odgoj pasa

[mama courage]

joj koliko ja mogu pričati o pozitivnim stranama imanja psa doma...

potpisujem. to da je pas obaveza i odgovornost i da treba uložiti trud i znanje... pa sad... jest. naravno... ali obaveza i odgovornost i trud su inače potrebni u obitelji... tko želi psa, imat će ga. tko ne želi, naći će sto razloga da ga ne ima. i to je ok. jedini problem zna biti manjak znanja (ali to se bare zna naučiti).

ne razmišljam o obavezi da prošetam psa navečer, jer pred sobom vidim živo biće punog mjehura, pa mi je žao da se muči... nekako uopće ne razmišljam o sebi i da se moram sada obući i izaći van, nego o psu... i onda mi nije teško... reći mužu da ga prošeta

kad smo uzeli drugog psa (štene) pozvali smo jednog od zagrebačkih trenera da nas posjeti doma i da nam u jednom crash-kursu objasni što trebamo paziti... čovjek bio, upoznao nas, dao nam neke tips&tricks (objasnio nam kako će ta dva psa reagirati jedno na drugo) i u biti vidio da nam odgoj pasa sasvim dobro ide. ali što jest jest... mladom gospodinu više popuštamo nego što smo kujici. ali on je i nekako umiljatiji.

[stray_cat]

ono sto meni nije jasno kad su ljudi u pitanju....

kad kupujes auto, ili novi tv uredno ces se informirati o karakteristikama proizvoda koji nabavljas. usporedit ces karakteristike sa svojim zeljama i izabrati optimalno. zbog cega je drugacije kad su ziva bica u pitanju (ovo se ne odnosi samo na nabavljanje zivotinja, sto neki ljudi rade sa djecom je drama za sebe)

[šafran]

Pouzdano znam da nisu ni sve knjige o nekoj pasmini za prepuručiti, pogotovo ako su pisane od uzgajivača, jer prosječnog poznavatelja i čitatelja mogu uvjeriti da se radi o bajkovitom biću i maltene djetetu na četiri šape, razumnom, inteligentom, kako samo ta pasmina može biti i onda, ups, vidi vraga, pa to je ipak samo pas.