-
Nisam znala da je to opisano kao poremećaj, ali moja petogodišnjakinja ima problem s jelom koji obično definiram samo kao "izluđuje me". Za razliku od ostale djece, još nikad dosad nije u usta stavila ni komadića sirovog povrća, tipa paradajz, paprika, krastavac, mrkva, salata bilo koja..., voće jede u mikroskopskim količinama, i to isključivo tri određene vrste.
Bilo kakav pokušaj da se takvo što stavi u usta, završava nagonom za povraćanje.
Čim se "nepoželjna" hrana stavi na stol, odmah reagira - "ja to ne jedem!".
Ma tko te pita što ne jedeš, daj uzmi ono što jedeš.
Ona se izražava da je gladna, i zato ne vidim baš neki krajnji stupanj ovoga opisanoga, ali ne znam kad će doći dan da se u usta stavi neko sirovo povrće, neka voćka, a da nija pažljivo smiksana i zakamuflirana.
Djeca potrče za narezanim kriškama voća, voćnom salatom u zdjeli, a ova skoro povrati.
Mislim da je sve to prestala jesti s prvim danima "svjesnosti", kad sam joj prestala miksati kašice.
Te namirnice joj uspijem nadoknaditi isključivo u shake-u, miksanom zelenom soku, i to popije. Kuhano i pečeno jede, dio toga, ono što izbaci u ladicu - to ne jedem, ne postoji, a hrana broj 1 je sve škrobasto, od kruha, tijesta pa dalje.
Nije pothranjena niti je bolesna, ali me te njezine navike dosta izluđuju.
Disorder ili ne, zdravo nije. I pije živce.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma