U mojoj ulici susjed je imao 4 psa u dvorištu. Psi su udomljeni iz azila, svaka čast, ali susjedi su rijetko bili doma, psi su po cijele dane bili sami i neiživljeni, sva zanimacija u životu im je bila da bjesomučno laju i skaču na ogradu kad netko prolazi ulicom. Ali stvarno, ja sam tuda prolazila svaki dan nekoliko puta, čak po drugoj strani ulice, i svaki, ali baš svaki puta su se ti psi trgali koji od njih će jače lajati i jače skakati. Vjerujte, kad se 4 psa lajući zaletava na ogradu prema vama, nije vam baš svejedno. Moj sin se boji pasa, a ove zime nam je u ulici bilo 80 cm snijega i očišćeno je bilo samo uz ogradu, i kad su se psi zaletili na ogradu sin je skakao naglavce u onaj snijeg i prtio ga dok se nije dosta odmaknuo.
Navodno su neki od pasa nekoliko puta uspjeli i preskočiti ogradu, nisam čula da su nekog i napali, ali susjed valjda nije htio riskirati prijavu (ili ga možda netko i jest prijavio) i postavio je dva metra visoku limenu neprozirnu ogradu. Problem je dobrim dijelom riješen, jer psi ne reagiraju baš uvijek kad netko prolazi, valjda ne skuže odmah jer ne vide, a i onaj tko prolazi ne vidi je li oni skaču prema njemu (već ako i laju).

Još samo da otkrijemo čiji se to pas (ili psi) redovito pokaka pred našom i susjedovom ogradom... U ulici ima valjda 15 pasa.... Ja razumijem da ako je životinja cijeli dan trpila da kojiput ne može izdržati dok ne dođe do livade, ali pokupi, brate, za svojim psom!