Tuče seku...

[rehab]

Ja to imam kao problem na relaciji H. i T. (5g i 18mj). Ne govorim ne (to me opeklo s E. pa pušem i na hladno) nego okrenem na zafrkanciju, napravim smiješnu facu i zagrmim: "Ma ko je ljubomorko da ga pojedem?" I onda nakon naizmjeničnog škakljanja potrudim se napraviti prostora za 1 na 1 (nekad je to nemoguće).

Kod tako malih ne pali kazna za čupanje, griženje...jedino preduhitrtiti situaciju ili ako je već eskaliralo preusmjeriti pažnju.

Pokušat ću tako, ali iskreno sumnjam u rezultate... Problem je što mališu iritira prisustvo brata, on ne mora ništa učiniti ili reći, dovoljno je da sjedne kraj nas, a ovaj se povampiri i ne odustaje dok ih ne razdvojimo. A ja ih ne želim razdvajati, niti to uvijek mogu. Htjela bih da možemo svi četverno lijepo sjesti na pod i skupa se igrati, ali to ne ide.

[Peterlin]

Kod mojih je to bratsko zadirkivanje i natezanje prestalo kad je mlađi napunio tri godine, možda mrvicu ranije. Tada su se nekako počeli zajedno igrati. Naravno, nije to bilo odjednom nego postepeno, trajao je nekakav prijelazni period godinu i pol, možda i dvije, sve dok se negdje pred školu nisu naučili lijepo igrati.

Taman kad sam počela razmišljati da potražim pomoć i upisala se u školu za roditelje (2004) nekako je počelo poboljšanje. Psihologinja iz vrtića koja je vodila školicu rekla je da se ta ponašanja prorijede kako djeca budu imala sve više zajedničkih tema i sadržaja. Možda smo mi imali sreće jer je mala dobna razlika, pa nismo morali dugo čekati da si nađu zajednički nazivnik, ali do tada sam bome bila na kraju snaga.

[SKDT]

Pokušat ću tako, ali iskreno sumnjam u rezultate... Problem je što mališu iritira prisustvo brata, on ne mora ništa učiniti ili reći, dovoljno je da sjedne kraj nas, a ovaj se povampiri i ne odustaje dok ih ne razdvojimo. A ja ih ne želim razdvajati, niti to uvijek mogu. Htjela bih da možemo svi četverno lijepo sjesti na pod i skupa se igrati, ali to ne ide.

rehab...samo smireno i polako...objašnjavaj mlađem klincu koliko može shvatiti i budi strpljiva. Mali je on još i teško mu je prihvatiti situaciju da si ti još nečija. Teško da ćeš s njim uspjeti sjesti na pod i da se svi 4 igrate, ipak je on još premali i ne može mu koncentracija tako dugo držati.
Moja mlađa curka nikad nije u toj mjeri "šizila" radi pažnje koju sam poklanjala starijoj curki, ali točno se vidi kako joj nije pravo kad sam sa starijom. Čim mi starija sjedne u krilo, evo i male...čim starija mora na WC, mora i mala, kopira ju u svemu...doslovce copy-paste faza smo sad. Na izlasku smo iz one faze kad je malecka tukla i čupala...doduše to je bilo najviše i u vrijeme prilagodbe na jaslice, sad smo u fazi kad starijoj ide na živce to što seka sve radi što i ona...

[pulinka]

Pokušat ću tako, ali iskreno sumnjam u rezultate... Problem je što mališu iritira prisustvo brata, on ne mora ništa učiniti ili reći, dovoljno je da sjedne kraj nas, a ovaj se povampiri i ne odustaje dok ih ne razdvojimo. A ja ih ne želim razdvajati, niti to uvijek mogu. Htjela bih da možemo svi četverno lijepo sjesti na pod i skupa se igrati, ali to ne ide.

Ovako je nama bilo prošle zime . Šta god da sam pokušavala, nije dalo naročito dugotrajne rezultate, a ja sam se grozno osećala. Prošlo je kao čarolijom sa dolaskom proleća i lepih dana koje su provodili zajedno napolju. Odjednom su se ono dvoje dece koje se čupalo za svaku božju igračkicu pretvorilo u dvoje dece koji zajedno mese blato, kopaju rupe, istražuju dvorište, vijaju se po parkiću...I odjednom su se igračke (i mamina nežnost) delile bez problema!
Ovih dana vidim ponovo kod mojih neke odjeke sličnog ružnog ponašanja-kako se probude ujutru, započnu svađu samo jer se nisu pogledali kako onom drugom odgovara. Kad nekako prođemo tu jutarnju krizu, posle se uglavnom sasvim lepo igraju i međusobno i sa mnom, bez ljubomore. Objašnjavam i objašnjavam da se dogovaramo rečima, da se ne udaramo itd., ali čini mi se da je mojoj deci okidač za svađu i ljubomoru zimska dosada. Provodimo mi vreme napolju i šetamo se, ali izgleda da moja deca dobro funkcionišu samo kad su napolju od jutra do mraka, u većem društvu dece-a činjenica je da naše selo zimi ne nudi naročitu zabavu. Hoću reći, problem je prolazan i rešiv, samo možda je rešenje nekad izvan same dece i roditelja...