Mislim da sam ja bila u toj skupini.

Jela sam recimo samo spagete bez gulasa i tako neke kombinacije. Znam da sam mamu izludjivala jer u usta nisam htjela staviti sir, vrhnje, paradajz, ocat, jogurt ni nikakav oblik kupusa. Naravno da ako nesto ima i tragove octa, ni to ne ide. Ako nesto sadrzi vrhnje a ja to znam, ni to nisam htjela pojesti. Nisam jela ni pizzu ni kecap. Sigurna sam da je toga bilo jos samo mi ne pada na pamet. Slatkisi i pomfrit su svakako bili meni najdrazi. Majka je gubila zivce i pokusavala na sve nacine i znam da je uvijek argument bio da sam sve to jela normalno kao mala i da joj nije jasno zasto sam prestala tamo oko 3-4 godine. Mogu reci da nikakvim metodama nije mogla navesti da ja otvorim usta, forsiranje me tjeralo na povracanje.
Negdje oko 17.sam pocela odlaziti kod oca, kako je on imao jos dvoje djece, vecina stvari je bila na izvol'te za sve nas za jelo. I tamo sam pocela polako jesti i sir i jogurt i tako neke kombinacije bez da je itko vrsio pritisak na mene. Epilog je da i danas sa 38 godina jedem skoro sve sta sam kao dijete izbjegavala. Jedino sto i da crkavam od gladi sigurno ne bi pojela nista sto sadrzi kiseli kupus (a recimo svi se vole gusiti u sarmama) i salate s octom.

Nemam sta pametno reci, samo da sad kad sam mama znam da s takvom djecom sigurno nije lako.