rehab, što jede taj tvoj sin koji ne podnosi grah na dan kad skuhate grah?
I velika je razlika između grozim se variva zakuhanih brašnom, ili povratim čim okusim varivo zakuhano brašnom.
 |
|||
|
|
|||
rehab, što jede taj tvoj sin koji ne podnosi grah na dan kad skuhate grah?
I velika je razlika između grozim se variva zakuhanih brašnom, ili povratim čim okusim varivo zakuhano brašnom.
Sendvič ili jaja.
P.S. To je obično alternativa kada se nekome nešto ne sviđa. Ne kuha se još jedno jelo.
Posljednje uređivanje od rehab : 29.10.2013. at 12:13
Onda si napravila potpuno istu stvar koju i ja ili npr. jen.rehab prvotno napisa
Hipotetsko pitanje: a što da ideš na cijeli dan u goste i da su vas pozvali strogo na famozni grah i da znaš da neće biti druge hrane?
Da li ti bi bilo ok da tvoje dijete 12 sati ne jede ništa, ili bi morao na silu pojesti grah koji ne podnosi, ili bi mu npr. možda uzela nešto za pojesti?
I kod mene, na srećuAli, sve mi se čini da šefuje onaj koji kuha, barem je to kod mene takoJer u ovim opisima djece koja ne podnose određene vrste hrane vidim i sebe. Nešto se riješilo odrastanjem, nešto ne. Npr. grašak ne mogu ni vidjeti, odmah mi se okreće želudac. Ni grah (od njega sam povraćala kao dijete jedući ga na silu "jer se mora"). Pa to ni ne kuham.
A kako jabuka ne pada daleko od stabla
Na rođendanima ili u gostima već je uobičajeno da ne jede ništa ili gotovo ništa, ali to mi nije nikakav problem - pa ne traju takve prigode cijeli dan, nego par sati, a i nisu svakodnevne. Izdrži bez hrane, pa jede kad dođemo doma. Kad smo negdje na putu pa jedemo vani, obično nekako uspijemo zajednički izabrati što će jesti. Svjesna sam da doma s užitkom jede svega 2-3 jela, po još par njih brlja, a ostalo neće ni probati, ali nekako se nadam da će se i to bar malo promijeniti kad počne ubrzano rasti (sad ima 9 godina). Ako ništa drugo, bar ne povraća.
Prvo - nisam napravila istu stvar. Ponudila sam grah, ako hoće neka jede, ako neće ne mora. Nema moljakanja, nema kuhanja dvaju ručkova, uzet će što želi (a to se svede na sendvič ili jaja) i to je to. Na grah nas nitko nikada nije pozvao, ali npr. na riblji ručak jeste. Budući da on nikada nije volio ribu, pojede krumpir ako je poslužen uz ribu. Ako nije, jest će kruh, popiti mlijeko i to je to. Da se razumijemo, njemu su kruh i mlijeko kraljevska poslastica. A meni nije problem ako će jedan dan ručati kruh i mlijeko.
rehab, ustvari je sve isto, osim što meni sendvič nije hrana i ne smatram ga ručkom i ne želim da ruča kruh i mlijeko.
Dodatak: moljakanja nema ni u kojem slučaju.
Posljednje uređivanje od Anemona : 29.10.2013. at 12:23
Dodatak dodatka:
Stvar je u mojem stavu, ne u djetetu. Moje dijete bi vjerujem rado pojelo sendvič za ručak, ali meni to nije ručak i ja ću mu onda pripremiti ono što meni je ručak.
Tebi sendvič je ručak, pa si mu pripremila sendvič i to je ok.
Osim ako si sam radi sendvič, pa tu imamo eventualnu razliku.
Posljednje uređivanje od Anemona : 29.10.2013. at 12:25
Razlika je i u tome što će dijete koje ne voli samo grah pojesti sendvič za ručak jedan dan u tjednu, a ono koje ne voli veliki broj uobičajenih ručkova će svaki dan ručati sendvič, što vjerujem većini roditelja ne bi bilo prihvatljivo.
Slažem se.
Krojachice,
ja ne želim namjerno izgladniti svoje dijete. Nije mi to opcija. Znalo se dogoditi da par sati ništa ne jede, spletom okolnosti.. Npr., ovo ljeto na moru.. Putovali smo, isli se odmah kupati, muž i ja smo skoro na sve četiri došli do večere koliko smo gladni bili. A stvarno je bilo svega za klopati, raznih juha, salata, pašti, mesa, ma svašta. Obišla sam sa sinom cijeli švedski stol da si on sam izabere. I tako šetamo se mi, šetamo, gledamo i nakon 15ak minuta on kaže: Ja bi to! I prstom pokaže kriškicu naranče koja je stajala kao ukras na nekoj tacni s mesom
Drugi razlog što ga ne želim izgladnjivati je što necu da on hranu i jedenje shvaća kao neki big deal, kao nešto što je meni uuužaaasno važno, i nešto s čime se treba "posebno" baviti. Jesti je normalna fiziološka potreba, ne pokazujem mu da se živciram oko toga.
Inače, pročitala sam one linkove, ne pronalazim ga u tome i stvarno se nadam da će kod nas to postupno proći. Brinem se jedino zato jer traje predugo. Preko godinu dana. Lakše mi je kad pročitam da nas ima još
Posljednje uređivanje od LolaMo : 29.10.2013. at 12:31
Eto vidiš, a po meni je ovo ključno, jer tu onda nastane problem. Ako mojem djetetu ne smeta da jede kruh i mlijeko dok se ne vratimo doma, zašto bi to meni smetalo, i zašto bih ja pravila problem tamo gdje ga nema ? Vratit ću se na Jenino (jel se tako kaže
rehab, na neki način se slažem.
I meni se konačni sastav pojedenog čini ok (voćni šejkovi, mlijeko,...), ali imam dojam da jen ima drugi problem koji nju muči.
Ta velika gadljivost, isključivost, moljakanje,...
Mima, i moje je dijete imalo fazu kada je živjelo na kruhu, mlijeku, i doslovno 2-3 čajne žličice variva dnevno. Čak sam došla u mali sukob s tetama iz vrtića, jer su smatrale da ga trebaju posjesti i silom natrpati ručkom - one nisu mogle podnijeti da je već podne, a on ništa nije stavio u usta. Odvela sam malog na pretrage, nalazi ok, dijete veselo i zadovoljno, težina ne pada i ja sam mirno nastavila s odlukom da ne forsiram. Danas sasvim normalno jede.
Pa može biti da ste u pravu.
Iako sam i dalje kronično nezadovoljna sastavom i načinom njegove prehrane, trudit ću se ne raditi više big deal oko toga...
Ako si budem mogla pomoći.
Jučer opet ista priča...teta u vrtiću kaže da nije htio jesti. Dođemo kući i nakon što se izjasnio da neće jesti što smo ja i mm jeli, "dogovorili" smo se da će jesti pohano meso i krumpiriće. Onda sam ja to napravila, a on je odbio jesti meso (neidentificirani razlog) i pojeo par krumpirića. Poslije sam mu napravila šejk (banana, jabuka, avokado, mrkva, naranča, jogurt) koji je popio. Hvala bogu da bar hoće šejkove...
pa, rekla bih da je stvar u dužini trajanja faze, zdravlju i težini djeteta.
ako nešto od toga ne štima normalno je da je roditelj zabrinutiji.
Jen, ništa te ne košta izvaditi mu nalaze, radi svog mira. Ako sve bude ok, zdrav razum ti govori da nije u pitanju nešto strašno i ozbiljno, nego samo prolazna faza. A svi znamo kako se treba odnositi prema fazama
Slažem se s dvije stvari: nema moljakanja, i ne prihvaćati to kao problem.
A kuhanje duplih, troduplih ručkova... sram me reći ali ja to najčešće radim radi sebe. Jer mi se eto usprkos kompletnom gotovom ručku baš jedu npr. gljive. Kaže mi mama da sam se razmazila
Posljednje uređivanje od trampolina : 29.10.2013. at 13:12
Meni je zanimljiva ova skonost jeninog sina prema bijeloj hrani. Čitala sam jednom neki članak gdje je pisalo da Talijani u mamurluku jedu samo bijelu hranu (paštu, rižu, mliječne proizvode). Znači, kad ti je mučno i kad si nadražen - preosjetljiv, izbjegavaj hranu koja "viče" bojom i mirisom.
Vidim tu poveznicu s ovom pričom o senzorici - spominjale su vertex, trampolina i Mima.
Je li i inače preosjetljiv u ovom neurološkom
i moj je jeo iskljucivo bijelo, tad sam citala da to nije rijetkost, isto je objasnjavano nekim atavizmima...ne znam
F je u potpunosti drugacija, ta bi zivjela od mesa i salate. Jedva sam osvijestila kako ju stalno nutkam s rizom ili pastom (ako suu rucku) a sebe skinula s ugljikohidrata. Nevjerojatno koliko podlijezemo svojim navikama i pokusavamo ih usaditi djetetu. Ni ona ne mijesa namirnice, ali bira dijametralno suprotne od B. Bira zdravije od njega a puno je deblja nego sto je on ikada bio. Pa ti sad vidi!
Pročitala sam sve tri strane iako je riječ o manjoj djeci, voljela bih da vas sve koje vodite "rat" s hranom mogu utješiti, ali ne mogu. Za sad je stanje ovakvo: 16 godina, puca od zdravlja, ne jede ništa od svježeg povrća (znači-salate=nula bodova), ali jede kuhano sve (uključujući i egzote kao što su mišancija na lešo). Isti problem: nagon za povraćanjem, osjetljivost na miris određenih namirnica (ocat i sve s njim npr.). Zanimljivo, na limun nema reakcije tj.salata joj ne smrdi ako je začinjena limunom.
Za sad mogu reći da jede normalno osim što me to nejedenje salata izluđuje jer mi je komplicirano stalno nakuhavati povrće pa si ne mogu priuštiti jednostavno rješenje tipa-odrezak i salata. U međuvremenu se iskristalizirao ADD i vjerujem da sve to ima neku vezu (netko je spomenuo nemir kod sjedenja za vrijeme gledanja filma-imali smo to prije, a imamo i sad).
Da skratim... mene su u jednom trenu spasili multivitamini. Shvatila sam da ludim od te hrane i da previše brinem pa sam joj ih dala i smirila se. Shvatila sam da ne može uz njih biti nutritivno pothranjena pa mi je postalo svejedno što ne jede to što ne jede. Inače nisam zastupnica multivitaminskih preparata, ali u ovakvim slučajevima u kojima dijete jede isključivo ugljikohidrate i ništa od povrća i voća-dala bih nešto i zbog djeteta, a i zbog sebe.
A uz svu tu njihovu izbirljivost vremenom se uvlači i doza manipulacije (kao i kod sve djece) ilitiga navlačenje vode na svoj mlin.
E tu je dobro jasno odrezati, ali moram priznati da je prava umjetnost prepoznati kad je što.
Samo da zabilježim topik...
Jen :hug:
Suosjećam, imam slični problem, samo što je uz to moje dijete imalo i dijagnozu pothranjenosti.
Pisalo se već o tome, kad sam padala u nesvijest od sreće što bi pojeo makar bilo što.
I sjećam se kako je jedna forumašica drugoj bila odbrusila kako može biti sretna što joj je dijete pojelo krafnu (jedino taj dan), kad su to ionako samo prazne kalorije
Hoću reći-tko nije prošao, NE MOŽE razumjeti.
Svimb!!
A to da se dijete može izgladnjeti pa će onda, kao, jesti....... Mo'š mislit'! Dogovor, prijetnja, kazna, nagovaranje, mitologija.... Ništa. Zero. Nada. Ako neće-neće i možeš se slikati. Takvi bi prije umrli od gladi nego stavili u usta ono od čega im se povraća. Mojoj paradajz mora biti na barem metar od nje i sada. Izbirljivost je jedno: ovo s čim se čovjek susretne je nešto sasvim drugo.
potpuno se slažem
Ja vjerujem da sam negdje i nekako pogriješila. Ali ne opterećujem se s tim. Jer svaka mama je za nešto kriva
Nego..muž i ja smo veliki gurmani, volimo hranu, volimo nove stvari..i uvijek su me strahovito živcirali (i još me) odrasli ljudi koji nešto ne jedu..ali ne sad nekaj egzotično tipa sirove ribe, nego ono, ne jedu krastavce, ribu i sir npr..
I kaj da sad kažem, nego karma is a bitch
Evo, da napokon i mi nađemo skupinu u koju pripadamo i da vidimo da nismo jedini. Moja K. sada ima 6 g. i muku s jelom mučimo skoro oduvijek. Mene je uvijek uz selekciju jela mučila i ta njena izražena gadljivost. Nije smjela vidjet mrvicu kruha na stolu, uć u kuhinju kad se kuha nešto što joj ne paše, katastrofa. S kim god sam pričala i gdje god pitala svi su me u čudu gledali. Sreća je jedino što ona jede skoro isključivo zdravu hranu, pa me ne muči što pojede. Voće jede skoro svo, juhicu kakvu god da skuham, krumpir na periode, meso isto tako. Povrće većinom sirovo. Krvna slika uvijek savršena, čak je sad zadnji put hemoglobin i hematokrit bio iznad gornje granice.
No s druge strane, ona je od rođenja bila dosta boležljiva (stalni bronhitisi, laringitisi) i makar ne ide u vrtić stalno smo po doktorima. Na moje inzistiranje zbog čestih gnojnih angina otišli otorincu i prije tjedan dana izvadili mandule.
No nama je veliki problem nastao prije 3-4 mjeseca kad su joj počele mučnine, povraćanje čim bi pojela neku težu hranu, počela je i padat na težini. Pedijatrica nas je htjela poslat na EEg nakon neprospavane noći jer je smatrala da je problem s neurološke strane, no ja sam rekla da ću pričekat da izvadimo mandule.
Prije tjedan dana smo izvadili mandule, ali koliko vidim, gadljivost je nestala, jede ko termit, hrana joj više ne smrdi. Više ću moć pisat kad prođe više vremena od vađenja mandula, no ja i u ovih tjedan dana svoje dijete ne prepoznajem, stvarno hvala Bogu, promjena je velika.
Vidiš, ovo je zanimljivo. Moja sestra je bila pothranjeno dijete koja pola toga nije smjela jesti zbog druge bolesti, a drugu polovicu nije htjela jer joj se gadilo
I mi imamo sličan problem. Kad je bila manja cca 1-2 godine, bila je katastrofa, živjela je od juhe i kruha. Srećom u juhu se može svašta podvaliti.
Ono kaj meni nije jasno je tvrdoglavo odbijanje određene hrane, jednostavno ne želi probati. Npr. neće maslac, a kad smo bili na moru napravila je moja mama sendviče za plažu s maslacem. P. oduševljeno jede i pita baku kaj je to stavila da je tak fino. Drugi dan vidi baku da maže maslac i viče "fuuuj, zakaj to mažeš, to ti ja ne budem jela". Uzalud smo ju uvjeravali da već tjedan dana to jede.
Ja sam imala takav problem kad sam bila mala i ne mogu objasniti zašto. Npr. gadilo mi se mlijeko, ali sam popila ako je bio kraš-express. I sad pijem čokoladno mlijeko ali ako vidim obično želudac mi se okreće. Tek u srednjoj sam počela jesti jogurt, prije mi se gadio. Isto kao i bjelanjak od kuhanih jaja. Ta odbojnost prema bijeloj hrani je kasnije djelomično nestala.
Izgleda ima nešto u tim bojama...
Kod moje M. u najgoroj fazi prolazilo je sve što se nalazi u paradajz-sosu. Jesam već spomenula da svježi ne može ni pogledati??
Dakle, kod nas je morala biti crvena hrana u pitanju i to se jelo, Ali ne i svježe (crveno) povrće. Na sreću pa imam domaći paradajz kućno uzgojen: u to vrijeme pojačali smo proizvodnju istog
Meni je to odbijanje svega svježeg jako čudno-tim više što se ja mogu udaviti u raznim salatama i stvarno je imala od koga vidjeti da se svježe jede. S voćem nema problema: jede gotovo sve. Odbija npr.krušku oduvijek-u svim oblicima, ali može pojesti nara onoliko koliko ga ja mogu ( i želim) očistiti.
a jesi se usrećila
roko-mama svi kažu da se djeca izjedu posle operacija mandula i srčanih boleština.
Vjeruj mi da jesam jer bar sad znam da nismo jedini. Prije kad bi nekome pričala koliko je gadljiva i koliko imamo problema s jelom svi su me gledali i mislili da sam luda. Njoj se želudac dizao na mrvicu kruha na stolu, ona nije jela s nama za stolom jer joj se gadi i driže želudac naočigled. U kuhinju nije mogla uć ak se nekaj kuhalo.
Sad je stvarno sve ko rukom odnešeno. Možda je rano za govorit, al kak sad stvari stoje ovo je super. Ja ne mogu reć da ona prije nije imala apetit, rekla bi da je gladna, počela jest (naravno ono kaj njoj paše) i nakon 2 zalogaja pljune jer ne može progutat.
Pedijatrica nam je rekla da ona s nama manipulira hranom, da ju pustim, da ne radimo drame oko jela, i stvarno nismo, pustili smo da jede kad hoće, ali nije bilo pomaka.
Sad se ne može najest. Nama je sad jedino ostao problem što ona kuhano jelo jede isključivo vruće i nema šanse hladno stavit u usta, tak da smo ovih tjedan dana bili na jogurtima i zadnja 2 dana na domaćim mekim mufinima (koje je tamanila ko luda), jer juhu i ostalo neće niti kušat mlako, a vruće nije smjela.
Meni je ovo stvarno preporod, svi su govorili da će bit tako al sam ja bila skeptična, nasreću ipak je super.
Nena je bila opalila iz kuta jadne gladne djece poslije rata...pa da uzvratim
Evo moja baka, zapravo didova žena, nije mogla jesti i nije jela ništa bijelo. A odrasla u Dalmatinskoj zagori pred rat, bila mlada za rata i poslije rata, udala se za mog didu koji je već imao dvoje male djece koja su u ratu ostala bez mame...teško da je je život u obilju učinio hirovitom.
I mi u obitelji imamo jednu 90-godišnjakinju koja ne jede ništa bijelo.
misliš da si na filozofskom? jedna lasta ne čini proljećeNena je bila opalila iz kuta jadne gladne djece poslije rata...pa da uzvratim
....
E, ovo i moj radi! Putar ne želi vidjeti na stolu, a kad idemo na izlete, najnormalnije ga jede u sendvičima. Znači da je to ipak muljaža, a ne stvarno gađenje.
S druge strane, kuhano jaje sam mu jednom probala podvaliti u sendvič, i nije mi uspjelo, osjetio je da mu je "okus čudan" i nije htio više jesti. Više nisam pokušavala.
Mojem ne možeš ništa podvaliti, jer sve našnjofa. :svinja za tartufe:
Mojoj nema šanse ništa podvalit. Kaj neće neće, našnjofa na 100 metara.
I mi u obitelji imamo jednu 90-godišnjakinju koja ne jede ništa bijelo.A dvije?misliš da si na filozofskom? jedna lasta ne čini proljeće
mome putar nisi mogao podvaliti 12 godina, a onda se jedno jutro probudio, probao i zakljucio da je putar fantastičan, i od tad ga svaki dan jede! Pa ti vidi!
Ovo će utješiti MM-a - on je jako nesretan što mu sin ne jede putar i ne propušta priliku da mu za stolom govori kako je to fino. Naravno, mali je onda još čvršći u svojoj odluci da to neće jesti
evo da i ja napokon nađem skupinu kojoj pripadam
takva sam otkad znam za sebe i ja bih rekla da je tajna u gadljivosti.
radije ću biti gladna nego jesti nešto što ne ulazi u djelokrug obrade moga želuca i mojih moždanih stanica.
ne silite djecu niti slučajno, jer nema koristi od toga.
mali je isti, tako da možda ima nešto i u genetici.
životna želja mi je kupiti sendvič sa podrigušom ili hamburger
i najest se tih gluposti ko čovjek,
ali ne ide i gotovo.
imam dijete slično opisanim. jede malo broj jela, povraća mu se na mnoge mirise, može dugo gladovati ako nema ništa od njegovih namirnica, sve slično već opisanom. otkad normalno dobiva na težini više ne brinem jako.ponekad pije multivitamine za djecu. kad nas troje jedemo lubenicu, obavezno ode u dvorište ili na kat, to mi je najžalosnije što on mora otići da bi mi uživali.
inače, ja sam bila od djece koja su izvadila mandule i počela jesti. sjećam se prije operacije, često nisam mogla gutati i osjećala sam da ću povratiti hranu.
I ja mislim da je ok dok dobivaju na težini, dok im je krvna slika ok, i dok nisu pretjerano boležljivi. Mi smo prihvatili to da jede kaj jede, bitno je da jede, al kad je odjednom dnevno počela jest količinu hrane koja stane na mali tanjurić od kave, kad je prestala jest i ono kaj je do tad obožavala znala sam da nešto nije ok. Mene je uhvatila panika kad je počela gubit na težini, a njoj je gubitak 1 kg - gubitak 5% njene težine, a izgubila je 2, dakle 10% svoje težine u 3 mjeseca, završili smo i na dodatku prehrani kako bi spriječili daljnji pad težine. Nadam se da će sad napokon opet počet dobivat na težini, ili barem stajat na istom. Najgore mi je kad mi pedijatrica (vjerojatno zato što smo MM i ja jači) kaže nemojte ju debelit. Ma nitko nju ne želi debelit, već mi je bitno da je dijete zdravo.
Imam i ja takav problem.Ne volim bijelo mlijeko,a kada sam ga pila,to je bilo isključivo sa kakaom u velikim količinama da ne osjetim miris mlijeka.Mlijeko više ne pijem. JOgurt sam počela jesti tek oko 20-te godine. Jaja ne jedem,osim ako ih ima u nekoj hrani.
Maslo također ne volim,ne jedem. I recim bijeli griz sa kakaom. To mi je najveća trauma iz vrtića. NIkada ga nisam pojela.
Koja je fora s tom bijelom bojom?
Ne znam u čemu je fora sa belom bojom, ali definitivno ima tu nešto. Danas je sinko prvi put pristao da pojede pileću supu!Fora je bila u tome što sam skuvala i jedan krompir u supi i sve smiksala štapnim, pa je na kraju bila ko neka čorba krem bele boje. Samo da potraje.
Evo moje dijete se nije projelo otkad je izvadila mandule (prije pet godina), ali se spasila od čestih angina. Samo da znate
da se ne projedu baš svi nakon operacije. Na temu nemam što reći, nemam gadljivih u familiji, samo nećakinja uopće
neće nikakvo voće.
Dijana, ali da li je tvoje dijete ikad imalo ovakve simptome. Znači ja sam pisala iskustvo koje imam s djetetom koje pripada u ovu skupinu, i ne kažem da svi projedu nakon operacije, već samo naše iskustvo. Evo samo da kažem da je danas od jutra pojela jedan jogurt, tri palačinke, i za ručak 2 komada mesa, tolko prije mjesec dana nije pojela cijeli tjedan.
Mislim da sam ja bila u toj skupini.
Jela sam recimo samo spagete bez gulasa i tako neke kombinacije. Znam da sam mamu izludjivala jer u usta nisam htjela staviti sir, vrhnje, paradajz, ocat, jogurt ni nikakav oblik kupusa. Naravno da ako nesto ima i tragove octa, ni to ne ide. Ako nesto sadrzi vrhnje a ja to znam, ni to nisam htjela pojesti. Nisam jela ni pizzu ni kecap. Sigurna sam da je toga bilo jos samo mi ne pada na pamet. Slatkisi i pomfrit su svakako bili meni najdrazi. Majka je gubila zivce i pokusavala na sve nacine i znam da je uvijek argument bio da sam sve to jela normalno kao mala i da joj nije jasno zasto sam prestala tamo oko 3-4 godine. Mogu reci da nikakvim metodama nije mogla navesti da ja otvorim usta, forsiranje me tjeralo na povracanje.
Negdje oko 17.sam pocela odlaziti kod oca, kako je on imao jos dvoje djece, vecina stvari je bila na izvol'te za sve nas za jelo. I tamo sam pocela polako jesti i sir i jogurt i tako neke kombinacije bez da je itko vrsio pritisak na mene. Epilog je da i danas sa 38 godina jedem skoro sve sta sam kao dijete izbjegavala. Jedino sto i da crkavam od gladi sigurno ne bi pojela nista sto sadrzi kiseli kupus (a recimo svi se vole gusiti u sarmama) i salate s octom.
Nemam sta pametno reci, samo da sad kad sam mama znam da s takvom djecom sigurno nije lako.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
