mi smo svog psa odgajali kao dijete, za što su mi ljudi koji se u to kuže rekli da griješimo.
nisam drugačije znala, a kasnije niti htjela, a to što je moj pas dobroćudan, divan, mekan, podatan i pun ljubavi prema nama me nije bacilo u zamku uvjerenja da je zbog mog odgoja takav.
takav je jer mi se posrećilo, a nikakva mu pravila nisam nametala: on je pristojan i pažljiv od prvoga dana a da ja nikakvu disciplinu nisam provodila.
kada je bio beba uspavljivali smo ga na rukama, tepali mu, ljubili ga, dozvoljavali mu svašta nešto što on nije prihvaćao do kraja, a valjda zato jer je pametniji od nas.

cvijeto, puno sreće ti želim, istu ovu kakvu sam imala ja.
a sada da objasnim zbog čega sam zapravo došla jer odgojiteljica pasa nisam ne znam kakva
Cekala je zavrsimo sa jelom , da ju pozovemo nakon toga i da dobije kost ako smo joj namjenili.
mi smo ovaj vikend proveli na psećoj hitnoj.
svome psu ne dajem kosti i svojima branim i vječno ratujem zbog kostiju. ako mu ih i daju, to rade svekrva i muž poskrivećki. nakon ovog vikenda sam im rekla da ću ih hladnokrvno ubiti, dogodi li se ikada više.
evo jednog savjeta veterinara, da ja ne objašnjavam što se dogodilo:
Kosti, kad ih pas pojede, često u crijevima znaju napraviti grude koje pas neće moći sam izbaciti, nego će to zahtijevati veterinarsku intervenciju. Mekanije kosti, poput pilećih, kad ih pas pregrize, puknu oštro, odnosno, njihovi su rubovi oštri poput noža, te nisu rijetke situacije da takve kosti probiju neki dio probavnog trakta, što u konačnici dovodi do hitne operacije koja nije uvijek uspješna.