A sad što se tiče koliko pas ima razuma, pa psi imaju instikte, imaju i emocije, sad koliko razuma u njima čući, pa ne želim sad ovdje ulaziti u diskusiju o tome, alinakon životnog iskustva sa psima, nakon posljednjeg ekstra dominantnog mužjaka, ionako pomalo surove i nimalo lagane pasmine, fizički jakog i teškog, 50 kg ko ništa, period između puberteta i 5 godine nam se svodio uglavnom na uspostavljanje poretka, tko je doli sad bi gori, ništa neobično za ove pse, a pogotovo kad naletiš na ekstra dominantnog mužjaka, promatranje i njega i hrpu pasa i njihovo ponašanje, pas je ipak pas i pokloniti 100% povjernje životinji smatram prije neodgovornim, nego razumnim.

Iako tokom svih tih godina, na koncu i naša simbioza koja je proizašla i iz života na malom prostoru 24 h/7 je dovela do toga da se on i ja razgovaramo pogledima, kimanjem glave, i gestama, kad mi je jednom samo krivo pogledao kćer bilo je dovoljno samo da ga pogledam, poklopio se ušima, došao do mene licnuo ruku i opet mirno lego, usprkos svemu tome znala sam i bila svjesna toga u svakom trenutku da je on ipak pas, koliko god ponekad imao otvoren, topao i ljudski pogled, ali već u nekom sljedećem trenutku zatvoren, distanciran, hladan.

S time da moram naglasiti još jednu stvar, moj doživaljaj pasa se značajno razlkovao od životnog perioda do životnog perioda,sasvim drugačije sam doživaljvala pse sa 10, 20 i 30, a sasvim drugačije ih doživljavam danas sa 40.

A psi se mjenjaju također. Kada ga se sjetim kao šteneta, nije se odvajao od mojih nogu, kakva uzica, kakvo šta, čitavu plažu, put do doma kroz gužvu i plac je kaskao iza mene bez da se osvrnuo na išta, čak i kad mu je neki tip uprolazu pružio komad kruha s paštetom, ništa, on je izabrao nas od kada smo ušli kroz vrata uzgajivačnice, ali to nije bila garancija za ništa. Do godine i pol dana smo imali savršeno odgojenog, socijalziranog, pristojnog psa, što se agano počelo mjenjati sa njegovom zrelošći i kako je bivao stariji sve je više ispoljavao svoju pravu zrelu narav koja je punikrug zatvorila sa 5 godina, period kad su se mnogi upravo rješavali ovih pasa, uglavnom mužjaka, jer više nisu mogli s njima. Zato uvijek naglašavam, psi žive dugo i na to treba misliti prilikom uzimanja bilo kakvog šteneta, psi prolaze sve faze rasta i razvoja i starenja sasvim isto kao i čovjek, samo ubrzano, imaju svoje dobre i loše dane, svoje "migrene" i loša raspoloženja, svoje osobne pseće uspone i padove, psi nisu osobe, nisu ljudi, ali su živa bića.