stara je devet tjedana, a nama su rekli da možemo ići vani, i može se družiti sa psima, ali samo tamo gdje poznajemo sve pse, ne u neku šumu i sl. i tek nakon trećeg cijepljenja protiv štenećaka da možemo bilo gdje. to je sad, početkom 11. mjeseca. a protiv bjesnoće da se cijepi tek sa 6 mjeseci.

igra se ispred zgrade sa svim poznatim psima, obožava se igrati s njima, a najviše sa štenetom retrivera koji nam je susjed. to što njih dvoje rade, to je čudo. ako vidimo neke nepoznate pse, onda ju maknemo, al u načelu i nema nepoznatih psa u parku gdje idemo.

inače, ušli smo u cijeli jedan novi svijet vlasnika pasa svi se znaju, samo ogovaraju jedan drugoga oko metoda odgoja, jedni su više juulovski, drugi su autoritativni, ima i permisivnih, sto teorija u roku sekunde dobiješ o svemu. ima čak i necjepiša. njih se svi klone imamo predivnu kujicu udomljenu iz azila, ona je ovim malim psićima kao teta u vrtiću, mal ose igra s njima, a onda im da do znanja da joj je dosta. ima pak i jedna iz azila kojoj se ne piše dobro jer je napala par drugih pasa i to ozbiljno, i vlasnik ne zna što će s njom (taj ne dolazi u park, samo pričam što čaršija govori), sva imena već polako vatam, kao i opću sliku pseće kvartovske družine.
nepisano je pravilo u koji dio psa se ide s djecom, a u koji dio parka sa psima. i koje vrijeme je za pse, a koje za djecu. ima djece s psima, ali i djece bez pasa, kao i pasa bez djece, zna doći do interakcije, a ovi bez djece i ovi bez pasa se u načelu baš i ne vole

nismo još bili kod veterinara, zvali smo, pa da dođemo nakon tjedan-dva, kad se malo privikne pas na nas. sad niti ne znam dal da idemo uopće prije ili da čekamo cijepljenje.

i naša abi je spavala na početku gdje god je stigla, iskreno, nije mi niti palo na pamet da joj je na parketu hladno. al sad već nekako voli taj svoj krevet i jastuk.