moj je brat otisao tamo sa 30 i kojom nakon sto je ozenio HR- Norvezanku
i mogu smao reci da je nakon godinu dana polozio istip koji dokazuje da je norvezan: nekakvo poznavnjae jezika i kulture, povijesti. sto je sve platila Norge
nakon toga je otvorio svoju firmu (fotograf je koji je ovdje fotkao svatove da prezivi a za uzitak pravio izlozbe u muzejima) I POCEO FOTKATI STANOVE (TAMO SE PRODAJU NA MALO DRUGACIJI NACIN)- oprostite na vleikim slovima... nakon 5 godina je tvrtka sestra jedne ogromne agencije za šprodaju, cijenjen je, zivi vise nego dobro... mislim da mu vracanje nije ni u peti (bas ga danas ispratili)

druzenja: oni se dosta druze po kucama, ne vani i okolo. i u tim druzenjima nose uglavnom sto ce jesti i piti (ne znam zasto su "skrti" no meni to ne cini problem)

djeca: imaju 3 tete za grupu o 9 djece u vrticu, idu na izlete, dugo su i puno vani jer vjeruju da nema loseg vremena nego losa odjeca (i nose svoje jelo i voce za uzinu)

skola: u produljenom boravku djeca imaju nekoliko uciteljica (1 na 10 djece) i ponudjeno na dnevnoj bazi 7-8 aktivnosti (crtanje, hip-hop, sportovi, mogu biti vani, pletenje, gimnastika, kuhanje...) pa prema sklonostima biraju sto ce, a paralelno u jednoj prostoji mogu i uz pomoc pisati zadacu.

klima: ja sma tamo na 0 hodala u sakou a ovdje na 15 u debelom kaputu. kuce od 140 kvadrata se grije pomocu 5 kubnih metara drva (u HR nam za to treba 30)

place: svi od njih mogu zivjeti ako su vrijedni. lose zive oni koji ne rade i to uglavnom jer ne zele

da imam malo azurnijeg muza sutra bi bila tamo ovako samo turisticki