Nena draga ja sam svoju školu prošla, nije bila laka, niti kao vlasniku, niti kao suučesniku. Pisala sam članke na ovu temu, odgovaral ljude da uzmu ovakve pse, prošla jedno loše vrijeme gdje su me mnogi ignorirali, uzgajivači jer sam im rušila posao, novi vlasnici jer su više vjerovali uzgajivačima, nego nama nekim vlasnicima. Srećom danas, nakon desetak godina su neke stvari zbilja siele na svoje mjesto, na sreću i pasa i potencijalnih vlasnika. Rekal sam već jednom, volim vukove, možda i više nego pse, ali mi nikad nije palo na pamet jednog nabaviti sebi za doma, pa čak i kad bi se smjelo. Psa sam nabavila, imala, živjela s njima, jer pas nije vuk, ali opet nije niti dijete, niti ljudsko stvorenje.

Do prije svega sotitanjk godina, psi su bili prije svega držani i isključivo kao radne životinje. To ne znači da su bili ne znam kako loše tretirani, (pogledajmo nekekdanašnje šinteraje samo, a i vlasnike!), ali se znalo gdje je psu mjesto i koja je njegova radna uloga u obitelji. S modernim vremenima se mnogo toga izmjenilo, pa i po pitanju pasa i to prije bih rekla više na njihovu štetu, nego korist (uzagaju se mahom i gro radi para), ljudi više ne rade toliko u polju, ne kolju sami kokoši, ne siju ne žanju, imamo supermarkete itd.. nadam se da razumijete što želim reći.

Nisam ni ja daleko od toga, i ja sam nabavila psa opet kao pratitelja, kao prijatelja, i moji isto prije u djetinjstvu, volimo životinje, mislim da ima tu podosta i sebičnih razloga jer da se pita pse, hm, sumnjam da bi izabrali život u stanovima, pod centranim grijanjem i brikete iz supermarketa,prometnice i gužve. I sama sam toga svjesna, i uopće ne mislim da sam u pravu, dapače, ali to je valjda ta ljudska potreba imati neko živo stvorenje uz sebe, koje zna dobro slušati, a ne govori, dio možda same prirode u kući koja ima mozak i srce, ali ipak sam uvijek pokušavala stavljati stvari u realne okvire.
Nije mi baš ni uspijevalo uvijek, zanese se čovjek jer eto napravi pas nešto šti mi rado okarakteriziramo, vidi ga ko čovjek...ali da sad ne odem previše u filozofiju, često se pitam, čovječe što bi bilo da psi najednom progovore.