Jelena, uopce nije u istoj kategoriji.
Meni je zao bolesne djece, a njihovim se roditeljima divim vise nego sto ih zalim. Godinama mi je klaiceva bila svakodnevica zbog posla i vidjela sam svega. Jedan od razloga mijenjanja posla je bilo i to sto se vise nisam mogla nositi sa svim tim.
Zao mi je moje mame koja nakon 30 + godina staza mora raditi sve i svasta da prezivi jer od mirovine ne moze. Isvih ostalih slicnih njoj. Zao mi je svih potlacenih , obespravljenih, prikracenih.... I radim sto mogu da im pomognem , u svom mikrosvijetu, odgajam djecu da budu empaticna, tolerantna, pomazu, prihvacsju razlike, mijenjaju svijet....

Ali volim sport. I divim se ponekim sportasima. I sretna sam kad ostvare uspjeh i tuzna kad ne ostvare. Na stranu nogomet, ali znas li ti sto nosi sa sobom ozbiljan sporT? Kako izgleda zivot ozbiljnog sportasa? Ono sto vidis u medijima je samo mali dio. I njihov trud i rad nije manje vrojedan od tvog ili mog. Samo je drugaciji