
Originally Posted by
marta
Imam iskustva s trojicom u školi, potpuno međusobno različiti, sve vrste gluposti moram hendlat.
Najstariji (14) je lijen i uči kad ga se pritisne. On zapravo misli da sve zna i da je sve naučio i onda dobije 3, pa se čudi ko pura dreku. Njemu sam baš jučer dala 2 mjeseca da dovede svoje ocjene na maksimum ili ukidam sport i umjesto istog uvodim prisilno učenje u terminima sporta.
Srednji je pretjerano ambiciozan, zapravo pitam se baš ovih dana što ga potiče, želja, neka računica ili zapravo nesigurnost (tj. potreba za dokazivanjem, sebi ili drugima). Da ilustriram, u školi ide na dodatnu iz matematike, zbor i nekakvu likovno-modelasku grupu, također ide u glazbenu školu, 3 puta tjedno na sport i jučer se upisao u seosku limenu glazbu (drugi instrument, nije ni nalik onome tšo svira u glazbenoj).
Najmlađeg sam već otračala na onom topicu Zašto nisi - jer mi se ne da.
Znači, razne vrste (ne)ambicioznosti su mi poznate i vrlo često se uhvatim kako razmišljam da je to na kraju sve ionako ista pašta i da jednostavno treba naučiti djecu kako da kliznu kroz sustav bez da se previše s njim petljaju.