Svaka akcija izaziva reakciju. Zvuči glupo, ali je tako. Pogotovo kod pasa.
Djeca skakuću, prijatelji zvone na vrata, hrana se priprema. To sve izaziva uzbuđenje kod pasa. Neki psi reagiraju uvijek, neki rjeđe, neki nikada. Neki skaću, neki laju, neki mašu repom...
Uglavnom, dva su pristupa.
Jedan je da se takvo ponašanje ignorira. To ne znači da ćeš dopustiti psu da skače i grize do besvijesti nego ćeš pokazati da takvo ponašanje UOPĆE nije zanimljivo. Recimo, kad pas skače na tebe, ti samo okreneš leđa s rukama ispruženima uz tijelo i ne reagiraš. Bez riječi. Pas će skakati još neko vrijeme i shvatiti da to nije zanimljivo i odustati. Važno je da se uvijek prema neželjenom ponašanju UVIJEK tako postavite. Ako reagirate, psu će to biti još zanimljivije (akcija-reakcija, jel te). Naravno, za sve to treba vremena i upornosti i suradnje. Znam da je teško sve to objasniti zaigranoj djeci pa bi bilo najbolje psa maknuti ili mu odvratiti pažnju dok prvo uzbuđenje ne prođe. Kad se smire pas i djeca, polako psa uvedeš u prostoriju. Ako počne ponavljati ponašanje, opet ga skloniš. Sve bi to, naravno, trebalo odraditi bez tenzija, ljutnje i povišenih tonova.
Drugi način, koji mnogi koriste, je deranje. I stalno ponavljanje ne, ne, ne.... Stara škola. Gdje pas vidi da se ti ljutiš. Sad, neki psi će shvatiti da se ljutiš i to će im biti neugodno, dok će drugi "misliti" - Ok, sad se ljuti pa to neću raditi, ali čim se prestane ljutiti evo mene opet. To je skroz zastario koncept i dugoročno bolje rezultate daje prvi pristup gdje se neželjeno ponašanje ignoriria, a poželjno nagrađuje, tzv. pozitivni trening.
Naravno, na vašoj obitelji ostaje kakav odnos sa svojim psom želite pa prema tome i odaberite. Ja uvijek glasam za prvi pristup. Ako želiš, mogu ti preporučiti par knjiga