-
Ubija me nespavanje!
Ima 2,3 god, dojiti je prestao nešto malo prije druge godine, nedugo zatim je sam tražio da ide spavati s bratom u sobu. Samnom neće ni kad ga nagovaram. U početku je to sve bilo super a onda je počelo buđenje. Ne traži ništa, ni vode ni jelo ni ništa, samo da ja ležim s njim. Al ja to više ne mogu, meni treba da jednu noć odspavam svojih 8 sati u komadu jer padam s nogu. Kralježnica mi trpi, jedva ustajem ujutro od bolova. Jer smo nas dvoje stisnuti na tom malom krevetu i to tak neide.
Sinoć sam probala da ga samo pomazim dok ne zaspi i vratim se u krevet. Nakraju sam se 4 puta vračala gore jer je on toliko urlao da je vjerovatno pola ulice probudio. I govorim mu da ja idem spavati u svoj krevet a on nek spava u svom, da mu je braco tu i da ga on čuva, i on sve kima glavom al čim ja krenem na vrata kreće urlik.
Kako da ga odviknem od toga? Ne razumijem gdje sam pogriješila da sam ga navikla na to.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma