I djaca često nisu ni sita ni na toplom niti nezlostavljana fizički, ali to nitko ne vidi, a takva djeca nisu ona koja će se požaliti igdje jer otpočetka života žive u neizvjesnosti. To su ona odgovorna djeca koja odrastaju kad krenu u školu, koja kuhaju, brinu o mlađoj braći, peru robu, koja su u školi odlična jer znaju da trebaju što prije otići... a kad odu osjećaju se krivima jer ostavljaju za sobom bolesnog i braću. I nekako mogu prihvatiti da takva djeca postoje jer su im se roditelji razboljeli nakon njihovog rođenja, ali da postoje jer država, u obliku liječnika ili socijalnog radnika bolesnog, nije ništa poduzela, jer je po sadašnjem stanju to na obitelji koja u većini slučajeva grca u problemima, to mi je potpuno neprihvatljivo. Jednostavno, neprihvatljivo.