Čekaj što stvarno dan i pol nije ama baš ništa jeo? I još je ostao pri svome da ne želi?
Ne mogu vjerovat. Ni ja ni moji nebi toliko izdržali.
Moji bi popustili nakon par sati.
Ali bi redovito pokušavali ponovo pa popustili, pa ponovno pokušali.
Cure me optužile da nemam iskustva, pa da opovrgnem: imam jedno dijete vrlo slabog apetita, koje "ne treba
jesti uopće" pogotovo ne voće, a baš ni povrće, borba je počela pred 9 godina i još uvijek me barem jednom tjedno
pokuša prevariti sa spikom: ne mogu više variva, a za 15 min. bi se moglo pojesti pecivo iz pekare.
Drugo je užasno tvrdoglavo, i spada u onu kategoriju koji pokušavaju rigati ako im se ne sviđa. Da ga se pita jeo bi se samo
krumpir.
Imam i treće koje zapravo nije moje, ali ga često čuvam i dolazi k meni sa navikom da jede samo pred televizorom i kad ga se zabavlja
a ja to nikada ne radim.
Vidjela sam i ja da ima djece koja rado jedu hrpu salate, čak sirovo povrče poput mrkve i sl. Moja nisu ta. S njima se treba pregovarati.
Ali moje je iskustvo, ako sam im par puta ozbiljno pokazala namjeru da ne mislim odustati od toga da jedu ono što ja smatram zdravim,
pregovori su sve kraći i kraći i svi smo zadovoljniji.