Možda je prepatetična priča, ali baš mi je došlo da je napišem. Ako ćete je zaključati nema problema.

Lovro je rođen dva mjeseca ranije i dva mjeseca je proveo u dječjoj bolnici. Da nije bilo sestara u riječkom rodilištu, vjerovatno nebi počela s izdajanjem. Dakle, prva pohvala ide njima. Izdajanje je bilo prilično naporno, ali sam znala da je moje mlijeko ono što treba mom djetetu.
Hvala i curama na forumu i sos telefonu koje su mi pomogle oko izdajanja, i nakon toga kada je Lovro došao kući.
Možda smo Lovro i ja stvarno rijetki koji su uspostavili dojenje toliko nakon rođenja, ali treći dan nakon što je došao doma ja sam se okuražila i ponudila mu dojku, a on ju je prihvatio i točno je znao kako treba. Srećom, nismo imali nikakvih ragada ni mastitisa, jedino preveliku količinu mlijeka koju smo uspjeli smanjiti zahvaljujući sos telefonu.
I tako smo Lovro i ja, nakon dva mjeseca i 9 dana krenuli s dojenjem bez ikakvih dodatnih tekućina. I tako do početka dohrane. I još uvijek dojimo prilično, a ja sam toliko ponosna na to što smo ipak uspjeli!

Hvala i dille na šprici za hranjenje koja nam ipak nije trebala.