Čujem trideseti put "tako je", pljeskanje, psovanje, režanje, zahvala bogu, još malo psovanja i sad upravo snažno "bravo". Opet psovanje.
Mora biti nešto važno.
Čujem trideseti put "tako je", pljeskanje, psovanje, režanje, zahvala bogu, još malo psovanja i sad upravo snažno "bravo". Opet psovanje.
Mora biti nešto važno.
mislim pa gdi ti živiš????
uvijek u ovo doba godine je isto, nije ko nogomet svako 2 godine.
nisam gledala, (gledala sam neki dan u prolazu par minuta)
stavila sam klince u krevet i ve je bilo vrijeme da se pretovarim u svoj, kad sam čula urlanje na trgiću, sve mi bilo jasno, muž spavao ko top
I ja bih rado da mogu ovako napisati, ali imam dva muška u kući pa ne mogune samo da sam čula, nego sam upućena u sve moguće varijante sljedećih utakmica - tko će s kim igrati u ovom ili onom slučaju
![]()
Ali ovo jučer je čak i meni bilo zanimljivo. I još mi je sin komentirao kako mu se rukometne utakmice sviđaju više od nogometnih (gdje samo što se svi ne potuku).
Mene je puno više razveselila ova vijest: http://www.index.hr/sport/clanak/baj...na/946223.aspx
Jeeee, u polufinalu smo!
Baš je zabavno gledati sport.
****te. Koja euforija. "Jedan jedan." Da bar ja mogu osjetiti takvo uzbuđenje oko bilo čega.
Budeš, kad se za koju godinu naspavaš... Ja sam imala gap u čitanju knjiga koji je trajao nekoliko GODINA, dok se polaaaako nisam vratila na staro. Nakon poroda ponovno sam mogla neometano čitati tek kad je L. krenuo logopedu, a ja sjedila u čekaonici i čitala.... Isto je bilo i s mnogim stvarima koje su me inače zanimale, pa i sportom. Neko vrijeme podređena si potrebama djece, umorna i sretna ako uspiješ neometano kosu oprati. Dobra vijest je da to prođe i brže nego si misliš...a onda ti opet i rezultat utakmice može biti važan...a za visibabe će ti dijete vikati Jeee, a ti s njom isto, hehehe...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 24.01.2017. at 23:36
Ja se oduševljavam oko svegaPrvog cvijeta visibabe. Jednog rozog oblačka pri zalasku sunca. Kapljici mora koja pošprica. Kave ujutro, fine.
Da ne pričam o velikim stvarima.
Kaj vidiš visibabu pa dođeš dubokim glasom zaurlaš: "JEEE, TOOO, BRAVO!!!"?
Ja mislim da je izraz "infarktna završnica" skoro uvijek primjenjiv kad Hrvati igraju; točno sam znala da će tako pisati po portalima..
U svakom slučaju, bravo kauboji!![]()
ja nisam gledala tekmu, ali sam skuzila da je napeto po reakcijama od susjeda odozgo![]()
MM je bio toliko glasan da nikoga okolo nisam ni čula.
zadnjih 5 minuta sam otišla u sobu, jer ga više nisam mogla slušati, iako me zanimalo.
rukomet je brza igra. brze izmjene igraca, lopte. i igra je dosta gruba, pa je zato puno zanimljiviji od nogometa, koji je meni dosadaaaaaaaaaaaaaaaaaan. a ovo je moja ljubav. jedina ga ja doma gledam. doduse muski potomak lagano je uz mene je poceo. nervira me kad mi se MM pridruzi, pa sa 100 pitanja. u nekoj utakmici gjde je opusteno, ali u nekim koje su bitne, ma daj. kad me pita a ko je to?
Ne želim ništa umanjiti, samo mi se čini da taj Mirjanin podvig nije dobio dovoljno pažnje. Općenito i u mojoj kući.
Ja sam ostala budna do kraja da čujem rezultat, i otišla spavati. Da su dobro igrali mozda bi i gledala, ovak nisam htjela gledati jer bi se previse nervirala. A sutra moram na posao, ne vrijedi mi se zbog nogometa iscrpljivati nedostatnim snom.
Nisam ja za te kolektivne identifikacijske ekstaze. Al mi je bilo drago jutros da nije bilo mrtvih nakon slavlja, s obzirom na broj pijanih budala što su se okolo vozili i trubili to je stvarno čudo.
Nisam ni jaiako sam primorana pratiti utakmice i rezultate zbog, jelte, kućnog okruženja
Ma zapravo, utakmica, rezultat, to mi je čak postalo zanimljivo. Ono što me nervira je ta kolektivna ekstaza i ta atmosfera "kruha i igara" koja traje već tjednima i ne, ne mislim da nam to treba u ovom trenutku, zapravo, mislim da nam to kao društvu šteti, a ne koristi. I slažem se po tom pitanju s Antom Tomićem.
Ne znam, meni je tekst u razini ostalih njegovih tekstova, ne vidim što je tu posebno glupoPretjeruje, kao i uvijek, ali s poantom se slažem.
A što se tiče navijanja, mislim da se veseliti može i na umjereniji način, ne treba život stati zbog nogometa. Ali ja sam, izgleda, cijepljena protiv kolektivnog zanosa još u ranoj dobi jer nikad nisam imala puno razumijevanja za to stanje duha![]()
Pa to obično bude tako kad se poklopi više super-događaja..taj Mirjanin podvig nije dobio dovoljno pažnje
Mikica svakako zaslužuje naklon.
Slazem se za sve postove o Mirjani. Ovo je velika stvar.
godine kosjenka, godine. sad mi lako promakne neka utakmica.
Nama bude super gledat utakmice, dođe i moj tata i baš nam je to dobar đir.
Rukomet jest brz i zabavan, samo ga je po mom mišljenju, previše. Prečesto je svake dvije godine i za svjetsko i za evropsko. Svake godine veliko prvenstvo, nema iščekivanja.
ajme, mi smo bez glasa ostali jučer, djizs, m je glavu sa jastukom pokrivala, ne moš to, one zadnje dvije minute sve živce ti popiju
a mirjana lučić...svaka čast rukometašima, ali njen uspjeh... zna netko gdje se moze gledati meč u četvrtak, protiv serene?
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 25.01.2017. at 12:10
Ma Mirjanina priča je sasvim druga kategorija od rukometne. To je baš nešto iznimno.
Miću ne podnosim uopće. Nikad nisam bila u stanju slušati šta on lupeta. Jednostavno bih utišala do kraja.
mene vuče sad malo guglat zašto se ginger ne sviđaju
al nema veze to. danas sam pod dojmom mirjane lučić. mislim, imam dovoljno godina :D pa se sjećam kroz maglu to kad je nestala i pobjegla u ameriku. danas sam se prisjetila priče. to je stvarno strašno. tko zna koliko ima takvih pacijenata od roditelja.
mislim, i taj ante kostelić. gledaš kako ti se djeca lome. nikad neću zaboraviti onaj strašan pad janice u st moritzu i njegovu izjavu u stilu, ova sezona je izgubljena. sjećam se da mi je to bio totalni šok.
a opet, vjerojatno janica i ivica ne bi mijenjali te svoje živote. a opet, kako će ih mijenjati kad ni ne znaju za drugo.
ma pustite mene, uvatilo me![]()