 |
|||
ambicioznost
Mali je dobio 4 iz jednog testa. S obzirom da je više od pola njih dobilo 1, test će se ponoviti. On ne mora ako je zadovoljan sa četvorkom.
Da li ga poticati da se potrudi i uči još malo pa da pokuša dobiti 5, ili se zadovoljiti sa 4.
Njemu je 4 ok. A i meni je. Al nekako me kopka ako ga sad pustim tako, da ću kasnije imati problema, odnosno da mu dajem zeleno svijetlo da se ne trudi.
Šta vi mislite?
Ja bih djetetu dopustila da samo odluči. Porazgovarajte o tome... Ako bude ponovno pisao test, može se čak dogoditi da dobije manje + to mu je stres.lunas prvotno napisa
Da je trojka, potaknula bih dijete da piše ponovno, a oko četvorke stvarno ne bih radila drame, pogotovo ako ova ocjena ukazuje na to da je znatno bolji od ostalih.
Slažem se.
ako je njemu ok, onda ga ne bi poticala da pise ispravak
iako, u svakom slucaju postoje i ove mogucnosti koje mu nece pasati - da nakon ispravka svi dobiju pet, a on ostane s cetvorkom, ili da, ako pise ispravak, dobije manje od cetvorke (daa, dogadja se lol), moje je iskustvo da u ovakvim situacijama ispadne najbolje onda kad se ne mijesamo
Ja sam se u zivotu na kraju zbog "snalazenja" opekla, 12 godina skolovanja odlican uspjeh uz gotovo nikakav trud, pojam ucenja mi je bio procitati polugodisnje gradivo (zvrljotine i natuknice u biljeznici) navecer i dobiti pet to prijepodne.
i onda odaberem moju veliku ljubav za faks i naavno zesca katastrofa jer faks je bio maksimalno streberski, nista, apsolutno nista od teorije se nije moglo svladati na satovima, samo nastrebetati 500-1000+ stranica knjizurina po kolegiju, a ja uopce nisam imala metodologiju kako tome pristupiti niti me itko poducio. I jos raspored koma, izmedju svakog sata smo se presetavali preko pol grada do drugog zavoda, itd. Ispit naravno samo na kraju godine, do tad te nitko ne pita sto radis, kako ide, nit ih boli briga. Iz prakticnih kolegija (vjezbe) sam imala sve petice jer mi je to lezalo ali taj nakaradni sustav naseg sveucilista me na zalost kostao da nemam "papir" kako u obitelji volimo zvati diplomu - bez uvrede imateljima iste, bas zbog tog iskustva posebno cijenim trud svih onih koji su uspjeli i istrajali, ja eto nisam.
Na poslu nisam nikad imala problema s ucenjem jer je znanje bilo prakticno, korisno i primjenjivo, na faksu je bilo suhoparno, ogromno, posve nejasno sto je bitno a sto nebitno i totalno odvojeno od iceg prakticnog i zivotnog... Zalosno, danas mislim da sam trebala te ratne 92. zapaliti u London ili tako negdje, zaposliti se ko konobarica i studirati na nekom tamo sveucilistu, zivot bi mi bio zacijelo puno drugaciji...
Ma da, i on mi je rekao da može dobiti i manju ocjenu, jer je već dosta toga zaboravio.
Znači, bila bi baš gnjavaža sad ponovo učiti.
Inače mu ide super, pa mi ga je glupo daviti.
Al ne bih htjela poticati nerad.
Kakav nerad, pa dobio je super ocjenu, posebno u odnosu spram drugih!Ma da, i on mi je rekao da može dobiti i manju ocjenu, jer je već dosta toga zaboravio.
Znači, bila bi baš gnjavaža sad ponovo učiti.
Inače mu ide super, pa mi ga je glupo daviti.
Al ne bih htjela poticati nerad.
Nerad??? ja bi rekla da je on svoje itekako dobro odradio u usporedbi s drugima ...
Meni bi, za početak, bilo bitnije ne poticati uspoređivanje svojih i tuđih ocjena.
A s obzirom da je riječ o četvorki, mislim da se ovdje odluka o pisanju/nepisanju ispravka može u potpunosti prepustiti djetetu. Ako ono želi pisati ispravak, u redu. Ali ako ne želi, nagovaranje na ispravak moglo bi dugoročno imati više štete nego koristi.
Od jedne četvorke neće se poticati nerad, sasvim sigurno.
ovo bas nije tema, ali je posljedica
ne mogu vjerovati kako je jedna cetvorka postala problem
sad kad su mi aktualni upisi u srednje (mislim, meni!!!) stvarno svasta cujem
npr neki dan mi netko za gimnaziju u kojoj trebas imati nekih najmanje 4,7-4,8 da bi upao rekao da to upisuju - propaliteti koji ne mogu u stvarno dobre gimnazije
sto to roditelji cine djeci?
Još malo pa će i oni s 5,0, ali bez dodatnih bodova, biti propaliteti koji se ne trude dovoljnoovo bas nije tema, ali je posljedica
ne mogu vjerovati kako je jedna cetvorka postala problem
sad kad su mi aktualni upisi u srednje (mislim, meni!!!
npr neki dan mi netko za gimnaziju u kojoj trebas imati nekih najmanje 4,7-4,8 da bi upao rekao da to upisuju - propaliteti koji ne mogu u stvarno dobre gimnazije
sto to roditelji cine djeci?
Ako već i nije tako
Pa za neke gimnazije, nažalost već jesu.Još malo pa će i oni s 5,0, ali bez dodatnih bodova, biti propaliteti koji se ne trude dovoljno
Ako već i nije tako
Kad se moj brat upisivao u MIOC, oni s 5,0, a bez dodatnih bodova, bili su pri dnu liste.Još malo pa će i oni s 5,0, ali bez dodatnih bodova, biti propaliteti koji se ne trude dovoljno
Ako već i nije tako
A što se tiče ispravljanja ocjena u školi, po pravilniku ako dijete ispravlja ocjenu, upisuje mu se samo bolji rezultat. Tako bi bar trebalo biti.
Što se MIOC-a tiče-pretprošle godine su djeca sa 61 bodom ostala na dnu liste (ne znam jesu li na kraju ipak upisani). Riječ je o superodlikašima, a na kraju ispadnu nepoželjni u školi koju su izabrali (i zaslužili). Zato mi je taj pritisak na djecu nešto što bih rado zamijenila prijemnim ispitom. Čini mi se manjiim stresom sam ispit nego 4 godine strahote i užasa. Ne čudim se ni roditeljima koji pritisnu djecu previše čak i iz vlastitog straha da neće biti upisani pa taj pritisak na kraju rezultira frustriranim djetetom i neuspjehom.
Što se ovog slučaja tiče-ako je dijete odlikaš i savjestan onda bih isključivo njemu ostavila izbor. Iskustvo me naučilo da oni jaaaako dobro znaju za što su sposobni, a za što nisu.
Veliki X na ovo.ovo bas nije tema, ali je posljedica
ne mogu vjerovati kako je jedna cetvorka postala problem
sad kad su mi aktualni upisi u srednje (mislim, meni!!!
npr neki dan mi netko za gimnaziju u kojoj trebas imati nekih najmanje 4,7-4,8 da bi upao rekao da to upisuju - propaliteti koji ne mogu u stvarno dobre gimnazije
sto to roditelji cine djeci?
ha ha sve sami genijalci ..koji onda studiraju godinama i nikad ne završe ... sorry malo OT ...
slažem se s odgovorima gore
ono što bi meni bilo bitno je to je li dijete zadovoljno s četvorkom. hoću reći, meni je četvorka super ocjena, vrlo dobra
ako mu je ok i obzirom na težinu testa je zadovoljno, onda bih ga podržala :D da ostane na toj ocjeni
nije tema, ali moram reći
ako je rezultat toga četvorka, onda super
ali, ako se zeza cijelo poslijepodne pa razvlači po kauču, pa sms-a
no, nije ni dijete
slažem se s anci. a u našem slučaju, četvorka je u pravilu rezultat totalnog nerada. čim malo proviri u knjigu i bilježnicu, uglavnom dobije 5. a koji puta je već jedna greška u testu 4, ili dvije - to se svakome može zalomiti.
a u ovom slučaju, ne bih ništa poticala. skroz bih njemu prepustila odluku.
i čak, onako iskreno, nije nešto za pohvalu, al mi niti ne bi bilo previše simpatično da odluči ispravljati četvorku.
Ma nije nama problem u četvorki. To je sasvim solidna ocjena. I svi smo zadovoljni njome.
Al on se nije ništa trudio za nju, pa me kopka da li bi ga trebala ipak poticati da se trudi (i piše ponovo).
Misliš da li ga poticati da ući (ponovo?) ?
da se razmijemmo u školi ponekad uspjevaju bistri i spretni , nije to prekrsaj.
sigurno će (vrlo brzo) doći trenutak da to neće biti dovoljno, pa će pasti i drugačija ocjena. Možda da uživa u slavi i sreći do tada, nije to ništa loše ?
Toga me i strah. Do sad mu je bilo lagano, tako da nije nikad baš zagrijao stolicu.Ali ako sad ne stekne naviku učenja, kako će poslije? Radi se, netko je pitao, o 3. razredu.da se razmijemmo u školi ponekad uspjevaju bistri i spretni , nije to prekrsaj.
sigurno će (vrlo brzo) doći trenutak da to neće biti dovoljno, pa će pasti i drugačija ocjena. Možda da uživa u slavi i sreći do tada, nije to ništa loše ?
Ne možeš nikada znati kad će doći taj trenutak da samo slušanje na satu, malo snalažljivosti na testu (čitaj: par natuknica na šalabahteru) i ono što zapamtiš dok prepisuješ tuđu zadaću pod odmorom više nije dosta. Meni osobno tek na faksu, a tada je prekasno za radne navike učenja (bar je meni bilo...)Misliš da li ga poticati da ući (ponovo?) ?
da se razmijemmo u školi ponekad uspjevaju bistri i spretni , nije to prekrsaj.
sigurno će (vrlo brzo) doći trenutak da to neće biti dovoljno, pa će pasti i drugačija ocjena. Možda da uživa u slavi i sreći do tada, nije to ništa loše ?
Vjeruj mi , mogu .
Ali ja nekako ocekujem od roditelja da djecu nauce uciti i upute ih u nacine ucenja , ali ne na nacin da ih zapravo kaznjavaju za vrlo dobru ocjenu ( koju su dobili na osnovu inteligencije, dobrog zapazanja i spretnosti) dok je ostatak razreda dobio negativnu.
znaci , djelovati na uzrok , ako ga ima. Ali ne vrsiti pritisak u ovom slucaju.
Iskreno, meni je suludo da vrlodobar nije dovoljno dobar.
i nakon dileme da se radi o trecem razredu sve ove price o upisima u elitne gimnazije.
Nemam pojma tko je tu izgubio kompas.
Onda je pazio na satu...a to je jako jako bitna osobina u školi + drastično skraćuje vrijeme učenja doma. Ako to tvoje dijete zna i može - sretna si, a i on.
Ja bih ovaj trenutak iskoristila da djetetu dam priilku da sam odluči. Rekla bih mu svoje razloge, a odluku prepustila njemu.
X
Iskreno, ne bih poticala da ispravi, nego ga pohvalila za dobru ocjenu.
Meni je malo čudno ako se on nije nimalo trudio i dobio 4
A više od pola razreda 1
X
O kojem uzrastu (razredu) je riječ?
ja uopće oko toga ne bi pravila problem
zapravo, ide mi na živce pretjerana briga
četvorka ne znači nerad, ni zeleno svjetlo za isti
i još se čudim kud ode ovaj svijet - općenito
djecu driblamo da je propast ako ne dobivaju same petice a s druge strane imamo hrpe i hrpe mladih ljudi sa završenim visokim školama koji čame kod kuće
ali sad odoh u neku sasvim drugu temu, o ovoj groznoj i neorganiziranoj državi...
i nemojte me napadati kako je kukanje dio folklora
jednostavno danas moram kukati
ovako i ja
prepustila bih malcu odluku
E da, to sto je rekla sarasvati, ako u ispravku napise lošije
trebala bi mu pisati bolja ocjena tako da nema što izgubiti
ja bi isto ostavila njemu izbor, a koliko vidim da si napisla da je i tebi i njemu to o.k. pa zašto sad talasti
A što se tiče upisa u MIOC. Meni nije jasno zbog čega je loše ako se ne upišeš u neku od težih gimnazija. Ako hoćeš ići dalje na faks možeš to i iz lakših ili ja živim u krivom uvjerenju.
Izgleda da sam ja onda strašno neambiciozna. Stvarno ne vidim ni jedan razlog zašto bi dijete na početku 3. razreda OŠ ispravljalo četvorku.
Ja sam uvijek ispravljala takve svoje četvorke (doduše ne sjećam se tako rane OŠ).
Ma ne može biti superodlikaša toliko da ne mogu stati u sve zagrebačke bolje gimnazije. Čini mi se da je to masovnim 5.0 učenicima veći problem u Zagrebu, nego u Splitu, iako i ovdje ima inflacije petica. U školi moje djece, u svim višim razredima, od petog do osmog, ima ukupno desetak djece s prosjekom 5.0. Koliko mi je to drago, toliko me i brine, jer A. nema 5.0, a većina drugih škola ipak nije toliko stroga.
Inače, u splitski MIOC (koji je bolji od zagrebačkog
u rijeci kao i u splitu. kad sam se ja upisivala u ajmo reć MIOC, trebalo je imati 5.0 ili blizu. sad može i s manjim prosjekom, neda se djeci valjda upisivati u školu koja slovi kao najteža. i najbolja, učenici uvijek najbolje rezultate imaju na državnoj maturi.
http://www.youtube.com/watch?v=Ls9Cg8iaq1s#t=138
The day I passed maths. Hey there everyone the man in the video is my dad
I year before this video I was at a grade F in maths and in England you need a C (pass) to basically do anything with your life, ive never been amazing academically and have struggled through out school , neither me or my dad or my teachers thought I was going to get my C , I know some of you might be saying , well an c is nothing but for me it was hard to get
http://www.youtube.com/watch?v=Ls9Cg8iaq1s#t=138
The day I passed maths. Hey there everyone the man in the video is my dad
I year before this video I was at a grade F in maths and in England you need a C (pass) to basically do anything with your life, ive never been amazing academically and have struggled through out school , neither me or my dad or my teachers thought I was going to get my C , I know some of you might be saying , well an c is nothing but for me it was hard to get
aaaa, genijalno, rastopi me tata
moš mislit muke s tim malim, što je prošao. i onaj blago teleći pogled, gleda te, sluša, a mozak na nekoj desetoj frenkvenciji
a kaj oni to sad uče da je toliko jedinica,
moj klinac je prošli tjedan isto nekaj pisal i više od pol razreda je negativno. oni nemaju ispravljanja testa, nego ako u drugom testu napišu dobro ( novi dio) onda je to ispravljeno.
Uče sad razlomke, završili su djeljenje, ovaj tjedan je veliki ispit iz razlomaka.
Slažem se sa sirius. I stvarno se ne mogu načuditi ispravljanju 4 u 3. razredu kad su svi dobili jedinice. ZAŠTO???
Slažem se, djetetu bi trebalo pustiti da zadrži tu ocjenu ako želi. Bez brige, učitelj/ica će jako dobro zapamtiti (i zapisati) tko joj je riješio test od prve i ta četvorka više vrijedi od petice na ispravku.
A veliki broj jedinica kod ostale djece - pa sustav ima načina da se to riješi. Moji su sinovi u višim razredima osnovne škole, pa imam dobar uvid kako to izgleda. Ako je više od pola razreda negativno ocijenjeno na testu, profesor će ga ponoviti, jer to znači da djeca nisu gradivo savladala. Zašto? Pa ima više razloga, ali nije samo do djece. Zato se test i ponavlja. Da se poštedi one koji su gradivo savladali, oni ne moraju ponovno pisati, ali mogu ako žele. Sve je to u redu. Pa zato kod nas često djeca pišu "probne" testove čiji rezultati ne idu u imenik, ako prof.nije siguran jesu li djeca savladala gradivo. Moj mlađi sin ne priča o tome, ali vidim u njegovim bilježnicama "štih probe" iz geografije, prirode i pravopisa. Matematika - ima gomila malih testova (5 min) prije nego se ide pisati veliki. Očito profesorica na taj način provjerava kako djeca savladavaju gradivo prije velikog testa. I budući da im je grupno predznanje dosta traljavo od ranije, često se ti testovi odgađaju dok djeca ne savladaju.
Ja često na informacijama i roditeljskim sastancima slušam pritužbe na profesore s kojima moje dijete nema baš nikakvih problema (matematika). Nema to veze s profesorom, ali ima s mojim djetetom. On jednostavno kuži matematiku od prve i ne treba mu puno tumačiti. Nije to zasluga ni profesora ni roditelja - on to razumije. Druga djeca nisu takva - njima treba više puta objasniti. Istina, moj sin je rano naučio paziti na satu (to je doslovce uvježbano u njegovom slučaju, krenuo je u školu s papirima o prekratkom intervalu pažnje pa je učiteljica s njim radila + mi doma isto) i to se dugoročno pokazalo korisnim, ne za matematiku koju kuži nego za povijest koja mu je dosadna, a opet uspijeva savladati.
Ma ja isto ne mislim da treba ispravljati cetvorku, samo sam komentirala misljenje kako ce brzo doci kraj snalazenju i dobrim ocjenama samo temeljem slusanja na satu, malo snalazljivosti i inteligencije... Jer se to ne moze znati.
A usaditi radne navike ucenja nekome tko ucenje ne treba je tesko... Mislim - cemu uciti ako imas 5 a nisi ni pogledao doma? Onda ocito je dovoljno to na satu. I sto onda treba uciti i kako stvarati "radne navike" - za sto? Za nesto sto se ne uci i ne treba. Roditelji bi valjda trebali osmisliti cijeli paralelni skolski sustav ucenja za svoju takvu djecu jer im skolski sustav kao takav i njegova uravnilovka to ne pruza (ili bar nije u moje vrijeme a cisto sumnjam da je sad drugacije)
nije drugačije.
teško je to objasniti djetetu i ja nisam uspjela. jedino nas nogomet spašava, kao aktivnost gdje se treba potruditi na treningu da ostvari neki rezultat.
martina, moj isto pazi na satu, al ne znam od kud ta motivacija
mislim da je puno i do samog razreda, njegov razred j, onako, dosta štreberski
To i radim, od 1. razreda.
I što se desi - dijete me neki dan lijepo zamolilo da mu prestanem zadavati ekstra zadatke iz matematike, jer istu zbirku koristi i učiteljica na dodatnoj, pa se on blesavo osjeća kad isti listić rješava dvaput.
Morat ću prijeći na drugog izdavača
Matematika mi je najizrazitiji primjer, jer za nju ne mora apsolutno ništa napraviti da bi testove riješio bez greške. U drugim predmetima povremeno uhvatim neku "slabu" točku (koja još uvijek nije ništa posebno, ali postoji), pa bar tu i tamo ima što za ponoviti ili provježbati (npr. veliko i malo slovo, engleski i sl.).
Peterlin, kad kažeš "naučio paziti na satu", na što misliš? Kako ste to učili?
Imao je iz Suvaga papire da ima izuzetno kratak interval pažnje. Srećom, došao je pametnoj i sposobnoj učiteljiici koja je točno znala kad je tko od djece prestao paziti i uredno bi ih "vratila" odnosno prizvala natrag. Djeca u prva četiri razreda to nauče uz dobrog učitelja/icu. Mnogi to mogu sami, ali ima ih sigurno pola kojima treba pomoć oko usmjeravanja pažnje.
Dala nam je i upute za doma: audio priče (kratke, pa sve dulje) koje treba slušati i onda znati prepričati; čitanje slikovnica (to je još za predškolce) pa prepričati, s tim da sadržaj treba prilagoditi uzrastu i sposobnostima djeteta. Isto, kad djetetu pričaš, svodi se na to da bitno treba reći u prve tri rečenice jer četvrtu već slabije sluša ako ne napraviš prekid. To vrijedi za predškolce, ali za mnoge još i dosta kasnije.
Kod mlađeg sina koji ima razred pun odvlačitelja pažnje pali nešto drugo - u rečenicu ubaciš nešto što tamo ne pripada. Ideja je iz filma "K-Pax" - scena kad žena rastresenom mužu ujutro priča što je plan za popodne, pa provjerava da li on sluša i kaže "otpala mi je glava jutros, zašila sam je zubnim koncem", a on odgovara "da, da, dobro..."
Nema jedinstvene metode za produljivanje pažnje. Dobar učitelj/profesor prepoznaje znakove nepažnje kod učenika i vodi o tome računa. Isto je bitno i okruženje - ako je razred pun ometatelja i razbijača pažnje, uzalud vam trud svirači. Takav sastav razreda ima moj mlađi sin i vrlo mu je teško paziti na satu kad uvijek netko brblja, izvodi cirkuse ili šeta - takvi su od prvog razreda...
S druge strane, dok se sjetim sebe (tako me tata uvježbavao i savjetovao) imala sam istih problema - povijest dosadna, pa sam znala zapisati pitanja koja je profesorica postavljala drugima, od čiste dosade. I nije mi trebalo nikakvo učenje doma. Ja sam vizualno stvorenje i to mi je pomagalo, ali moj tata (a ne profesori) je to prokužio i samo mi dao "hint" kako da pomognem sama sebi. Sad ja to radim sa svojom djecom kad mi se učini da treba.
sillyme, pitanje je dobro, ali ne znam odgovor.
Ja sam jedna takva - bez radnih navika.
U OŠ sve 5 bez učenja, u gimnaziji 4/5 s minimalnim učenjem, a bome na faksu je trebalo sjesti, ali što su moji roditelji trebali ili ja u OŠ, ako sam sve znala bez učenja???
Kako objasniti djetetu da neka sad ipak čita nešto sat vremena bez obzira što to zna?
Nikako, to je protuprirodno.
A odgovor je da je odgovornost na školi. Ne možeš nekoga školovat ispod njegovih mogućnosti 12 godina, pa onda tvrditi da je sam kriv što nema radne navike.
Slazem se . Nazalost , odustala sam od ideje da ce sistem biti drugaciji .
Obzirom da imam dijete kojem sistem nije prijatelj stvari se lome na njemu , a i na meni jer ga moram ugurati u ocekivane kutije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
