moje tisno i moja rijeka jučer slavili ko da smo pobijedili!

šta kaže jedna:
Sad se vidi kako se ujedinjuje, a kako se razjedinjuje narod. Ujedinjuje skromnost, tolerancija, fanatična posvećenost radu, pristojan odnos prema suparnicima. Razjedinjuje urlanje, agresija, ispadi, huškanje, mržnja, koliko god debelo bila zamotana u celofan. Ujedinjuje dostojanstven odnos prema susjedima, kad oni navijaju za tebe, a ti za njih. Ujedinjuje kad je svejedno tko se zove Jovo, kad se uredno pruža ruka nakon poraza, kad se ispričaš fotografu kojeg si srušio. Ujedinjuje dobro; zlo ne ujedinjuje, ono samo okuplja u čopore, u horde koje zastrašuju, i izazivaju želju ili da im se slab čovjek pridruži, a odlučan da ih polije vrelom vodom s balkona.
svaka im čast, veeliki respekt, i njima i daliću, stvarno mogu biti primjer, veliki primjer svima nama! ja se jučer rasplakala bar tri puta. nakon utakmice, u tisnome, na rivu su došli vatrogasci, s 5-6 vatrogasnih kola, upalili sirene i šmrkove u zrak, svi pjevaju moja domovina, mokri ko miševi, na nebu nastala duga, baklje gore. a vrhunac scene - na vatrogasna kola se popela jedno 3 engleza, crnca - turisti na festivalu, istetovirani ko vrsaljko, i deru se moja domovina, emocije na najjače, suza suzu goni.

sad samo još da mi veliko dijete dođe doma u komadu, u pet i pol je ujutro otišao vlakom u zagreb, nakon što je u dva došao doma iz grad.


no dobro, još danas euforija, a onda back to reality..