iz dnevnika jedne plačipičke
Iako i danas, kako je napisao Guardianov Barney Ronay, "izgleda kao mali dječak odjeven kao vještica", on je danas jedan od najboljih nogometaša svijeta s nevjerojatnim talentom, jedan od rijetkih koji vrijeme i prostor prilagođava sebi.
Od svih talenata možda najveći je taj da i drugi zbog njega bolje igraju. Kada je obično dodavanje najbolja opcija, to onda i igra. Ako treba držati loptu u nogama nekoliko trenutaka da bi se njegovi suigrači mogli namjestiti na što bolje pozicije, on to i radi. Ako treba pokriti tuđu grešku, on će to napraviti. On nije jedna od onih superzvijezda koji jedini privlači pažnju i zbog čije prisutnosti nitko drugi ne može doći do izražaja.n je ultimativni vođa baš zato jer ne igra kao da je samo on važan. Njega nećete vidjeti da se valja po terenu kao da je upravo nagazio na minu ili da para majicu nakon što je dao gol ili da zamišljeno stoji usred terena kada stvari ne idu onako kako je zamislio. Te stvari je ostavioNeymaru, Ronaldu i Messiju.

Ta trojica su već kući. Luka je još uvijek u Rusiji, kao i njegov tim. A njegov tim ga voli. Kada je promašio penal protiv Danske, Ivan Rakitić je okupio ostale i rekao:
Slušajte, Luka nas je izvadio iz više problema nego što možemo pobrojati. Naš je red da mu vratimo.
Ostavili su promašeni penal iza sebe i krenuli u ispucavanje. Ako želite znati kakav je Luka Modrić, evo ovako: samo nekoliko minuta nakon što je promašio penal, Luka je opet stao ispred danskog golmana Kaspara Schmiechela i ovaj put pogodio. Teško je razumjeti, odnosno, lako je razumjeti, ali teško je ispravno shvatiti što ovo Hrvatima znači.