operacija oka - što nakon?

[magali]

Karlo ima 5 godina i upravo smo operirali strabizam u KBC-u Rijeka, oba oka (pohvale med. sestrama i doktoricama, sve je bilo pet plus!). Karla smo bili jako dobro pripremili, sve je odradio jako hrabro i bili smo non stop uz njega i noću i danju. Stigli smo kući prije jedan dan i sada počinju naše nedoumice....
Zanima me, sad kako smo došli doma, što se može a što ne može? Čega da se suzdržavamo a što da radimo? Koje su preporučene postoperativne aktivnosti?

Primjerice, rekli smo ne kompjuteru i TVu, no onda smo primjetili da, ako si uzme Legiće ili slikovnicu, da što god primi na blizinu od očiju, da mu nekako idu u križ i trepće - ustvari, kao i osobi sa normalnim vidom. Onda smo mu upalili neki kratki crtani i vidim da lijepo gleda s naoćalicama, i da mu valjda paše kako slike idu lijevo-desno i da je fokus dalji od njega.

Jesmo li tu na dobrom logičkom putu ili ne?? Da mu dopustimo malo TVa dnevno?

Imate li još nekih savjeta? Vezanih za izlaske, odmaranje, igranje, čitanje, tuširanje, sport, primanje gostiju...

...Žali se na zatezanje očiju i kada ga pitam je li ga boli, odgovara: "Ne baš", sve je to kao normalno a od čega meni srce puca...Kapamo i mažemo, na jedvite jade, boli ga, i ja ne znam kako da mu olakšam.

Nisam na Rodama našla niti jedan post ove vrste, zato ako imate svojih iskustava, javite mi se

[apricot]

najbolje ti je nazvati doktora koji je bio nadležan, ne možeš takve savjete tražiti po ofrumu

pa čak da je nečije dijete imalo istu takvu operaciju, svaki slučaj je za sebe

[Riječanka]

da, sve savjete o postoperativnom ponašanju trebaju dati stručne osobe. čudim se da pri otpustu tako nisu postupili. samo nazovi i traži objašnjenje za sve što nisi sigurna.

[magali]

Rekli su dosta neodređenih stvari, primjerice "nemojte ničega previše" i "nemojte mu braniti televiziju", "može malo" ali "nemojte se naprezati" i "mazati kremom triput dnevno" ali "ali ne može drugačije, neka ide u vrtić pa ga mažite poslijepodne" i onda opet "nemojte ga izlagati nepotrebnim bacilima"

Sve mi je nekako bilo neodređeno, i budem nazvala sutra, u ponedjeljak, nego sam opet imala potrebnu saslušati tuđa iskustva pošto nigdje da pronađem tu temu na Internetu. Pomoglo bi mi čisto s nekim razgovarati o tom, nekom mamom.

[olja]

Moja je kcerkica operisala strabizam sa tri godine. Prve dvije nedjelje bili smo uglavnom kod kuce jer je imala postoperativnu infekciju pa je to izgledalo bas gadno. TV je gledala ali sa vece udaljenosti jer pri gledanju na objekte blize od 6m oko mora da akomodira pa se vise i napreze. Trudili smo se da se igra sa krupnijim igrackama i izbjegavali crtanje i bojenje. Napolje je pocela ici nakon petnaestak dana sa suncanim naocalama a od dnevnog svjetla oci su joj suzile oko 4 nedjelje nakon operacije. Kosu nije prala 3 sedmice. Nakon mjesec dana nisu se vise primjecivali tragovi operacije a da li se to moglo prije povuci da nije bilo infekcije pojma nemam. Sad kucam sa telefona pa mozda ima gresaka, a ako ti mogu pomoci jos nesto pitaj, odgovoricu ti opsirnije veceras sa kompa. Brz i lagan oporavak zelim!

[Freja]

Moj sin je operirao oba oka sa 6 godina. Više se ne sjećam kako je točno bilo, ali sasvim sigurno, osim kapanja i mazanja očiju prvih tjedan dana, nismo ništa posebno radili. Prvih dana je jedino računalo bilo zabranjeno, televizor ograničen. Liječnici su bili napomenuli jedino to da ni u čemu ne pretjeruje, a da radi sve što može i što mu ne smeta. Prva tri dana je osjećao lagano peckanje i zatezanje oka, poslije više ništa. Infekcije, srećom, nije bilo i mi smo to nekako bezbolno prošli (gadan je bio samo dan operacije, kad je imao zavoje na oba oka, bio pospan i sav jadan, no već drugo jutro je bilo neusporedivo bolje, čim su maknuli zavoje). Na proljeće mu vjerojatno slijedi još jedna operacija, nadamo se samo jednog oka.