Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Eh, kad bi to bilo jednostavno - poraditi na tome
Odrasla sam uz jednog fobičara od pasa, i tu nije bio problem u psima, nego puno dublje, a "rad na tome" nije donio rezultata. Ali to sad nije bitno, bitnija je činjenica da se odrastanjem i dio tog straha (zapravo fobije) riješio nekako sam od sebe. Ako ništa drugo, bar nema više blokade u svakodnevnom funkcioniranju.
Ni moj sin nije tu ravnodušan, nije baš da se panično boji pasa, ali ih zaobilazi gdje može. Iz njegovog gledišta, više ga je strah malih, naoko bezopasnih pasa, jer kaže da su oni "bedasti i samo bi se igrali, a ja se s njima neću igrati" dakle, zaključak djeteta je da su veliki psi mirniji pa se njih manje boji.
Isto ovako...

Neke stvari se događaju na razinama koje su izvan racionalnih i teško je tome naći uzrok, kao i lijek.

Moj stariji sin je napokon naučio tolerirati pse kad su susjedi nabavili malu kujicu prije nekoilko godina, pa ju je poznavao od vrlo rane dobi, ali opet - moj mlađi sin će tu istu kujicu šetati, a stariji baš i ne.

Isto, psi naših prijatelja koje viđa često nisu baš toliki bauk. Išlo je malo pomalo, ali kad vidi nekog nepoznatog (zapravo nije bitno da li je mali ili veliki) on će se držati na pristojnoj udaljenosti, a njegov mlađi brat koji ima vibru "šaptača psima" će se odmah zainteresirati i uspostaviti komunikaciju i sa psom i sa vlasnikom. Dvoje djece, isti uvjeti u kući, a opet ispali su različito.