I jedno i drugo.
Sad više nije tako mala i drži glavu, ali svejedno zna napraviti pokoji nagli pokret pa nemam povjerenja u ove koji su prešli 60-tu da će im refleksi proraditi i da će je uloviti na vrijeme.
Onda, kužim da bi mi to što netko drugi nosi i zabavlja dijete trebalo donijeti malo mira i odmora, ali to se ne dogodi, ja sam samo napetija jer kao orao pratim što se s djetetom događa. Pa se dodatno naživciram jer se ne mogu opustiti.
Sjedenje - neće ići jer M. ako ćeš ju nositi, to znači da ćeš i hodati i đuskati. Sad već ima oko 5 i pol kila i nije ju lako nositi. Naravno, ekipa ju želi nositi i krenu sjesti, ja im kažem da im to neće dugo potrajati, odgovor je: 'Ma bit će ona kod mene dobro, ma vidi kako je slatka, guuuuguuuu' i naravno da M. počne plakati, ako ne isti čas, onda u sljedećih par minuta. I onda ona klasika: 'Aaaaaa, dijete bi kod mame'
. Ne bi dijete kod mame jer plače i kod mene kad sjedim. Sva se naživciram jer su dobili mirno i sasvim zadovoljno dijete kojeg su oneraspoložili samo zato jer su htjeli zadovoljiti svoju potrebu za nošenjem, ali ne onako kako beba hoće, nego kako njima paše.
I još, jednostavno mi ide na živce što žele nositi dijete. Mislim, zašto? Kužim za bake i djedove, ali neka šira rodbina i ostali...
Pa još kad zabrijem da su možda donijeli tko zna koje bakterije, viruse, parazite...sa sobom pa sad pušu u nju i drže je...ima super ljudi koji uključe mozak i odmah odu oprati ruke, onih koji se prehlade pa jave da neće doći i onih koji provale da zašto bi prali ruke kad su ih oprali doma i od onda nisu ništa dirali?!?! ili npr. moj svekar koji je nazvao i rekao da će doći malo do nas da bi ga mm pitao šta nije jučer rekao da je prehlađen. Pa, kao, je. Naravno da ga je mm otkantao, ali da ti misliti i o tome...
Ok, nakon svega napisanog, kužim da sam komplicirana do boli.
Što bi rekla onima koji bi došli sa šprehom: 'ooo, kako sam slatka, ćeš doći malo kod mene?' i pružaju ruke prema djetetu?