Opasan pas u otvorenom dvorištu

[Mima]

Kad kažem da je glupo mislim da je glupo pustiti da se dijete boji pasa, mislim da na tome treba poraditi da se dijete riješi tog straha.
Većina djece uopće ne zna kako postupati sa psom - recimo u školici u koju idemo su mojoj curki dali malu brošuricu sa 5-6 sličica kojima su pokrivene najbanalnije situacije odnosa dijete-pas (npr SVA djeca psa krenu dragati po glavi što je pogrešno).
Mislim da je to važno radi djeteta, jer strah od pasa definitivno čini život kompliciranim.

[Deaedi]

Kad kažem da je glupo mislim da je glupo pustiti da se dijete boji pasa, mislim da na tome treba poraditi da se dijete riješi tog straha.
Većina djece uopće ne zna kako postupati sa psom - recimo u školici u koju idemo su mojoj curki dali malu brošuricu sa 5-6 sličica kojima su pokrivene najbanalnije situacije odnosa dijete-pas (npr SVA djeca psa krenu dragati po glavi što je pogrešno).
Mislim da je to važno radi djeteta, jer strah od pasa definitivno čini život kompliciranim.

Preporuka za školicu?

[Mima]

Preporuka za školicu?

Mi idemo ovdje http://www.urbanpet-centar.com/

[Deaedi]

Mi idemo ovdje http://www.urbanpet-centar.com/

Jesu to ovi? Mislim, ista je adresa: http://www.canis.hr/Default.aspx?bt=3

[tanja_b]

Kad kažem da je glupo mislim da je glupo pustiti da se dijete boji pasa, mislim da na tome treba poraditi da se dijete riješi tog straha.

Eh, kad bi to bilo jednostavno - poraditi na tome
Odrasla sam uz jednog fobičara od pasa, i tu nije bio problem u psima, nego puno dublje, a "rad na tome" nije donio rezultata. Ali to sad nije bitno, bitnija je činjenica da se odrastanjem i dio tog straha (zapravo fobije) riješio nekako sam od sebe. Ako ništa drugo, bar nema više blokade u svakodnevnom funkcioniranju.
Ni moj sin nije tu ravnodušan, nije baš da se panično boji pasa, ali ih zaobilazi gdje može. Iz njegovog gledišta, više ga je strah malih, naoko bezopasnih pasa, jer kaže da su oni "bedasti i samo bi se igrali, a ja se s njima neću igrati" dakle, zaključak djeteta je da su veliki psi mirniji pa se njih manje boji.

[Mima]

tanja znam da ne mora biti jednostavno, može se raditi o dubljim i većim problemima.
Samo nemam osjećaj da je kod djece koja vrište da će ih moj pas pojesti tako - to su mali klinci, a roditelji se uopće ne potrude reći im da su to gluposti.
Bilo kako bilo, ja u svakom slučaju neću uvjeravati djecu koja se boje da im moj pas neće ništa nego ću zadržati psa.
To kad se pas prestane bojati i trčati u suprotnom smjeru.

[rahela]

tanja znam da ne mora biti jednostavno, može se raditi o dubljim i većim problemima.
Samo nemam osjećaj da je kod djece koja vrište da će ih moj pas pojesti tako - to su mali klinci, a roditelji se uopće ne potrude reći im da su to gluposti.
Bilo kako bilo, ja u svakom slučaju neću uvjeravati djecu koja se boje da im moj pas neće ništa nego ću zadržati psa.
To kad se pas prestane bojati i trčati u suprotnom smjeru.

moji roditelji su me učili da se pasa u principu ne treba bojati
i tako je bio jedan mali psić, koji je izletio iz svog dvorišta i ugrizao me za nogu tako da je progrizao traperice!
i dan danas imam slovo "V" na listu od njegovog ugriza
tada sam imala možda godinu-dvije više nego tvoje i moje dijete danas, a pas je bio veličine do (tadašnje) visine mojih listova
pa te ja samo molim da ne pričaš o velični psa i dječjem osjećaju hoće li ga neki pas "pojesti"

i dalje se ne bojim pasa, ali od malih imam takvu averziju i kad ih vidim bez lajne moja noga je spremna da poleti na njega ako zatreba pa što god vlasnici malih pasa o tome mislili

[Peterlin]

Eh, kad bi to bilo jednostavno - poraditi na tome
Odrasla sam uz jednog fobičara od pasa, i tu nije bio problem u psima, nego puno dublje, a "rad na tome" nije donio rezultata. Ali to sad nije bitno, bitnija je činjenica da se odrastanjem i dio tog straha (zapravo fobije) riješio nekako sam od sebe. Ako ništa drugo, bar nema više blokade u svakodnevnom funkcioniranju.
Ni moj sin nije tu ravnodušan, nije baš da se panično boji pasa, ali ih zaobilazi gdje može. Iz njegovog gledišta, više ga je strah malih, naoko bezopasnih pasa, jer kaže da su oni "bedasti i samo bi se igrali, a ja se s njima neću igrati" dakle, zaključak djeteta je da su veliki psi mirniji pa se njih manje boji.

Isto ovako...

Neke stvari se događaju na razinama koje su izvan racionalnih i teško je tome naći uzrok, kao i lijek.

Moj stariji sin je napokon naučio tolerirati pse kad su susjedi nabavili malu kujicu prije nekoilko godina, pa ju je poznavao od vrlo rane dobi, ali opet - moj mlađi sin će tu istu kujicu šetati, a stariji baš i ne.

Isto, psi naših prijatelja koje viđa često nisu baš toliki bauk. Išlo je malo pomalo, ali kad vidi nekog nepoznatog (zapravo nije bitno da li je mali ili veliki) on će se držati na pristojnoj udaljenosti, a njegov mlađi brat koji ima vibru "šaptača psima" će se odmah zainteresirati i uspostaviti komunikaciju i sa psom i sa vlasnikom. Dvoje djece, isti uvjeti u kući, a opet ispali su različito.