sad sam odgledala football hooligans
http://www.youtube.com/watch?v=uPm-ueXnj-Q
sad sam odgledala football hooligans
http://www.youtube.com/watch?v=uPm-ueXnj-Q
sto ti treba biti u glavi, iz kakvog uzgoja dolazi netko sa ovakvim smislom zivota? pred kraj su prebacili na srbiju, tip od 20 godina objasnjava kako je to mlacenje u ime kluba bolje od sex, od sexa sa dvije zene...
u svim tim grupama oko nogometnih klubova nema ni jedne zene na vidiku, odrasli muskarci se intenzivno druze i planiraju napade na neistomisljenike. nisu pokazali muziku koja prati hr navijace ali partizanovi navijaci su definitivno sokantan prizor. ti ljudi su formirali copore i funkcioniraju kao neka pseudoobitelj. zar ti ljudi nemaju zivot?
S moje tačke gledišta, nije problem u tome što ima agresivnih ljudi kojima je najveće zadovoljstvo kad nekog prebiju, zapale... Problem je što država to dozvoljava, a takva socijalna patologija se, po meni leči kopanjem kanala i sličnim radovima na infrastrukturi.
stray, sociolozi dražen lalić i benjamin perasović se bave, između ostaloga, ovom temom, navijačke subkulture.
ima i znanstvenih istraživanja na tu temu.
proguglaj malo ako te zanima, jako zanimljivo.
i, nisi ništa rekla, al ja unaprijed ta pojava nije vezana za balkan, naravno. učili smo od najboljih.
često spominjan primjer engleske i micanje nasilja sa stadiona zajedno sa zaštitnim ogradama, upravo je to - micanje nasilja sa stadiona. karte su preskupe, siromašniji slojevi više ne idu na utakmice, nasilje je pomaknuto na ulice.
Pogledala sam samo malo... vrlo licemjerno od tog tipa koji vodi emisiju, kad kaže da je takvo što nemoguće u Engleskoj... a koliko se sjećam, glumio je u Football factory, filmu koji opisuje rivalstvo između dva Londonska kluba. Film je pun krvi.
I lako je biti general nakon bitke, koju nije čak ni sam vodio... jer je tad, u najboljem slučaju bio klinac, ako se upoće već pojavio na planeti... ... kad je željezna lady uvela red na engleske stadione.
Da naravno... navijačko ludilo mi je posve strano i neshvatljivo... da ne ispada da sad branim nekoga.
a daj ti sebi zamisli curu koja dejta takvog tipa?
Ne razumijem zašto su ti navijači (ne svi, nego ovi o kojima pišemo) uopće toliko bitni da bi se o njima vodile debate, radila istraživanja i slično. Mislim (a možda i griješim) da je profil jednog hukača i razbijača sa stadiona prilično jasan - neodgojena budala koja ne ide samo na stadion da se iskali i ispuše, dovoljno je da ode i u Ludnicu, da opali šamar curi, bilo koji povod za iskazivanje divljaštva i neodgoja je dovoljan. Obični nasilnici i huligani kojima je mjesto u zatvoru. Policija je na stadionima, postoje i kamere, dakle nije problem smjestiti jednog takvog tamo gdje mu je mjesto. A zašto to ne funkcionira ? Pa, rekla bih da se na taj način skreće fokus sa drugih problema u nogometu, zbog kojih bi oni huligani u odijelima i kravatama mogli nadrapati.
pa zato što su značajni dio subkulture, koja mobilizira prilično velik broj mladih.
nije to jedan luđak.
imaju svoje obrasce ponašanja, norme, pravila...itd.
uzmi u obzir popularnost nogometa, posjećenost nogometnih stadiona, pa onda TV prijenose - dakle, vrlo lako dolaze do javnosti sa svojim porukama.
meni to baš zanimljivo
Da, da, i ja sam se malo začudila kad mi je dečko koji mi je postao muž ponosno pokazao ploču Dinamo prvak na kojoj su on i njegovo društvo ovjekovječeni u publici.
Doduše, u njegovo vrijeme navijači nisu bili huligani, samo bezrezervni obožavatelji omiljenog kluba.
To bezrezervno obožavanje me i dan danas zna zbuniti
Jednom davno, dok su mi godine počinjale sa 2 , imala sam dečka koji je jako volio nogomet i Ajduka, pa sam malo njemu za ljubav, a malo iz znatiželje jer nisam nikad bila, išla s njim na Poljud, na sjever. Vodili smo i klinca naše frendice koji je tad imao 8 godina, pa smo se iz sigurnosnih razloga povukli na rub tribine.
Igrali su Hajduk i Dinamo... u doba dok je Dinamo bio Croatia...
Prvo sam samo bila fascinirana bojkotom Dinamovih navijača koji su u tišini pratili utakmicu... a kako je vrijeme prolazilo, navijačko ludilo je postajalo sve žešće... i lagano se proširilo i do našeg naizgled sigurnog ruba tribine. Prvo sam umrla od straha... a onda sam shvatila da su ti "divljaci" izuzetno pažljivi i obazrivi prema meni i tom klincu. Naravno, vikala sam skupa s njima (ajd probaj ne vikat ) i došla doma skroz opuštena. Antistres program .
I još je Hajduk dobio utakmicu, pa su svi bili sretni, izgreda nije bilo... da je, tko za da li bi navijači bili ostali tako pažljivi.
Sad ne bi išla na utakmicu ni mrtva. Možda na hokej. Na nogomet nikad.
MM je vodio sina na poljud, došli su oduševljeni. Par godina zaredom nam se poklopilo da smo na GO kada je i utakmica, prvi put je sam otišao(mislim da je malac bio tada 4 godine) i vratio se razočaran što ga nije poveo, kaže bilo je i manje djece. Nagodinu ga je vodio, ne znaš tko je bio sretniji on ili malac.
Zimus smo išli gledati hokej, oduševljeni smo bili.
A što se tiče internacionalnog navijanja, odnosno navijanja za reprezentaciju. Par mojih prijatelja su članovi udruge navijača, imaju fantastičan odnos sa srpskom udrugom, kupuju si međusobno karte, dočekuju na granici, organiziraju pratnje i pomažu na raznorazne načine...
Eto morala sam u svoj toj priči o huliganima reći da ima i divnih navijača, odnsono ljudi koji igrom slučaja vole otići pogledati i taj nogomet(ili neki drugi sport).
istina je ovo...
A da probam odgovoriti na pitanje koje je stray postavila (iako sam sigurna da se mnogima neće sviđati - ni meni se ne sviđa):
Kroz povijest je uvijek bilo takvih agresivaca, ali oni su se "čistili" odlaskom u rat, migracijama i teškim radom. Sad nema ništa od toga (odnosno ima u puno manjoj mjeri) pa divljaju po stadionima. I pitam se što je bilo prije - nasilje ili stadion, ali nisam prva. Još su stari Rimljani rekli Kruha i igara i sagradili Coloseum i hrpu sličnih po svom carstvu. Nije im pomoglo.
Ont. što se tiče navijača - ja bih svoju djecu odvela na rukometnu ili košarkašku utakmicu, na nogomet ne bih. Ali srećom ni ne traže, ne zanima ih. Karte za Hanžeka su pak druga priča i sretna sam da ih zanimaju takve stvari. Hoće li se s vremenom štogod promijeniti u njihovom stavu - ne znam.
a da li se vi sami bavite nekim sportom i da li dijete vodite na neki sport? (ne upirem prstom u tebe, zanima me opcenito)
nemam potrebu za tim osjecajem euforije u masi istomisljenika dok se 22 odrasle osobe 90minuta igraju jednom loptom, to mi je kao da idem u restoran gledati ljude kako jedu a sama ni ne probam hranu ali ja sam stvarno slucaj za sebe. ne bih mogla istolerirati partnera koji hodocasti na stadion
fenomen promatraca sporta mi je neobjasnjiv.
Da, mm je dugo trenirao nogomet u selskom klubu. Sada rekreativno igra nogomet i volontira u upravi tog kluba. Malac trenira nogomet.
Ja nogomet baš i ne volim ali obožavam dvoranske sportove, oduvijek, gledati jel...nikada se sportom nisam bavila.
I nekako mi ne stoji ova usporedba sa restoranom, onda ne bi trebala ni na koncert otići jel ja ne znam svirat i pjevat.
Evo mm nema nikakvog interesa za glazbu, a ja obožavam svakakvu...jednom sam ga u Dubrovniku odvukla na koncert Tita i Tarantula a u povratku smo stali slušati klape, jedva čovjek preživio
Pa tako on hoda za svojim interesima ja za svojima, naravno ako nam dopuste obaveze i financije.
MM odvede dečke na Hajduka, jer je nogomet općepriznati školski sport i više manje ga voliš i ako ga ne voliš (osim onih koji ga baš krajnje ne vole). I to je baš jako dobro ispalo. Njih trojica guštaju u druženju i usput ih tata uči puno toga o ljudskom rodu, a puno su naučili i samo gledajući. Recimo, apetit za psovke ih je skoro sasvim prošao, mislim da je šok terapijama sočnim navijačkim psovkama tu podosta kumovala. Bili su, blago rečeno, sablažnjeni kad su se prvi put s tim susreli. Čar grube riči je naglo izblijedila :D
Naučili su da navijanje isključuje bilo kakve pogrde protivnicima, dobro su vidjeli šovinizam, nacionalizam i rasizam i sad dobro znaju zašto je to grozno, a vidjeli su i da su neki ljudi takvi, a neki nisu.
I naravno, vole gledat sport, igra ima svoju čar, kao i navijanje za svoje. I kako rekoh, na stadionu ipak ima dovoljno normalnih ljudi, pogotovo sad kad Hajduk ima ovaj pozitivni duh u momčadi.
mm igra rekreativno nogomet (skoro pa svaki dan), j trenira nogomet, m trenira sinhronizirano plivanje po novom. a svi skupa volimo gledati sport. mm je najveći fanatik, baš prati nogomet, i voli ići na kantridu. ode s j, a odem i ja koji put, kad je neka fora utakmica. ovo nedavno nasilje je bilo prvo nakon dugo vremena, ali ,eto, ipak, nažalost, postoje utakmice visokog rizika i kad kantrida (dio grada) puna specijalaca, pod opsadom, kao da se rat sprema, a ne sportski događaj. i, baš kako vertex kaže, prilike za homeschooling, kolko voliš. o svemu.
a utakmica sa stuttgartom je bila za pamćenje. i pozitivna euforija, a naročito navijanje i odnos između navijača. mi stanujemo blizu stadiona, bilo je divno za vidjeti navijače stuttgarta kako na obližnjoj plaži (tamo su ih smjestili) uživaju na suncu, i ugodno, turistički provode dan.
tako da, eto, nekako i ja zavoljela taj nogomet koliko god stray to bilo nepojmljivo
osim nogometa, odemo na vaterpolo.
volim i rukomet, al uspješne riječke priče su trenutno vaterpolo i nogomet. od kad je klub privatiziran, to je jedna pozitivna priča.
za razliku od zagrebačke
Zašto ti je neobjašnjiv?
Da li ti je onda neobjašnjivo gledati npr. gudački kvartet, dok se 4 čovjeka igraju glazbenim instrumentima?
Promatraj to tako, pa će ti biti jasno. Netko voli gledati sport, netko slušati muziku, netko balet, netko sve to. Svi ti ljudi koje gledamo dugo izoštravaju svoje tjelesne kapacitete da bi nama pružili predstavu. Počelo je to davno, čula si za gladijatore, ili Olimpijske igre .
Čovječanstvo nekako voli predstave. pa i krvave, ne samo fine i pristojne.
MM voli ići na nogometne utakmice, kad god ima priliku, nekad odem i ja s njim, pogotovo ako se igra negdje daleko, pa da i putujem. Slovačka i Žilina su me oduševili ovo ljeto, hvala NK" Rijeci" koja je tamo gostovala.
Ovako ti je na Kantridi http://www.youtube.com/watch?v=cGdxiccAGGM. Uglavnom.
Ponekad je ovako http://www.youtube.com/watch?v=34V86o1tSE8, srećom vrlo rijetko.
A svaku sreću u životu treba prihvatiti pa bio to i samo onaj trenutak kad ti omiljeni klub da goooooool!
joj, stray, a hebate fenomena
nisam sportašica, baš nikakva, ali obožavam gledati vrhunske teniske mečeve, kad igrač doslovno matira svog protivnika
i skokove u vodu
i gimnastiku
divim se tim ljudima, rade nešto što ja ne bih mogla ni da živim tri života, i fakat ne kužim kakav je fenomen u pitanju
aha
i imam dijete sa autizmom kojeg svakodnevno vozim u skolu i natrag, i svaki dan uz skolu hopsamo po terpaijama ili slobodnim aktivnostima. najcesce sa sobom nosim komp pa imam internetam. najcesce su mi teme autizam, sensory integration disorder i razlicite humanitarne akcije. imam psa i 2 macke koji isto tre vrijeme.
a bas mi je super sto smo od fenomena navijanja stigli do vjecne teme, kako ja potrosim 24 sata svaki dan.
Stray, i meni je Deaedin komentar neumjesan i suvišan.
Ali, ruku na srce, ti si krenula u smjeru koji nema veze s huliganstvom kad si se zapitala kako to ljudi uopće mogu gledati sport, ikad ikakav.
Istina, bezobrazna sam i neumjesna kad se dam isprovocirati sa komentarima tipa kako netko ima vremena za te gluposti, a ja nemam jer se bavim pametnijim stvarima. Nije mi samo jasno po cemu je surfanje internetom i iscudjavanje nad tudjim primitivizmom pametniji nacin trosenja vremena od gledanja sportskih dogadjaja.
Otkud im petarde? Sada? Nije li to zabranjeno bacati kroz godinu?
jučer ( zaprav za svaku utakmicu koju naši igraju) počinje igranka već od ranog jutra, živimo na trgiću na kojem ima bezbroj birtija, i svaka se natječe koja će jače puštati glazbu, dečki jače vikati ....., uglavnom jučer tj. do danas u 2-3 je bilo takvo urlanje pa je to grozno.
Jučer se slavilo svuda po Europi, cool osjećaj Izgleda da opet imamo konačno odličnu ekipu, nadam se samo da huligani neće ponovno uprskati doživljaj u Francuskoj.
Očekivala sam da bezumno potroše sve petarde na Novu da im niš ne ostane - jer je tako super bacati petarde - ne smije nijedna ostati. Ali ne. Mudraci.
Bila sam sinoć na iglama jer mi je mala napokon zaspala. Ovi pucaju, a stan do mi se ženska promuklim glasom krevelji na svaki gol. Na trenutak nisam stigla povezati što se događa. Us*ala sam se. A i psi skupa sa mnom.
Zivot na selu i pustopoljini nudi niz prednsti ljudima koje zivot na svakom kutu iznenadjuje.
Dobar dio života jesam odrasla u pustopoljini. Kada sam došla u Zagreb i prvi put vidjela helikoptere da oblijeću jer se igra utakmica, bila sam paf.
Ic tu mač.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 22.06.2016. at 10:31
ja sam sinoć slušala susjedu kako uzbuđeno vrišti na svaku naznaku da bi moga gol (pretpostavljam)
i po prvi put u životu poželila da mogu i ja uživat u nogometu, pa da je i meni sinoć bila noć za pamćenje, a ne obična večer
nažalost ja sam nekako cijepljena protiv toga, da sam i gledala utakmicu, umirala bih od dosade
Ma da. Treba zabraniti djeci da histericno placu a i zenama sa promuklim glasom da se krevelje na svaki gol. Po cemu je ta zena drugacija od bilo kojeg muskog koji je jucer navijao? Ili niti jedan muski se nije kreveljio kada je pao gol?
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Nijedan muški se nije kreveljio stan do. Nije do spola. Do kreveljenja je.
A kako se to kreveljila? Bas me zanima?
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
"jeeeaaa grrrhrhgaaa gooo ... neee aaa ooo"
Forum ne dozvoljava velika slova.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 22.06.2016. at 12:16
Ahaaaa, to je bilo kod one akcije Rakitica u vratnicu, izgledalo je kao gol. Joj zuta bas mi je zao ako sam te uznemirila, ipak zasluzujes mir i tisinu. Muskog nisi cula u stanu do jer je gledao tekmu sa starim ali u petak ce gledati sa nama. Zao mi je sto su te 3 povika uznemirila jer vise ih nije niti bilo, jer nam je mala na pola tekme zaspala ali ipak se kod zadnjeg gola meni oteo povik
Neces ti kreveljenja....
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ok, i ja sam euforična, ali, pravo budi rečeno, ono sinoć nije bio vrhunski nogomet od strane Hrvatske
Ako statistički pogledaš cijelu tekmu, Španjolci su nas pojeli za doručak. Čar i draž pobjede je u tome što smo igrali praktički sa rezervnom momčadi, neiskusnim malcima, obranili penal i postigli dva nevjerojatna gola. I zato je ta pobjeda tako velika
Negdje sam pročitala da se velike momčadi razlikuju od ostalih po tome što pobjeđuju i kad loše igraju. E, to je to
Posljednje uređivanje od rehab : 22.06.2016. at 12:39