a mene još posluša pa prestane, al za 2 minute eto ti nje opet.
te igračke, hranu, sve to joj svi možemo uzimati, ne trza. m joj usta otvori, stavi joj ruke u usta i uzme npr svoju cipelu kad ova ukrade.
ali, kad ju uvati to ludilo kako ti kažeš, onda totalno pomahnita.
ovo što sam pisala, m sjedi na podu, ova se zaleti na nju s druge strane sobe, i hoće ju onako gricnuti, kako grize pse u igri. kosu joj je dovatila.
i sve ja to radim kako vi kažete, NE, FUJ, vičem, prijetim prstom, ova posluša, pogne glavu, okrene mi guzicu. i za 2 minute opet isto. vreba kako se dočepati bilo čega što nije njena igračka. stalno ju moraš imati na oku. ili došla prijateljica od m kod nas, kao vidjeti psa. majko mila, abi skače na njih, njima to fora pa bježe po stanu, ova se zaletava s otvorenim ustima i grize za što god stigne. ja vičem na sve tri. a niti jedna me ne sluša pretjerano. maaama, mi bi se igraale s abi. a na kraju se uopće ne znaju lijepo igrati i na kraju je završilo plačem, pa su se sve tri smirile.
sad me prošlo, neki dan kad sam pisala onaj post me toliko izbacila iz takta da sam joj prijetila azilom, cestom, lancem, hodnikom, kavezom, you name it. ko da me razumije.
uglavnom, jučer sam to večernje ludilo prekinula ovako kako je stray napisala. došli iz parka, tamo se igrala s psima (možda joj je previše i te igre?), i ova nastavila po nama divljati i gristi. i ja op, za šiju i na pod. jedino mi nije uspjelo zadržati je u tom položaju. ali se smirila. išla piti, jesti i u svoju košaru, i zaspala.