Nema bebice, test ispao negativan, popodne dobila i stvari... Neznam ni sama kako se osjecam, sa jedne strane mi je laknulo da mogu lakse zavrsiti fax a sa druge strane sam osjetila neku tupost i prazninu. Ako sam, daj Boze, zdrava - imam i vise nego dovoljno vremena za bebicu ali mozda je doslo "moje vrijeme".
Kada sam podijelila sa dragim da ipak nisam trudna, on je reagirao slicno meni - "pa neznam jeli to bas super vijest, drago mi je da nije u ovom trenutku ali bi mi bilo isto drago i da je. Ako nista - ovo nas je barem jos vise zblizilo".
Malo citam po forumu i cini mi se da stvarno malo ljudi bas PLANIRA bebu, i vecinom svi imaju dozu straha. Drago mi je da nisam jedina...
Dok sam tjedan dana, malo i vise, prolazila ovu situaciju shvatila sam da ni ja nebih bila tuzna da ostanem trudna. Znam da bi se snasla, idealno uz NJEGA ali i sama bih uspjela...

Hvala curke na lijepim savjetima...