Mogu govoriti iznutra, tj. kao dugogodišnji član školskog odbora osnovne škole.
Najprije su me na roditeljskom sastanku predložili za predstavnika roditelja u Vijeću roditelja. Nisam član ni jedne stranke, niti sam bila. Predložila me jedna mama, nije mi ni na kraj pameti padalo da se sama predložim, i, moram priznati, iznenadio me izbor.
Na Vijeću roditelja se izabire predstavnik za Školski odbor. Ne znam kako, to mi je bilo još veće iznenađenje, jer nisam uopće lobirala
, predložili su me i izabrali roditelji. Bez ikakvog upliva sa strane. No, mi smo mjesto u kojem gotovo svatko svakog pozna, pa izgleda da dobro misle o meni.
Sastanci su 5-6 puta godišnje, zavisi od potrebe. NE dobivaju se nikakvi novci, eventualno kava i sok. Postoji dnevni red sjednice, naravno, ali se može nadopuniti i mijenjati. Roditelj itekako ima pravo predlagati i raditi na ostvarenju prijedloga. Mi smo puno napravili po pitanju đaka-putnika i stvarno olakšali djeci i roditeljima svaki dan promjenom voznog reda autobusa i još mnogočime. Zatim , dolasci logopeda, pa produženi boravak, regulacija prometa oko škole...Skupilo se toga.
Obično bi na Vijeću roditelja netko dao prijedlog i, ako se radi i trudi, može se. Zuska, primjer moga gradića je da se trudom, trošenjem vremena i osobnim angažmanom može učiniti jako puno. Sretna sam što znam da sam mrvicu zaslužna da je djeci u našoj školi bolje i da će tako biti i ubuduće.