ambicioznost

[Peterlin]

A, molim te, dijete vježba doktorski rukopis za budućnost, a ti ga tjeraš da "lijepo" piše. NE može biti doktor ako lijepo piše. Zar ne?
(Uostalom, imamo tipkovnice, tko više piše rukom.)

Moja djeca nisu ambiciozna. Nismo ni ja ni tata im. I biti odličan od početka do kraja, nikako ne znači i biti ambiciozan. Znam po sebi. Odlična bez muke, od početka pa sve goodine školovanja, a baš mi je lijepo biti doma, odgajati djecu, saditi cvijeće, kuhati, piti kavicu, putovati. Ambicija 0. Nismo svi isti.

Ustvari, ambicija može biti i proživjeti svaki dan uzevši od njega najbolje što znaš. Može li? Ili su samo titula i položaj odraz ambicije?

Eh, draga... Sigurno ima puno ljudi koji bi ovako, ali ne mogu si to priuštiti. Netko mora za to zaraditi, ovdje ili ondje.

I mnogi ambiciozni isto si ne mogu priuštiti ovakav način razmišljanja.

[Beti3]

Eh, draga... Sigurno ima puno ljudi koji bi ovako, ali ne mogu si to priuštiti. Netko mora za to zaraditi, ovdje ili ondje.

I mnogi ambiciozni isto si ne mogu priuštiti ovakav način razmišljanja.

Da, netko mora zaraditi konkretan novac. U mojoj obitelji muž zarađuje, a na meni je sva logistika da mu to omogućim. I jučer sam ga vozila na put. Telefon zazvoni, a ja pakiram, printam mailove, tražim kakvo je vrijeme u tom dijelu svijeta kamo ide, spremam dokumente... I brinem sama o baš svemu. Ne mogu reći: to će moj muž, jer on je svuda, samo ne na raspolaganju kad meni treba.
Tako da, nikad nije sve crno niti bijelo. Ne padaju mi novci s neba. Ali, ni ne žalim se. Neka druga, ambicioznija osoba, ne bi se zadovoljila pozadinskim poslovima. Iako, da mi je bilo ući u onaj avion...eh, da sam bila ambicioznija

Ako dijete želi i hoće, treba mu to omogućiti da samo odluči. Ako je zadovoljno sa manje škole, sa jednostavnijim poslom, pa pustimo ga. Nakon što mu objasnimo i pokažemo kako to ide u svijetu odraslih. Jer, većini odličan uspjeh neće dovesti do glamuroznog posla. Bar danas i ovdje. Tko zna kako će biti za 20 godina. No, ako se nastavi kao što je prethodnih 20 godina i neće biti bolje.

Pokušavam objasniti svoj stav. Kad vidim da dijete uči s guštom, da mu je škola zadovoljstvo, onda je sve u redu. Ako nije...ne vjerujem da će kazne i tjeranje na učenje išta postići. Učiti se mora željeti. Prisila tu baš i ne pomaže.
Iako, trebaju biti svjesni da će morati raditi i zarađivati ako žele opstati u današnjoj civilizaciji, pa će većina shvatiti da će im to lakše biti raditi ako rade nešto što vole, makar za to morali malo više učiti, iako to ne vole.

Kako to sve uskladiti kao roditelj? Eee, to je već pitanje.

[Peterlin]

Da, netko mora zaraditi konkretan novac. U mojoj obitelji muž zarađuje, a na meni je sva logistika da mu to omogućim. I jučer sam ga vozila na put. Telefon zazvoni, a ja pakiram, printam mailove, tražim kakvo je vrijeme u tom dijelu svijeta kamo ide, spremam dokumente... I brinem sama o baš svemu. Ne mogu reći: to će moj muž, jer on je svuda, samo ne na raspolaganju kad meni treba.
Tako da, nikad nije sve crno niti bijelo. Ne padaju mi novci s neba. Ali, ni ne žalim se. Neka druga, ambicioznija osoba, ne bi se zadovoljila pozadinskim poslovima. Iako, da mi je bilo ući u onaj avion...eh, da sam bila ambicioznija

Ako dijete želi i hoće, treba mu to omogućiti da samo odluči. Ako je zadovoljno sa manje škole, sa jednostavnijim poslom, pa pustimo ga. Nakon što mu objasnimo i pokažemo kako to ide u svijetu odraslih. Jer, većini odličan uspjeh neće dovesti do glamuroznog posla. Bar danas i ovdje. Tko zna kako će biti za 20 godina. No, ako se nastavi kao što je prethodnih 20 godina i neće biti bolje.

Pokušavam objasniti svoj stav. Kad vidim da dijete uči s guštom, da mu je škola zadovoljstvo, onda je sve u redu. Ako nije...ne vjerujem da će kazne i tjeranje na učenje išta postići. Učiti se mora željeti. Prisila tu baš i ne pomaže.
Iako, trebaju biti svjesni da će morati raditi i zarađivati ako žele opstati u današnjoj civilizaciji, pa će većina shvatiti da će im to lakše biti raditi ako rade nešto što vole, makar za to morali malo više učiti, iako to ne vole.

Kako to sve uskladiti kao roditelj? Eee, to je već pitanje.

Ma ne zanima mene kako ti to rješavaš u svojoj konkretnoj situaciji. Karte su davno podijeljene. ALi zanima me kako će danas sutra moja djeca (neambiciozna ili ambiciozna) naći posao.

Pa nije moja motivacija tlačiti djecu da uče zato jer su moj projekt. Niti me zanima kako i na koji način drugi ljudi zarađuju. Zanima me tko će zaraditi za moju mirovinu i gdje. Zanima me kako usmjeriti djecu u zemlji s ovako visokom stopom nezaposlenosti, da imaju kakve takve šanse opstati + biti zadovoljan. Mi smo svoje odradili, naša generacija. I bilo nam je lakše i školovati se i naći posao i vidjeti nekakvu perspektivu.

Moja djeca i cijela njihova generacija su druga priča. Nema šanse da se školuju za nešto što vole (štajaznam arheologiju) ako će s tim biti na mojoj grbači, na burzi i na socijalnoj skrbi.

[LolaMo]

Da, netko mora zaraditi konkretan novac. U mojoj obitelji muž zarađuje, a na meni je sva logistika da mu to omogućim. I jučer sam ga vozila na put. Telefon zazvoni, a ja pakiram, printam mailove, tražim kakvo je vrijeme u tom dijelu svijeta kamo ide, spremam dokumente... I brinem sama o baš svemu. Ne mogu reći: to će moj muž, jer on je svuda, samo ne na raspolaganju kad meni treba.
Tako da, nikad nije sve crno niti bijelo. Ne padaju mi novci s neba. Ali, ni ne žalim se. Neka druga, ambicioznija osoba, ne bi se zadovoljila pozadinskim poslovima. Iako, da mi je bilo ući u onaj avion...eh, da sam bila ambicioznija

Ako dijete želi i hoće, treba mu to omogućiti da samo odluči. Ako je zadovoljno sa manje škole, sa jednostavnijim poslom, pa pustimo ga. Nakon što mu objasnimo i pokažemo kako to ide u svijetu odraslih. Jer, većini odličan uspjeh neće dovesti do glamuroznog posla. Bar danas i ovdje. Tko zna kako će biti za 20 godina. No, ako se nastavi kao što je prethodnih 20 godina i neće biti bolje.

Pokušavam objasniti svoj stav. Kad vidim da dijete uči s guštom, da mu je škola zadovoljstvo, onda je sve u redu. Ako nije...ne vjerujem da će kazne i tjeranje na učenje išta postići. Učiti se mora željeti. Prisila tu baš i ne pomaže.
Iako, trebaju biti svjesni da će morati raditi i zarađivati ako žele opstati u današnjoj civilizaciji, pa će većina shvatiti da će im to lakše biti raditi ako rade nešto što vole, makar za to morali malo više učiti, iako to ne vole.

Kako to sve uskladiti kao roditelj? Eee, to je već pitanje.

Beti, ja se slažem sa svim što si napisala. Ali neimanje škole te ograničava na taj položaj. Ne možes se kasnije predomisliti. Tj. , možeš, ali to onda ide puno, puno teže.

Ja sam jedan dio života živjela kao ti. I bilo mi je dobro i lijepo. Bili smo sretni. A onda je meni bilo dosta. Htjela sam svoju karijeru i imam je jer mi je školovanje to omogućilo. A kaj da nisam to imala? Bila bi sada nesretna. Škola je uvijek dobar back-up. Nikad ne znamo što nam život nosi. Svom djetetu želim da bude sretan, ali ako vidim da je intelektualno sposoban završiti dobru školu i dobar faks, bome ću ga tjerati da to i napravi. Makar ga to ne veselilo. Neka on spremi tu diplomu u ladicu i ide kam god hoće. Tako je meni moj tata rekao i sad mi je drago jer vidim da je bio u pravu.