Znam kako ja volim Hrvatsku.
Volim more, volim brda, volim rijeke, volim ceste, volim ovu divotu od Kvarnera koju gledam kroz prozor, volim sto sam tu, volim kad idem na jug Jadranskom magistralom, volim kad se Istra pruzi pred pogledom kad izadem iz tunela Ucka, volim Dunav koji tece, i Savu, i Rjecinu. Obisli smo Hrvatsku uzduz i poprijeko, i volim ju cijelu. Volim ovaj jezik kojim pricam, volim gradevine, volim Zagreb i Dubrovnik i Vukovar, volim hrvatske knjige i knjige o Hrvatskoj. Ma, mogla bih nabrajati bez kraja i konca.
Kad mislim o domoljublju, ne mislim o nasoj vladi, ne mislim o nezaposlenosti, ne mislim o tajkunima. To je prolazno. Voljela sam Hrvatsku dok je bila dio Jugoslavije volim je i kad je dio Evrope. To je moja zemlja. Jednostavno.