Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
Pokušat ću tako, ali iskreno sumnjam u rezultate... Problem je što mališu iritira prisustvo brata, on ne mora ništa učiniti ili reći, dovoljno je da sjedne kraj nas, a ovaj se povampiri i ne odustaje dok ih ne razdvojimo. A ja ih ne želim razdvajati, niti to uvijek mogu. Htjela bih da možemo svi četverno lijepo sjesti na pod i skupa se igrati, ali to ne ide.
Ovako je nama bilo prošle zime . Šta god da sam pokušavala, nije dalo naročito dugotrajne rezultate, a ja sam se grozno osećala. Prošlo je kao čarolijom sa dolaskom proleća i lepih dana koje su provodili zajedno napolju. Odjednom su se ono dvoje dece koje se čupalo za svaku božju igračkicu pretvorilo u dvoje dece koji zajedno mese blato, kopaju rupe, istražuju dvorište, vijaju se po parkiću...I odjednom su se igračke (i mamina nežnost) delile bez problema!
Ovih dana vidim ponovo kod mojih neke odjeke sličnog ružnog ponašanja-kako se probude ujutru, započnu svađu samo jer se nisu pogledali kako onom drugom odgovara. Kad nekako prođemo tu jutarnju krizu, posle se uglavnom sasvim lepo igraju i međusobno i sa mnom, bez ljubomore. Objašnjavam i objašnjavam da se dogovaramo rečima, da se ne udaramo itd., ali čini mi se da je mojoj deci okidač za svađu i ljubomoru zimska dosada. Provodimo mi vreme napolju i šetamo se, ali izgleda da moja deca dobro funkcionišu samo kad su napolju od jutra do mraka, u većem društvu dece-a činjenica je da naše selo zimi ne nudi naročitu zabavu. Hoću reći, problem je prolazan i rešiv, samo možda je rešenje nekad izvan same dece i roditelja...