogotovo ne za obitelj koja misli da je cane corso u rangu jednog labradora!
Ovo bih samo još podebljala što sam napisala.
I forumašicu u prolazu bih najljepše zamoljea da pripazi malo što piše jer sa jedne strane potpunim nepoznavatiljima pasmine ikao što vidimo ovdje uglavnom prosječnim vlasnicima sa nekim općim i površnim znanjem o psima preporuča cane corso kao tipičnog psa za obitelj, a sa druge strane izvlači prijetlje novčane i zatvorske forumašici koja je eutanazirala psa jer se nije mogla nositi sa njime, a radi se o pasmini koja po svim opisima i njenim navodima nije bio tipičan obiteljski pas kojeg lako odgojiti može svatko bez posebnog poznavanja pasmine i rada sa psima općenito.
Tri obitelji sa kojima smo bliski morali su naci nove obitelji kojima bi dali svoje pse . Nisu ih odgajali kako treba , i jos su shvatili da je pas stvarno velika obaveza.
Dvije su imali labradodore za koje su shvatili da im treba puno kretanja , a jedna obitelj je imala kokericu koji je postao agresivan prema naslabijem clanu obiteljskog copora , a to je u njihovom slucaju bila baka.
to su sve lovacki psi
I još nešto vrlo važno.
Cane Corso je jedna od pasmina koja je u nekim njemačkim saveznim državama potuno zabranjena a u nekim se treba ishoditi dozvoa za njeno držanje!
Mnogi se i raspituju, ali isto tako mnogi uzgajivači ponavljaju ko papige oglašavajući svoja legla, umiljati, dragi, zaigrani, dobri sa djecom, prikladni za obitelj, stabilni, mirnog temperamenta, uravnoteženog karaktera i slično, a prisječno inforimirani i zaintereisrani čovjek naravno da će vjerovati uzgajivaču jer nisu svi u tom svijetu i nisu upoznati koja je to tek svia zona, da ne kažem drama oko uzgoja i štancanja.
Ali to su opet samo rasni, gdje su tek križanci i mješanci koje puštaju da se pare jer eto zdravo je da kuja ima bar jedno leglo, ako ne i dva.
Mislim hoću reći i ja volim životinje neizmjerno kao i ti kao i mnogi ljudi i ovdje i općenito, ali ipak pri tome pokušavam ostati racionalna. Sve to oko pasa što se događa u svijetu u naše moderno doba je pretjerano i otelo se kontroli i naravno da najviše pri tome ispašataju psi.
Volim vukove čak možda i više od pasa, i njihove nama ljudima ponekad ružne karakteristike, ali recimo da sam ih s vremenom koliko se bavim sa takvim temama naučila razumjeti, ali ne pada mi na apamet ikad nabaviti jednog za doma.
Nama kroz par tjedana stiže štene zlatnog retrivera....
Ovo će nam biti malo veći pothvat jer će pas boraviti u kombinaciji dvorište-kuća.....
Iskustva s psima imamo (ja sam imala dva prekrasna samojeda) a mm imao dobremana..... (naši su psi ostali s kod naših roditelja nakon naše selidbe)
Oni su boravili vani, cijelo vrijeme....
Dugo smo razmišljali dal uzeti štene sad na zimu ili na proljeće... Ipak je prevagnulo sad, da odpočetka pas nauči shemu kuća-dvorište....
Jedva ga čekamo
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 09.10.2013. at 10:17
Cheerilee, moram napomenuti dvorište/kuća pas je najteža kombinacija "za čišćenje".
Tako je i naš.
X s time da mi imamo dva komada
Većinom nam je prizemlje stalno polu-zmazano ali smo odlučili da nam to više previše ne smeta jer nam druge nema.
Žao mi je da su stalno vani (navikli su i oni i mi jer su nam nekad bili u stanu) a normalno je da često izlaze van kad su otvorena vrata od terase.
X!
Moji ako su mokri ili blatnjavi ne ulaze u stanove, strogo na hodniku/stubištu. Ne mogu više čistiti non stop...
No, to njima nije neka trauma, jer zimi ionako često biraju biti tamo, u stanovima im je pretoplo, pa se povuku, a osim toga tamo im je i klopa i mjesto za spavanje.
Zbog čega?
Kod nas je veliko dvorište i pas koji dio dana (po želji) boravi na dvorištu.
Znači ode na dvorište i vrati se kad želi.
Pa počnu jesenske kiše, pa dođe s blatnim šapama, pa je snijeg pa dođe mokar i tako više puta dnevno.
Isto tako krpelji ga obožavaju, a na dvorištu ih imamo milijon.
Jedva smo našli zaštitu koja napokon 100% funkcionira za njega.
Ima i nevjerojatnu sposobnost pronalaženja sranja na dvorištu i valjanja u njemu.
Tako da se desi da pas 2 puta tjedno uleti u kuću uvaljan u govno, pa ga kupaj, a realno niti se ne smije toliko puta kupati.
Ili je dovoljno da se igra na dvorištu i da je cijeli blatan, pa ga opet kupaj.
Moj je mali pas, pa ima kratke noge, pa i obično trčanje po dvorištu u jesensko/proljetno vrijeme znači da mu je mokar cijeli trbuh.
Na sreću voli kupanje i sve aktivnosti oko čišćenja dlake, ali što je previše, previše je.
Ako je pas samo u kući i ide u šetnje, opereš mu šape po povratku i gotovo.
E da, kod mene je i dijete doma dok sam ja na poslu, pa pusti psa van i nazad u kuću, a ne opere mu šape, znaš na što to liči.
Mi smo svojem sad premjestili hranu i mjesto za spavanje u drugu sobu u koju se ulazi iz hodnika. Tako da ne ulijeće u stan.
Dobro je prihvatio.
To je ustvari vešeraj, tamo su ormari s garderobom (do veša ne može), a ima prostrani, grijani prostor.
Do odluke je došlo kad smo imali epizodu s dječjim glistama, bome mi nije više bilo svejedno da prljav pas uleti u stan, pa se valja po djetetovom tepihu za igru,...
Znam da dijete nije dobilo "pasje gliste", pas je redovito tretiran, ali bome spoznaja da je pas na dlaci mogao donjeti nešto, nije mi bila laka.
Ovako smo zadovoljni i mi i pas.
To i odmah pokriva pitanje o izjednačavanju psa s djetetom.
Eto moj nije izjednačen, jer dijete nisam "izbacila" iz stana.
Pa jest, i mi smo premjestili peseka na drugo mjesto na spavanje nakon što je po noći ušla u dječju sobu i pokakala se nasred naše divne Airex strunjače (koju smo nakon toga btw bacili).
Nije svaka pasmina za svakoga. To je istina, i psa treba birati prema njegovim karakteristikama a ne samo prema izgledu ( tako mi je sladak). Neki veliki psi su nježnijeg karaktera nego male pasmine ( tipa pudla i pekinezer). Dobro odgojen mali pas neće stvarati probleme, ali se češće griješi u odgoju male pasmine, nego velike. Zašto, jer su tako mali i slatki i sve im se dozvoli i onda kada pas dođe u fazu puberteta ne zna tko je gazda, nema autoriteta nad njime i on to shvaća kao da je vrijeme da on preuzme stvar u svoje šape, te da on postane alfa, što nikako ne smije biti. S obzirom da je malen, da su svi veći i jači od njega, uskoro postaje isfrustriran, ne uspjeva uspostaviti red u "svojem čoporu" jer ga nitko ne doživljava kao vođu ( naravno kada on to i nije) te kreću problemi sa napadanjem u početku nepoznatih. Ako tu osjeti strah, nastavlja sa time jer ima "kontrolu" recimo, ali uskoro ni to nije dovoljno, pokušavati će sve više i više postaviti se pred gazdu i ako mu se ne stane na kraj dok je vrijeme, imate psa s kojim je nemoguće živjeti. To govorim samo za male pasmine, a zamislite kako je sa večim psima kojima ej urođeno da su vođe i ako nemate čvrstu ruku, nema šanse da ćete dobiti dobro odgojenog psa koji će vam biti na ponos i uživanje.
ŠAFRAN - nije istina da je uzgajanje pasa unosan posao, možda onima koji imaju više pasmina i pasa, pa imaju i parnjake svoje ( što po meni i nije dobro riješenje jer ne odgovara svakoj kujici svaki mužjak), odu na neku izložbu, ali u biti štancaju štence bez obzira imaju li ti psi rodovnice ili ne. Kuja s rodovnicom smije imati jedno leglo godišnje, od svoje 1,5 godine do cca 7 godina, dakle to je cca 5-6 legala.
Ja imam uzgajivačnicu pasa, ne pada mi na pamet pariti tako često, imam jednu kujicu irskog setera staru 4,5 godine koja upravo ima štence, to joj je drugo leglo, prošli štenci su sada pri od 2,5 godine. Nakon legla ja sam u minusu, nemam velika legla oba 3 šteneta, ulažem puno u njih, uredno su čišćeni i cijepljeni, ali sam za vlasnike svojih štenaca uvijek tu, bez obzira bilo to za savjet u vezi prehrane, odgoja, zdravlja, čak ako treba mogu i pričuvati psa dok su na odmoru.
Također znam i uzgajivače koji samo čekaju da se štenaca riješe i više ne žele ni čuti za njih, nikakvu pomoć ne dobiješ, savjet ni podršku.
Ako kome treba pomoć, savjet i slično, slobodno pitajte. Ako i ne znam, potruditi ću se saznati što treba.
Iz tvoje perspektive vjerojatno nije, kao ni iz gro uzgajivača koje znam što neposredno što posredno, svi oni tvrde da uzgoj nije unosan posao, mnogi jer ne govore istinu, lažiraju kako pse drže stvarno, s čime ih stvarno hrane, ali velikoj većini je zajedničko da ih se pokušavaju riješiti što prije, sa 2, najkasnije 3 mjeseca. Znam za mnogo njih iz prve ruke koji si time pune kućni budžet i to nije nikakva velika tajna. To znaju svi, ali zakona protiv toga nema.
Kada imaš leglo od cca. 7 štenaca i više i svako prodaš po 600 do 1000 eura i više, ne možeš tvrditi da to ipak nije lova, jer procjepljivanje šteneta sa prva dva cjepiva koje obavi uzgajivač i hrana za štence nakon što prestanu sisati je minorna stavka do njihovog 2 ili 3 mjeseca. Ne idu svi na izložbe tj. ne često, možda prve dvije godine da eto as kao štene bude ocjenjen kao VP i dobije koji CAC možda BOB ako mu se posreći i tu priča staje. Nakon toga pari i maše sa rodovnicama i tim osvojenim titulama.
Da, mnogi imaju više od jedne kuje i jednog parnjaka, mnogi imaju pse u suvlasništvu za potrebe parenja itd...
U svakom slučaju ima ih onih pravih, poštenih, dosljednih koji stvarno upucaju malo bogatstvo u te pse i stvarno ne zarade, ali takvih je u velikoj manjini. Ne govorim da i ti nisi jedna od njih, svaka čast ako jesi, ali i ti si onda kap u moru. I vjerujem da si onda toga i svjesna.
A mogla bih ti iz rukava nabrojati pse koje znam da su prvo leglo imali već sa 11 mjeseci, kao i kuja sa 9 čak i 10 godina itd...Uzgoj pasa je prilično velika siva zona i često vrlo prljava rabota jer se nekada cijena štenaca penje i do 3 ili 5 tisuća eura, veliki su to novci u igri, a izložbe i sve oko njih je isto priča za sebe, uz veliku čast svima koji to rade iz čiste strasti i ljubavi.
Kod mojih je tako: kuca - dvoriste. i to mi je najlaksa opcija.
Kad je lepo vreme ionako stalno setamo napolje-unutra i one idu gde hoce s kim hoce.
Kad je ruzno, drzimo zatvorena vrata i izvodimo ih ili setamo povremeno, kao sto bismo u stanu. I obrisemo/osusimo posle. Naravno da ne drzim otvorena vrata na kuci kad je kisa/sneg.
Inace, mi zivimo u stanu, i setamo ih normalno. Ali to mi je komplikovanije kad sam sama s klincima, nego da samo otvorim vrata.
Uh a tek parenje pasa koji su karakterom i temperamentom van okvira pasmine, ali šta će kupio ga je, nju, njega, njih, išao na izložbe, šta će sad s njim nego u parenje ili ga se riješiti, ovako ili onako. A članstvo u državnom kinološkom klubu niti u pasminskom klubu isto često nije garancija na žalost za ništa. Tako da, kažem, svaka čast svim izuzezica od toga, sva se raspametim od sreće kad saznam za kojeg tkavog, ali su to sve na žalost ipak u većini slučajeva više iznimke, nego pravilo jer da nisu rekla sam već azili bi bili vjerojatno poluprazni svuda po svijetu da se radi kako bi se zpravo trebalo raditi. Jer netočno je tvrditi da je sve uvijek do prosječnog vlasnika. Kako je krenulo kod nas na zapdu još malo pa će biti jednaki broj pasa i ljudi, i kuda onda sa svim tim psima. U uzgoju pasa ponuda definitvno nadmašuje potražnju i to je činjenica.
cure, možete li mi preporučiti dobar pansion za pse u zagrebu (i okolici)
Treba li ti dnevni smještaj (vrtić) ili hotel? Za dnevni znam a ovo drugo ne.cure, možete li mi preporučiti dobar pansion za pse u zagrebu (i okolici)
trebao mi je hotel, ali sam preko fb dobila dobre preporuke, tako da zanemarite post
http://www.odsveteklare.hr/Home.aspx...dent=Home.aspxcure, možete li mi preporučiti dobar pansion za pse u zagrebu (i okolici)
obzirom da planiramo uskoro psa, trebala bih savjet: kako je najbolje voziti psa (manjeg) u autu? prije dvadesetak godina imala sam mješanca velikog poput kokera i on se uglavnom vozio na mjestu za noge suvozača kad je ostario, ali dok je bio mlad želio se voziti na suvozačevom mjestu, sa šapama napijed na plastičnom dijelu, što je bilo loše i za njega i za mene. mislite li da pas te veličine treba imati kavez za auto i kako se ti kavezi učvršćuju? moji poznanici uglavnom imaju velike pse koje voze u gepeku ili sićušne koje drže u krilu. možda je malo van teme, ali zanima me vaše mišljenje.
mm je kupio onaj plastični transportni boks.
Mi smo imali svakkve kombinacije, ovisno o veličini psa, zadnje što smo imali za našeg diva je bila pregrada koja se namontira između zadnjeg sjedišta i prednjeg, na stražnju stranu prednjih siceva, tako da je on mogao slobodno biti na stražnjem sjedištu, a u slučaju naglog kočenja ili sudara ta pregrada je sprečavala da mu se nešto dogodi. I kad se malena rodila ona je bila u svom jajetu, a on pored nje, uz tu pregradu nitko nije zatvoren, a opet zaštičen. Makar i plastični box za manje pse nije loš ako pas želi biti u njemu.
Ta pregrada izgleda otprilike ovako:
pregrada
A ima i ovako nešto poput taške:
taška
Eto, dok ja napiše, ti stavi link.
Imaju i ovakavi remenčići danas, ali to nismo nikad koristili pa ono ne znam reći jel dobro ili nije. Čini mi se ovako da nije ni to loša opcija.
remenčići
Ja svog malog psa (oko 8-9 kg) vozim na zadnjem sjedalu, ali ima ormu (ili kako se već to zove, kao ono što imaju polarni psi za vuču saonica) a na to je spojen kratki pojas koji s jedne strane ima klasični karabiner i ide na ormu, a s druge nastavak kao auto pojas.
naša je nekad na stražnjem sicu pored klinca, vezana pojasom za pse, ali najčešće je ispred prednjeg sica na podu... nekako s godinama joj je to postalo najdraže...
ali znala se i u gepeku vozit kad je trebalo...
Mi isto imamo box tj transporter, u njemu i spava.
Kad poraste i kad budemo putovali na duže vidjet ćemo što ćemo, proučit ću malo ove gore stvarčice.
i mi imamo remen.
Cure gdje ima za kupiti taj "remen" za transport malog psa?
pet centar
mi imamo ovaj
http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...sa-u-autu.aspx
Taj ću i ja kupiti.
Da, taj izgleda bolje, kasnije sam ga vidjela!
a sve ti ovisi kakvu ogrlicu imaš za psa - mi nemamo ovu za oko tijela nego samo oko vrata pa mi je za auto bolja ova oko tijela (nekako mi je u glavi da bi ju ova oko vrata udavila u slucaju sudara)
ali ako imas malog psa i ogrlicu oko tijela onda moze i ovaj prvi remen...
Imamo ormicu ali joj je još prevelika, a manju ne možemo naći. Svejedno mi se ovi remenčići tj. orma na pojasu za auto čine udobniji za putovanje (širi su) - ali treba vidjeti uživo.
Imam pitanje za sve vas koji ste iskusni sa psima, šta konkretno zamerate Cesaru u njegovom pristupu psima. Odnosno, u čemu, po vama on greši?
Ne mogu da kažem da sam svaku emisiju odgledala, ali ono što sam gledala bilo mi je prilično zdravorazumski. Standardne poruke su mu da pas mora da se šeta i istrčava svakodnevno i da dvorište, ma koliko je nije dovoljno. Da psu moraju da se postave pravila i da se ona dosledno sprovode. On potencira da čovek mora da preuzme ulogu vođe čopora i odredi pravila. Meni sve to deluje ok.
Nije mi namera da provociram. Ja sam u čitav svet pasa tek ušla. Pre dve nedelje dobili smo ženkicu srednjeg šnaucera staru 2 god. Ona je stigla zaista lepo vaspitana i bez nekih problema u ponašanju. Naravno i ona mora da se privikne na novo okruženje. Npr nije nikada bila u liftu i bojala se da uđe. Prihvatili smo njegov savet, smireno i odlučno bi je uveli u lift, nismo je mazili, tešili i to je vrlo brzo prevazišla. Slično nam je i sa gustim saobraćajem, nije na njega navikla, ali ja je svakodnevno provedem delom i po glavnoj ulici i vidim da napreduje postupno. Nadam se da ne grešim, naprosto ne bih želela da u panici podleti pod auto.
Meni je Cesar, slobodno mogu da kažem, otvorio oči koliko puno psi osećaju raspoloženje vlasnika i koliko ono upravlja i njihovim ponašanjem. Anksioznost se tako lako preliva sa čoveka na psa, a čoveku je veoma teško da to uoči nego uzroke za pseće ponašanje nalazi u okruženju, umesto u sebi.
Ih, sad još ispadoh i fan
Što se tiče ostaloga što si navela, to stvarno nije neka topla voda, to će ti reći svaki instruktor u svakoj školici i naći ćeš u skoro svakoj knjizi o psima, u biti to spada pod neke osnove koje skoro pa svaki i prosjećni vlasnik često ipak zna jednostavno intuitivno.
E da evo baš mi je sad pala još jedna usporedba dijete i psa, kao i sa djecom i sa psima jednostavno treba raditi smireno, kao i na djecu i na pse prelazi naša nervoza.
Za moj ukus je Cezar grub, ne dopada mi se kakav odnos ima sa psima, ni kolicina calming signala koje mu salju, a on ih ignorise. Uopste mi to nije nesto cemu bih tezila.
Ono sto si pisala o liftu i mirnoci - sa 2 od 3 moja psa bi takvo postupanje bilo ok - jer su to normalni psi.
Sa jednim se nije moglo tako, i takav pristup nam je napravio mnogo stete. Umesto da je navikne na neke situacije - potpuno je izgubila poverenje u mene. Trebalo je da procitam puno, prodjem, pokusam da bih to ispravila.
U zivotu s psom mi je vazno: bez kazne (ili bar sto manje kazne), medjusobno poverenje i postovanje, poznavanje, igra i rad (ne bih rekla da moji psi to razlikuju). Ja odredjujem (znacajna) pravila, ali ne ocekujem psa da poslusa bilo sta sto ga prethodno nisam naucila. Posebno ne u okolnostima koje su komplikovane (puno pasa, mirisa, dece, loptica, hrane). Primer - nikada ne zovem psa, ako nisam sigurna da ce doci. Ako mi prethhodno ne dolazi 100% u stanu, pa 100% na praznoj livadi, necu ga zvati iz igre. Ali cu nagradjivati spontane dolaske do mene.
Nisam za kaznu, vec za sprecavanje nezeljenog ponasanja. Ne dajem psu priliku da gresi (puno). Vazno je da psu bude lako da uci, da nema mnogo prostora da gresi. A u dosadnom stanu dok ti imas lopticu/keks u ruci je tako lako doci!
Npr, ako mi pas smetlari, pustam ga samo tamo gde znam da nema sta da smetlari. Gde ima djubreta, na lajni je. I nagradjujem sto nije pojeo ono sto nije ni mogao da pojede (otprilike). Paralelno ucim "pusti", tako sto se menjamo. U pocetku samo da pusti "losiju" stvar za "bolju", kasnije bilo sta. Polako uvodim distrakcije. Npr da moze da pridje hrani, koja mu nije jako draga, pa obilno nagradim necim daleko boljim ako nije pojeo.
Ako mi nesto usput pojede, to nije greska psa, pa ne zasluzuje kaznu - ignorisem. Ne otimam iz usta, ne vristim (osim ako je bas otrov, naravno! ovde pricam o starom hlebu sa ulice), samo ne nagradim. Pogresila sam ja. Ili sam mu dala mogucnost da uradi nesto sto jos ne zna da ne treba, ili sam kasno reagovala, ili...
Ako pas stalno gresi, nesto radimo pogresno. Ili ocekujemo previse, ili ne pazimo dovoljno.
Koristim klik.
Da, treba koncentracije, ali je mnogo lepse i lakse i pouzdanije nego urlanje na psa i udaranje.
Za mene licno je to jedini moguci nacin.
Moja lista sjajnih ljudi u svetu pasa bi bila:
Na 1. mestu Susane Clotier - Bones would rain from sky. Predivna knjiga o odnosu coveka i psa, o postovanju psa i postavljanju granica na fin, ali psu razumljiv nacin. To je knjiga o filozofiji zivota sa psom, pre nego recept kako nauciti psa nesto. Meni je pomogla beskonacno!
Turid Ruugas je interesantna. Ne slazem se s njom u nekim stvarima, mislim da nemamo iste stavove o radu sa psima, ali je prijatno procitati je i videti da neke stvari mogu na drugi nacin, prijatnije.
Silvia Trkman - slovenska agility takmicarka - njena filozofija zivota sa psom i rada mi se veoma dopada, mnogo stvari koje sam procitala kod nje su mi puuuuno pomogle! Naravno, njeni online kursevi su fantasticni, ali ne verujem da nekog ovde zanimaju agility i trikovi.
Tu je i puno instruktora, handlera, vlasnika, od kojih sam cula prepametne stvari, ali pisem o onima koji imaju knjige/blogove. Napisacu linkove malo kasnije ako te zanimaju, samo da nadjem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom