 |
|||
Norveška
Trebaju mi sve moguče informacije. Mm je tamo, radi za našu firmu, prešao bi u njihovu, mi bi išli s njim. Problem je, naravno, jezik. To znam. Ali ne znam ništa puno više. Ima li netko ko je bio? Ko je tamo? Ko zna nekog ko je uspio tamo? Bilo kakva iskustva će mi pomoć u odluci.
Znam ja ponešto, malo iz prve ruke. Ovo što te najviše brine, tamo je najmanji problem. Svakom tko dođe u Norvešku je osiguran tečaj norveškoga za početak. A većina govori engleski pa za osnovno preživljavanje norveški uopće nije potreban. Moja je prijateljica godinama živjela "na muževoj plaći" i ništa im nije nedostajalo. Čak mislim da je imala pravo i na njihov dječji doplatak koji sva djeca primaju do 15 ili 18 godine (doduše, djeca su rođena gore), ne sjećam se vše (oko 1000 kr mjesečno po djetetu, neovisno o primanjima roditelja), a pritom ni ona ni suprug nisu bili državljani Norveške. Sve je skupo za naše pojmove, ali ni približno toliko za njihove. Da meni netko nudi odlazak u Norvešku, sutra bih otišla (mi se spremamo u jednu drugu zemlju i baš sam jučer rekla mužu da smo trebali ciljati Norvešku). Uglavnom, oni su normalno živjeli i s jednom plaćom, a sad kad i ona radi (ona je znala norveški i prije odlaska), za naše pojmove žive u raju.
Ali, u hladnom raju. No, najbolja zna tvoj muž kako je.
Moj je bio tamo prije neka 2-3 mjeseca, ali skroz visoko, i bilo je hladno. Hladno ljeto. No on je prošao iznad Norveške, a to je već polarni krug, tako da je hladnoća normalna. Vi ćete vjerojatno biti južno.
No, ti si navikla na kontinentalnu klimu, pa vam gore ne bi trebalo biti puno hladnije. Naviknu se ljudi na duge zime, kao u Kanadi, grtalce rade
Kad ja pomislim Norveška, vidim lijepu zemlju. Na tvome mjestu bih otišla, ako vam ne bude dobro, uvijek se možeš vratiti, iako...nekako mi se čini da nećeš poželjeti vratiti se. Na dobro se lako naučiti.
predivna zemlja, civilizacija, priroda, sve, ja bila bas prosli mjesec, poluturisticki, tako da nisam od neke pomoci (samo se hvalim)
e da, meni se jezik ne cini veliki problem, ja sam jako puno stvari sama skuzila i imam osjecaj da bi se brzo ufurala u norske
Kako volim takva pozitivna iskustva
Mi bi išli tamo malo poviše Osla.
Mm je onako...li-la. Njega 100 stvari muči. Misli da se meni neće svidjet klima i njihov način života. Kod njih je, kako on kaže, puno manje društvenog života a puno više se radi. Navodno je kod nas sve puno opuštenije, ljudi se više druže dok su tamo zatvoreni i drže se svaki za sebe. Uz to ne vole baš nas balkance, kaže da njih tamo tretiraju maltene ko što mi tretiramo Rome. Al s pravom jer su mnogi balkanci gore radili takva s*anja kakva su norvežanima nezamisliva, dok je to u lijepoj našoj normala...
Znam da oni svi pričaju engleski i da bi samo s tim mogla bez problema naći neke poslove čišćenja i slično, gdje nema puno kontakta s ljudima.
Koliko sam pohvatala, kod njih se radi po postocima. Gledala sam njihove oglase pa bude npr. posao čiščenja 20%, to znači da se radi sat-sat i pol dnevno, znači treba nači više takvih poslova da bi imala 100% plaću.
Najveći problem su mi klinci, stariji bi trebao sljedeču jesen krenuti u školu, da smo u Norveškoj več bi bio prvašić, oni kreču sa 6 god. Jedna fb frendica, Norvežanka, kaže da klinci u takvim slučajevima imaju poseban program u kojem uče jezik i paralelno prate nastavu i kad dovoljno savladaju jezik sele u normalan razred. Za mlađeg mi nije problem, on ima 2 god i začas bi naučio jezik.
Uglavnom, nagovaram mm-a da odemo barem probati, sad dok imamo neke ušteđevine, uvijek se možemo vratiti ako bude baš tako loše.
Naravno da je to velika promjena ali, po ovom što se događa kod nas, to je dobrodošla promjena.
neki moji kolege su otišli, neki planiraju, svi imaju pozitivna iskustva- nitko mi nije navodio da ih se promatra kao građane drugog reda. učili su jezik gorw. radi se o liječnicima.
mi razmišljamo da odemo, ali ne u skandinaviju.. mene ne brinu praktične stvari nego samoća. mm puno putuje i ja ovdje imam razvijenu, socijalnu mrežu- mislim da bi mi tamo bilo teško i samotno. ostale stvari, jezik, djeca, posao me ne brinu. tj., mislim da su savladive.
Za školu se stvarno ne moraš brinuti - to je dobro "uigran" sustav i dijete će se snaći i prije nego trepneš. Ako ste u okolici Osla, ni klima ne bi trebala biti toliki problem (općenito je nešto hladnije, no ja sam u nekom smislu lakše podnosila švedskih -28 nego zagrebačkih -5, jer je gore klima suha).
Oni svi jesu samotnjaci u usporedbi s nama, ali i to je relativno. Ako ništa, uvijek se naže "naših" ljudi koji obično jedva dočekaju pridošlice. Mogu pretpostaviti odlakle priča o balkancima kao ljudima drugog reda (jugo-mafija i sl.) no to je predrasuda i ne treba generalizirati. Osobno nisam nikad imala loših iskustava u tom smislu, a niti ljudi koje poznajem a žive u Skandinaviji. A nikad se nisam najela toliko pravih bosanskih baklava kao za petomjesečnog boravka u Švedskoj
Ako je nešto dobra prilika za iseljavanje, mislim da je to trenutačno Norveška.
Usput, moja prijateljica koju sam spominjala je također u okolici Osla pa vas mogu spojiti ako hoćeš.
koksy, ja ti samo šaljem podršku. Malo i zavidim.
koksy, šaljem ti pp, pun ti je inbox.
ja ti zavidim, otisla bih odmah, ne misleci se puno!
Nije kraj svijeta, nije drasticno drugacija kultura, na klimu ces se naviknuti. Svakako bih otisla, good luck
Al mi nismo lječnici, mi idemo tamo šljakat
Jedini uvjet je da mm nađe posao koji neće biti terenski, imao je več prilike preći u njihove firme ali nebi bilo neke veće razlike, bio bi 2 mj na terenu a 2 tj. doma. Tako nam je i sad. Jedino bi imao veću plaću. Al meni je takvog života već dosta i želim da smo gore zajedno ili da je barem manje po terenu.
Tu nastaje problem, treba mu norveški za takav posao. Njegov kolega ga je učio preko Skypa, ta neka firma je to organizirala, svaki dan 3 sata takvog učenja i čovjek je nakraju odustao jer mu je bio prenaporno raditi i onda nakon posla još i 3 sata učiti. Zato je i mm odustao. Ali i on je uvijek u strahu od velikih promjena pa sam ja ta koja skuplja informacije okolo i gura ga da barem probamo.
Onako kako ja to vidim nemamo šta izgubiti ako probamo, stanovi tamo, u tom dijelu, nisu preskupi i realno bi mogli preživjeti samo uz njegovu plaću.
Dječji daju svima, 1000 kruna po djetetu.
Ova netrepeljivost prema balkancima nema veze samo s jugo mafijom nego oni koji su gore se stvarno ponašaju sramotno. Grade kuće ilegalno i sl.
Ima toga puno, da ne pišem sad sve, mm mi svašta napričao i stvarno me sram što sam iste nacionalnosti ko i neki pojedinci.
Freja, može! Svaka info mi je dobrodošla. Pogotovo od nekog ko je gore.
Očistila sam inbox Anemona
Uh, ja ti zavidim na hrabrosti.
Često se pitam jesmo li i mi trebali zapaliti negdje, ali ja jednostavno nemam m.da za to.
Mislim da je najbitnije biti otvoren i spreman za više scenarija.
Sretno!
Ma kaj bi bila hrabra! Umirem od straha. Ali ne mogu više gledati ovo što se tu događa. Ne mogu pojmiti kako će mi djeca moći preživjeti bez da i sami odu van. Pa je onda bolje da odemo svi sad nego da oni odu sami kad vide da tu nema nikakve perspektive.
Otišla bi sutra da mi je starije dijete predskolske dobi, ovako sutim i trpim.
Probaj ako ima bilo kakve šanse... Uvijek se stigneš vratiti.Originally Posted by koksy
Moje iskustvo nije pozitivno, ali ja sam bila preko bare i kulturne razlike činile su mi se prevelikim. Sva sreća da sam išla samo ponjušiti turistički, pa sam se vratila nakon pola godine i od tada više cijenim ono što imam ovdje, ali bilo je to prije dvadesetak godina. Danas - iskreno sumnjam da bih se vratila.
jeste sto odlucili? bas sam znatizeljna...
nemam iskustva, nisam bila gore, al mogu rec da stalno razmisljam o odlasku u bilo koju od skandinavkih zemalja, da se mm ohrabri, sutra bi otisla
najbolja prijateljica, kuma mi je u swe i cini mi se da joj nije ni na kraj pameti da se vrati
kod nas dolazi puno norveskih turista i imam samo rijeci pohvale, jedino sto im mjestani(ja ne) zamjeraju je preliberalni odgoj djece
Last edited by penny; 02.01.2014 at 18:29.
ovako i ja
Jeste otišli?
moj je brat otisao tamo sa 30 i kojom nakon sto je ozenio HR- Norvezanku
i mogu smao reci da je nakon godinu dana polozio istip koji dokazuje da je norvezan: nekakvo poznavnjae jezika i kulture, povijesti. sto je sve platila Norge
nakon toga je otvorio svoju firmu (fotograf je koji je ovdje fotkao svatove da prezivi a za uzitak pravio izlozbe u muzejima) I POCEO FOTKATI STANOVE (TAMO SE PRODAJU NA MALO DRUGACIJI NACIN)- oprostite na vleikim slovima... nakon 5 godina je tvrtka sestra jedne ogromne agencije za šprodaju, cijenjen je, zivi vise nego dobro... mislim da mu vracanje nije ni u peti (bas ga danas ispratili)
druzenja: oni se dosta druze po kucama, ne vani i okolo. i u tim druzenjima nose uglavnom sto ce jesti i piti (ne znam zasto su "skrti" no meni to ne cini problem)
djeca: imaju 3 tete za grupu o 9 djece u vrticu, idu na izlete, dugo su i puno vani jer vjeruju da nema loseg vremena nego losa odjeca (i nose svoje jelo i voce za uzinu)
skola: u produljenom boravku djeca imaju nekoliko uciteljica (1 na 10 djece) i ponudjeno na dnevnoj bazi 7-8 aktivnosti (crtanje, hip-hop, sportovi, mogu biti vani, pletenje, gimnastika, kuhanje...) pa prema sklonostima biraju sto ce, a paralelno u jednoj prostoji mogu i uz pomoc pisati zadacu.
klima: ja sma tamo na 0 hodala u sakou a ovdje na 15 u debelom kaputu. kuce od 140 kvadrata se grije pomocu 5 kubnih metara drva (u HR nam za to treba 30)
place: svi od njih mogu zivjeti ako su vrijedni. lose zive oni koji ne rade i to uglavnom jer ne zele
da imam malo azurnijeg muza sutra bi bila tamo
koksy, ima li šta novo?
ajme to bi bilo predobro, držim vam fige.
Ma tko ne bi otišao da ima priliku (ajd i zeru hrabrosti
Ništa, još smo tu... Po svemu sudeči nećemo ni ićiMuž stalno ima neke izgovore. Previše se boji promjena i nikako s njim na zelenu granu. Ja još uvijek skupljam informacije gdje god stignem i nadam se da će se predomisliti jer mene je Hrvatska počela živcirati, ne znam kako drugačije da se izrazim jer me baš živcira živjeti u ovoj državi punoj nepravde, bijede, neplaćenog rada, izrabljivanja radnika i slično...
Uh, i mi smo odlučili otići...u roku do 3 godine...
Trebamo neke stvari pozavršavati, a onda sigurno by by!
Meni je najviše bed zbog starije, koja se i inače teže uklapa (dulje joj treba, opreznija je...), a sada je 3. razred i već plače na spomen selidbe.
Nama su top destinacije: Skandinavske zemlje, Novi Zeland, VB i ev. Irska.
Duuugo smo razgovarali i zaključili da nemamo što čekati, jer situacija ne postaje nimalo bolja...a za 10-ak godina ćemo puno teže donijeti odluku o takvoj promjeni...a ne pomlađujemo se
XX
Ma tko ne bi otišao da ima priliku (ajd i zeru hrabrosti
Mene najviše gura što znam da će mi djeca morat ići van da bi mogli preživjeti. Zato bi rađe da odemo sad, svi zajedno, negdje gdje svi možemo imati bolju budućnost i gdje djeca neće morati ići trbuhom za kruhom nekoliko tisuća kilometara dalje...
A možda on zna / iskusio je nešto što mi koji nismo u njegovim cipelama možemo samo pretpostavljati....Ništa, još smo tu... Po svemu sudeči nećemo ni ići
Ja imam iskustvo isprobavanja života u inozemstvu (negativno) pa razumijem njegovu suzdržanost. Stara je stvar da ne možeš imati sve dobre stvari koje želiš u isto vrijeme i na istom mjestu. Imala sam sliku u glavi koja se pokazala totalno promašenom i uredno sam se vratila doma. Jer je tamo bilo manje dobrih stvari (za mene) nego ovdje.
Nisam bila u Norveškoj, ali živjela sam više od 10 godina u USA. Iako mi se čini da su svi ovdje oduševljeni odlaskom u inozemstvo, o tome stvarno dobro treba razmisliti. Mi smo otišli odmah nakon faksa i nismo planirali ostati zauvijek. mm je dobio super ponudu za posao (iako mi radimo u deficitarnim zanimanjima pa to ne bi bio problem ni u hr) i odlučili smo otići. To je bilo 2000. i tad je situacija bila gora nego sada što se tiče ekonomije i standarda u hr, ali se ipak popravila do ove nesretne krize. Možda sam ja utopist, ali vjerujem da će neki napredak ipak doći, pogotovo za 20ak godina kad će tvoja djeca tražiti posao i da neće morati u inozemstvo
Moj najveći problem u životu vani nije bila druga kultura i privikavanje, nego usamljenost, bili smo tamo bez igdje ikoga. Naravno s vremenom smo našli prijatelje, ali nije to isto. Meni je bilo jako teško vidjeti obitelj svake 2 godine na najviše mjesec dana i onda natrag.
Tvoja situacija je ipak drukčija jer ti muž već tamo radi, ali koliko sam shvatila iz prijašnjih postova, možda bi i tamo radio po 2 mjeseca u komadu?
Da preseljenje znači da ćete biti skupa i da će on imati normalno radno vrijeme, onda bi i vrijedilo riskirati, ali ako će ti situacija biti ista razmisli želiš li za 10 godina raditi honorarne poslove u stranoj zemlji dok je muž opet na terenu.
Nadam se da te nisam uplašila, samo sam htjela pokazati drugu perspektivu jer mi se čini da se život vani jako idealizira. Sretno u svakom slučaju!
U potpunosti te razumijem. Takav je i mm. Vi i mi imamo puno slicnosti. On terenac,koji radi za hr.firmu.mi u hrv.pa putujemo k njemu itd.pa onda on malo dode doma,pa idemo zajedno.. I tak se vrtimo dok sam ja na porodiljnom. Sve u svemu ikao nemam nikog,nasla sam par ljudi s kojima se podruzim/o, idem na tecaj kad mogu,tj.dok se ne vracam natrag... I isto tako bih da ostanemo, a mm sto stvari za neNišta, još smo tu... Po svemu sudeči nećemo ni ići
Slučajno naletih na ovu temu pa da se javim ... živio sam vani 6 godina (Austrija), a uz to i u Švedskoj u nekoliko kraćih navrata. I na kraju sam se vratio nazad u HR iako sam imao mogućnost nastaviti život vani .. i zbog toga nisam požalio.
Moji osobni prioritet je ipak kulturno-društveni krug koji mi odgovara, čak i ako se uz to vežu manji prihodi i život u zemlji kao što je naša, sa puno društvenih negativnosti. Moje iskustvo sa životom vani je da je vrlo teško naći odgovarajuće društvo, pogotovo jer me nije zanimao krug naših iseljenika (jer nisam želio živjeti u nekom našem gettu) već njihovi domaći ljudi. Zanimljivo, što se toga tiče, puno sam lakše sklapao poznanstva u Švedskoj nego u Austriji tako da je posve moguće da Norveška na tome planu ipak nije takav bauk kao što svi kazuju. ;o)
pozdrav,nova sam ovde i zanima me da li iko zna kakva su prava dece rodjena u norveskoj,,moja cerka je tamo rodjena 1999god i zanima me da li ima neka prava na odlazak skolovanje u norveskoj,,pozz iz vukovara
Novopečena
Znam da je prošlo skoro 1 god od posta ali imam par pitanja ako netko zna dobro bi došlo,a vidim da tu ima podosta poznanstva i iskustva =)Za školu se stvarno ne moraš brinuti - to je dobro "uigran" sustav i dijete će se snaći i prije nego trepneš. Ako ste u okolici Osla, ni klima ne bi trebala biti toliki problem (općenito je nešto hladnije, no ja sam u nekom smislu lakše podnosila švedskih -28 nego zagrebačkih -5, jer je gore klima suha).
Oni svi jesu samotnjaci u usporedbi s nama, ali i to je relativno. Ako ništa, uvijek se naže "naših" ljudi koji obično jedva dočekaju pridošlice. Mogu pretpostaviti odlakle priča o balkancima kao ljudima drugog reda (jugo-mafija i sl.) no to je predrasuda i ne treba generalizirati. Osobno nisam nikad imala loših iskustava u tom smislu, a niti ljudi koje poznajem a žive u Skandinaviji. A nikad se nisam najela toliko pravih bosanskih baklava kao za petomjesečnog boravka u Švedskoj
Ako je nešto dobra prilika za iseljavanje, mislim da je to trenutačno Norveška.
Usput, moja prijateljica koju sam spominjala je također u okolici Osla pa vas mogu spojiti ako hoćeš.
1. Već godinu dana planiramo dečko i ja u Norvešku tražit posao, stvarno bilo koji,s time da je on strojobravar i grafički dizajner,dok sam ja geodetski tehničar uskoro ću završiti tri god fakulteta,pa sam u Norveškoj mislila i nastaviti. Pa nas naravno zanimaju i mogućnosti ALI,VELIKI ALI =)
2. Sada smo trudni =) pa će samo dragi tražiti posao,a mene zanima dali dok sam na porođajnom mogu živjeti gore i ono najbitnije RODITI gore (iskustva,troškovi,papiri??)
3. Trenutno imamo ušteđevine i ako uspijemo srediti sve,zanima me dali je korisnije ako sklopimo brak prije selidbe?
Pa eto zanima me ako je Freja negdje online,ili netko drugi ako ima iskustva sa papirima vezanima za brakove,posao i naravno RAĐANJE GORE =)
Mrvicu nas je trta,ali vidim da je puno mamica odlučilo na takav korak sa već starijom dijecom pa onda bi mogla i ja sam malim trbuom otići u Norvešku,ha? =))
podižem
Ima li itko kakve info u godini 2015.?
Kako unkcionira taj cijeli proces oko odlaska? Kome se obratiti, koju dokumentaciju pribaviti, gdje sve tražiti posao?
Da li je moguće da ode cijela obitelj odjednom?
Koliko novaca treba uštedjeti?
Jasno, tek smo u fazi početnih razgovora i razmišljanja, ovo je prvi korak u traženju informacija. Muž je diplomirao struku u kojoj ovdje već dulje nema šanse, a vani je poželjna, pogotovo u skandinavskim zemljama. Čujem da je obavezno poznavanje norv. jezika do određenog stupnja. I to je otprilike sve što znam. Zasada.
podižem
Ima li itko kakve info u godini 2015.?
Kako unkcionira taj cijeli proces oko odlaska? Kome se obratiti, koju dokumentaciju pribaviti, gdje sve tražiti posao?
Da li je moguće da ode cijela obitelj odjednom?
Koliko novaca treba uštedjeti?
Jasno, tek smo u fazi početnih razgovora i razmišljanja, ovo je prvi korak u traženju informacija. Muž je diplomirao struku u kojoj ovdje već dulje nema šanse, a vani je poželjna, pogotovo u skandinavskim zemljama. Čujem da je obavezno poznavanje norv. jezika do određenog stupnja. I to je otprilike sve što znam. Zasada.
Moj brat je otišao prije 2 mjeseca.Raspitat ću se za točne podatke.
Tenutno je gore sam,snajka i klinci će za njim kad završi školska godina.
Znam da je otišao sa zaleđem od 4000E
Hvala, s nestrpljenjem čekam info
Pozdrav savima. Imam 24 godine razmisljam o preseljenju u Norvesku, po struci sam frizer, trazim posao preko interneta prije preseljenja, naravno svjesna sam da se moram odseliti i da cu jedino tako kucajuci od vrata do vrata naci posao, ali za pocetak kontaktiram salone i pitam za posao. Zelim prikupiti informacije o svemu, kakav je zivot gore za frizere, koliko mi je novaca potrebo za prva tri mj-a, otisla bi sama, spremna sam na zajednicu, cilj mi je otici u Trontheim. Najvise me brinu novci, koliko mi je dovoljno za pocetak, koje su prosjecne bruto place frizera i koliko ce mi trebati da se smjestim i ustalim. Zivom u rijeci i imam stalno posao, imam stan i sve u Hrvatskoj, ali sam strasno znatizeljna kako je to vani, imam li vise mogucnosti u svojoj struci i hoce li mi biti bolje.
Doista bih vas molila za pomoc.
Hvala vam u naprijed.
Posting Permissions
Reply With Quote
