Ja volim sport. Sav . Trenirala sam svasta, najdulje rukomet. Tata mi je bio velika atleticarska nada, pa se ozlijedio i zivot ga odveo u drugom smjeru. Dijete mi trenira vrlo ozbiljno i voli to vise od iceg. Sport je dio nase svakodnevice. Od nogometa pratimo primeru, serie a, premier ligu. Domace slabo . Ali pratimo na nacin da se gledaju tekme, znaju statistike, prate transferi.
Velika natjecanja obavezno. Na rukometne i kosarkaske utakmice hodocastimo. I uzivamo. I sinoc smo bili sretni ko mala djeca i srce mi je bilo ko kuca. I nisu me smetale petarde , a za blagdane mi jako jako idu na zivce.

I razumijem sve koji ne navijaju i nije im napeto. Ne razumijem zasto zutoj smeta kreveljenje.

I da, 98. Sam sve tekme gledala s drustvom, po birtijama ili trgovima i bila na doceku na keglicu. I skoro se porodila od zivciranja zbog ivanisevica 2001. A kad su rukometAsi razbili poljake sam i suzu pustila. Krkanica, sta ces.