Kupljen testic, sutra ujutro na prvu mokracu radim. Radije bih malo kasnije bebonju, ali ako sam trudna nebih bila tuzna. Isprepadana da, ali bas kako ste i same rekle - nikada se ne cini kao pravo vrijeme. Znam da ako je beba tu da cu zadrzati, ako nije ipak cu pricekati jos malo makar da zavrsim fax u potpunosti (prije ovog ljeta), po mogucnosti prvo brak pa onda beba...
Istina, nema smisla uvijek se zamarati sto ce drugi misliti, mozda je najveci problem za mene to sto sam uvijek nekako cula negativne komentare... Mene ne zanima rasizam, nisam ocekivala zavrsiti sa drugom rasom ali uz nikoga do sada se nisam osjecala toliko sretnom. Nadam se da je on onaj pravi, i u svemu ovome mir mi je da bi on bio uz mene, da izgleda da nebih bila sama u cijeloj situaciji. Toga bi me bilo najvise strah...
Simptomi su sve jaci i jaci, ali svi se mogu tumaciti na stvari osim metalnog okusa u ustima.
Vidjeti cemo sutra, prva stvar ujutro... Ili cu imati srecu odgodit za jos neko vrijeme, ili cu imati srecu ali i paniku koju trebam prezivjeti i na koncu dobiti najsladji poklon.
Nece biti lako, naravno, ali sto bude biti ce... Ni sama neznam cemu se vise nadam...
Hvala na odgovorima, imam prijateljice za razgovor, imam njega koji me podrzava ali lakse je sa ljudima koji su prosli/prolaze ovo.