Prvo - nisam napravila istu stvar. Ponudila sam grah, ako hoće neka jede, ako neće ne mora. Nema moljakanja, nema kuhanja dvaju ručkova, uzet će što želi (a to se svede na sendvič ili jaja) i to je to. Na grah nas nitko nikada nije pozvao, ali npr. na riblji ručak jeste. Budući da on nikada nije volio ribu, pojede krumpir ako je poslužen uz ribu. Ako nije, jest će kruh, popiti mlijeko i to je to. Da se razumijemo, njemu su kruh i mlijeko kraljevska poslastica. A meni nije problem ako će jedan dan ručati kruh i mlijeko.