Ovako nemojte "tješiti" parove koji se liječe od neplodnosti

[Kadauna]

OD OPTIMIZMA do potpunog očaja i nervoze, od bezuvjetnog međusobnog podržavanja do preispitivanja odnosa i pitanja bi li s nekim drugim išlo lakše... Parovi koji se bore s neplodnošću prošli su sve nabrojano i još mnogo više od onoga što si oni koji nemaju taj problem mogu zamisliti.

Nekima je o tome nelagodno govoriti, nekima je lakše sve bližnje informirati o svemu što im se događa - u kojoj su fazi pretraga, umjetne oplodnje i ostaloga. Koliko god nastojali biti čvrsti, svi su doživjeli pitanja, komentare i savjete koji su ih izbacili iz takta i zaboljeli jače od šamara.

Razgovorom s parovima koji se hrabro suočavaju s tim životnim iskušenjem doznali smo kakvi im komentari i "savjeti" najteže padaju. Budite obzirni i ne deprimirajte ih sljedećim doskočicama koje su čuli gomilu puta prije nego što ste ih se vi "originalno" sjetili:

1. "Trebate se samo opustiti i sve će se riješiti samo"

Nekim parovima možda treba malo duže da začnu i kada se opuste zaista dođe do trudnoće. Međutim, imajte na umu da su parovi kojima je dijagnosticirana neplodnost već prošli tu fazu i "opuštanje" očito nije bilo presudno, već određena fiziološka situacija koja ne pogoduje oplodnji, implantaciji, razvoju embrija ili drugome. Osobi koja se suočava s neplodnošću ovakav će komentar teško pasti jer time implicirate da je ona kriva za svoju dijagnozu jer je "preukočena".

2. "Zašto ne posvojite dijete?"

Neki ljudi žele isključivo svoje dijete, neki ne zadovoljavaju vrlo stroge uvjete zakona koji reguliraju posvajanje, neki se straše kod nas još uvijek vrlo teškog procesa posvajanja, a neki i razmišljaju o tome kao jednoj od opcija, ali najprije žele iscrpiti sve ostale mogućnosti. Odgovora i obrazloženja na ovo pitanje može bili zaista mnogo, ali jedno je sigurno - ovako intimno i kompleksno pitanje definitivno ne možete upitati nekoga u prolazu.

3. "Znam nekoga tko je..."

Svatko zna nekoga s pričom o neplodnosti, a svi koji se s njom suočavaju čuli su ih bezbroj. Radilo se o tužnom ili sretnom raspletu, neplodni su parovi na njih potpuno oguglali i vaša će priča morati biti vrlo inovativna ako im želite ispričati nešto što dosad nisu čuli.

4. "U kome je problem?"

Ovo je vrlo osjetljivo i neumjesno pitanje. Ako su par, problem je njihov i zajedno se s njim suočavaju. Partner u kojem "je problem" toga je vrlo dobro svjestan i potpuno je suvišno na to ga podsjećati, a potpuno je nepristojno potezati tu temu. Ako o tome žele s vama razgovarati, reći će vam sami.

5. "Očito vam nije suđeno imati djecu"

Što je htio reći autor ovog komentara? Da niste jedno za drugo, da ste u (ovom ili prošlom) životu sigurno napravili nešto loše pa vas stiže kozmička pravda ili da je bolje da ih ni nemate jer ne biste bili dobri roditelji? Ili jednostavno nije mislio što govori paru koji sve snage ulaže u dobivanje djeteta? Kako god, ovaj je fatalistički komentar srednjovjekovno zatucan i bezobrazan na više razina.

6. "Medicinski potpomognuta oplodnja je grijeh"

Ako neki par pokušava dobiti dijete medicinski potpomognutom oplodnjom, a to se kosi s vašim vjerskim uvjerenjima, imajte na umu da ne dijele svi ta uvjerenja. Propovijedanje i uvjeravanje para da "je grijeh" i loše to što pokušavaju začeti uz pomoć suvremene medicine pridonijet će samo tome da se par koji već ima problema osjeća još lošije, a vas izjednačiti s ekstremistima koji pod svaki cijenu žele nametnuti svoje uvjerenje svim "nevjernicima". Koje god vjere bili, njene vam svete knjige zasigurno ne nalažu da druge ljude trebate oneraspoložiti i rastužiti.
Parovima koji vode ovu bitku pružite potporu i pričekajte da se oni, ako žele, povjere vama. Neprestana zapitkivanja o osjetljivim temama u pravilu nikoga neće učiniti sretnijim.

bravo za tekst! a evo i link na tekst na indexu:
http://www.index.hr/mame/clanak/ovak...ti/709309.aspx

[Water]

Moja sestra i šogor su išli na potpomognute dugo - negdje oko 6 godina, nisam ih ovako "tješila" niti itko u bližoj obitelji ali su se svejedno naslušali svakakvih nebuloza od okoline. Meni je bilo teško reći sestri da sam trudna (dva puta) dok se ona borila s neplodnošću, nekako sam osjećala da joj "nabijam na nos" svoje trudoće dok se oni toliko muče. Danas su ponosni roditelji dvoje prekrasne dječice .

[Vaki]

Uh! Naslušala sam se svega, no najgora je izjava od jedne " kolegice" da su MPO djeca invalidi ili oštećena pa bi bilo bolje da uopće nemamo djecu. Da ne radimo zajedno sigurno bih je odalamila, ovako sam joj sugerirala da se prvo educira i tek onda neka mi se obrati.

[klara]

Dobar tekst, mogu nabrojati puno ljudi za koje bih voljela da ga procitaju.
Znam nekoliko parova koji nemaju djecu, ali nisu nam bliski prijatelji. Ne pitam nista, ako je prilika spomenem da mi imamo mpo iskustvo, pa ako ljudi zele pricati o tome, pocet ce sami.


I mi smo se svega naslusali u godinama prije nego smo uspjeli dobiti djecu, bilo je i ljutnje i okretanja ocijma, sve dok se nisam naucila smijati glupostima koji ljudi govore. Jedna od najvecih bisera bila je zena koja me je doslovno izgrdila sto sam sebicna i imam samo jedno dijete (tada sam vec bila trudna s drugim samo se jos nije vidjelo). Glupih komentara ima i sad. Neki dan sam dobila pohvalu kako sam hrabra sto imam 2 djece. Prvo sam se upitala otkud doticna osoba znaza mpo i koliko je truda trebalo za dvije trudnoce. Onda sam shvatila da nema pojma o neplodnosti nego me hvali sto sam se odlucila roditi drugo u danasnje vrijeme krize, besparice i sl.

[amazonka]

Svega sam se naslušala
Od "savjeta", ma opustite se, bit će sve u redu
pa do toga...aaa što, a on stvarno nikako ne može
( e, to mi je bio zadnji put da sam nekome tko nije
u MPO vodama povjerila svoj problem), me stvarno boli glava.

Tekst za svaku pohvalu!!! I kamo sreće da ga tzv. "savjetodavci"
stvarno pročitaju i uvaže ga za ubuduće!

[arlena]

odličan tekst!!
s obzirom da mi ne krijemo da se borimo s neplodnošću a živimo u malom mjestu "di svi znaju sve" komentara ima raznih, ponekad mi bude žao zbog toga, ali najžešči komentar koji sam dobila bio je upućen od 30-godišnjakinje da jel znam da sad mogu dobiti bilo čije dijete
mislim ono.... rekla sam joj samo da čije god bilo pisat će se na nas pa će time i biti naše. izgleda da ljudska glupost i nezanje nema veze s godinama

[Mali Mimi]

odličan tekst!!
s obzirom da mi ne krijemo da se borimo s neplodnošću a živimo u malom mjestu "di svi znaju sve" komentara ima raznih, ponekad mi bude žao zbog toga, ali najžešči komentar koji sam dobila bio je upućen od 30-godišnjakinje da jel znam da sad mogu dobiti bilo čije dijete
mislim ono.... rekla sam joj samo da čije god bilo pisat će se na nas pa će time i biti naše. izgleda da ljudska glupost i nezanje nema veze s godinama

Ah mogla bi i ona dobiti bilo čije dijete u rodilištu ako se desi propust

[ljubilica]

odličan tekst!
trebao bi izlaziti svaki dan u novinama, na tv-u i radiu
najsmješnije što su meni rekli (makar neznaju za naš problem ali pretpostavka je pošto se nisam udala trudna da za mjesc dana moram biti trudna da, živim u Zg ) da sam previše živčana oko čišćenja kuće pa mi se neće zaljepiti

[zasad skulirana]

Od nas 5 prija sa faxa,2 imamo djecu a 3 ne...
Za 2 znam da imaju odredjenih poteskoca,nekad pricamo o tome kad se cujemo (ne zivimo u istim gradovima),dok 3cu nemam hrabrosti pitati da li su isli potraziti pomoc (nakon cca 3g odnosa bez zastite) jer sumnjam da joj je suprug sklon "kad Bog da" pristupu....

Procitala sam ovdje na forumukako je netko zalio sto prije nije posao na pretrage te da je dr rekao:a gdje ste do sad?
Sve se mislim kako cu ju pri iducem pozivu pitati: a da ipak podjete na pregled/konzultacije?
Nadam se da se nece uvrijediti....nisam sigurna doduse kakav uopce ima stav prema MPO...

[Freyja]

I meni su ovakvi komentari suvišni, neumjesni, nikada nikomu nisam nešto savjetovala, komentirala...ali mi je, primjerice, jedna moja prijateljica (više poznanica) rekla kako sam joj išla na živce što je nikada nisam ništa pitala (dok su se borili s neplodnošću, sada imaju bebicu), što sam OČIGLEDNO izbjegavala tu temu, što već... Ništa nije crno-bijelo, uvijek bi netko mogao biti povrijeđen (mislim da je slično i kad se netko razvodi, kad nekome umre netko vrlo blizak - ova "druga strana" često ne zna što bi...pa se opet netko nađe povrijeđen). Nije lako, u svakom slučaju.

[littletunafish]

mislim da je ipak riječ o tome da si neki ljudi dopuštaju preveliko zadiranje u tuđu intimu, a s druge strane opet ima ljudi koji su super osjetljivi i na obična informativna pitanja. trebaju se obe "strane" malo skulirati. cure koje su ipak uspjele zatrudniti na ovaj ili onaj način (sasvim svejedno) se isto tako susreću sa hrpom neumjesnih pitanja i savjeta, pa opet moraš stati, razmisliti i odgovoriti - nije XY kriv što ti je taj dan 100-ta osoba koja je pitala "a kako će se zvat, di ćeš rodit, joooj bit će mali bik..."

tipa ovo drugo pitanje po meni uopće nije uvredljivo, nego informativno. i ne mora se postaviti samo nekome tko ima poteškoće sa začećem, nego općenito. a ovo treće je isto tako bezveze, zašto ne bi ispričao nešto što se veže na temu? svodi se na to, da se općenito treba procijeniti s kime trebaš šta pričati.

[ljubilica]

ja prva neznam kako bi pristupila nekome s problemom neplodnosti i iskreno, radije ne pitam jer i sama mrzim pitanje "a kaj vi čekate?". općenito ne volim "gurati" nos u tuđu intimu. smatram da će mi taj netko sam reći, pitati.... znam da je OT ali prijateljica mi je ajmo reći prigovorila jer ju nikad nisam pitala kak se osjeća zbog situacije sa starcima (u fazi rastave su) jer zna da sam sigurno načula, ali ja sam pretpostavila da bi to bilo zadiranje njoj u bolnu točku, intimu i na kraju mi je sama rekla šta se sve izdogađalo pa smo i razgovarale. očito se neznam postaviti u takvim situacijama. znam saslušati i dati savjet ako imam iskustva, ali ako nemam

[žužy]

Svojedobno je kružio mail,jedna od onih prosljeđuša,sa skoro pa istim sadržajem.I ja sam ga uredno proslijedila svojim frendicama,bližnjima..nit mi je itko odg. na to nit me itko ikaj pital o toj temi.
U biti,več me jako dugo netko nije pitao "a kaj čekate".Čak mi je i čudno

[aleksandra70vanja]

ja prva neznam kako bi pristupila nekome s problemom neplodnosti i iskreno, radije ne pitam jer i sama mrzim pitanje "a kaj vi čekate?". općenito ne volim "gurati" nos u tuđu intimu. smatram da će mi taj netko sam reći, pitati.... znam da je OT ali prijateljica mi je ajmo reći prigovorila jer ju nikad nisam pitala kak se osjeća zbog situacije sa starcima (u fazi rastave su) jer zna da sam sigurno načula, ali ja sam pretpostavila da bi to bilo zadiranje njoj u bolnu točku, intimu i na kraju mi je sama rekla šta se sve izdogađalo pa smo i razgovarale. očito se neznam postaviti u takvim situacijama. znam saslušati i dati savjet ako imam iskustva, ali ako nemam

to sam i ja htjela napisati
ok nemojte onako "tješiti"
ali kako pristupiti
nema univerzalnog odgovora
nekome paše da ga se pita, netko voli o tome pričati jer mu je tako lakše
netko krije da je u postupku jer je zatvoreni tip, jer je vjernik pa se lomi između nauka crkve i svojih želja, jer mu šira obitelj ne podržava mpo....

poznanike čovjek neće pitati
naravno da je osnova dobrog odogoja ne pitati "što vi čekate, zašto još nemate, zašto imate samo jedno....."
ali i s najbližima čovjek nekada ne zna kako bi reagirao
ako pitaš ne valja, ako ne pitaš ne valja
ista osoba jednom hoće pričati, drugi puta ne želi
nije to baš tako jednostavno

nije to samo pitanje mpo
te se dileme javljaju i kod teže bolesti i kod raznih drugih problema
netko želi pričati, netko želi da ga se pita, netko tako "olakšava dušu"
netko to shvaća kao zadiranje u privatnost

[Mali Mimi]

je istina ne znaš kako pristupiti drugima ja sam i sama prošla MPO put pa opet teško mi je pitati recimo svoju rodicu koja nema djece a u braku su nekoliko godina nešto tog tipa (jel imaju problema ili jednostavno čekaju) stvarno ne znam jel bi se uvrijedili pa šutim i čekam da oni pitaju mene ako ih što zanima.
No meni je bilo glupo što moja svekrva nije nikad ništa pitala ni mene ni svog sina nego smo joj mi rekli da imamo problema, meni se činilo ko da je nije ni briga

[Mima]

Mislim da je pitanje a kaj vi čekate stvarno previše intimno.

[innu]

Tekst je super!
Da, malo je komplicirano i nema univerzalnog odgovora na pitanje kako tješiti. Nikad nisam krila da prolazim mpo priču, pa čak niti poznanicima, ako bi me pitali bez problema bi rekla šta je na stvari, ali isto tako ima jako napasnih ljudi kojima je malo teže objasniti i upravo su ti ljudi problem. Ovo tipa:promijeni pjetla, probaj dignut noge u zrak, misli pozitivno tu je kraj šumarku i ostale baljezgarije ipak smatram dosta neumjesnim komentarima, a naslušala sam ih se. Bilo je nespretnih izjava i od kruga familije i prijatelja, ali oni mi ipak spadaju u skupinu ljudi koje mi vrijedi educirati.
E, sad šta se tiče ovog pitaju-ne pitaju, nakon nekoliko postupaka sam počela skrivati u kojoj sam fazi jer mi je išlo na živce da me stalno tlače pitanjima, a kad su prestali pitati sam se durila jer nikog nije briga...

[Nena-Jabuka]

Mislim da je pitanje a kaj vi čekate stvarno previše intimno.

Nikad nikoga nisam upitala to idiotsko pitanje jer me se ne tiče tko šta čeka ni koliko čeka i ne bih na taj način (s visoka, ono, šta vam je, šta se kilavite) upitala ni prijateljicu ni sestru, a kamoli nekog drugog. Zbog neugodnih ljudi i zabadala dobro je da ove stvari pišu, no nakon njih, i puno sličnih već napisanih - molila bih lijepo - a što se zapravp uopće smije reći i smije li se išta?

Dajte neke rečenice koje su poželjne i dozvoljene.

Kad je jedna od mojih najboljih frendica išla na MPO pričala je o tome i znam sve njezine muke i razočaranja, nikad nisam samoinicijativno započinjala ništa, pitala sam najtaktičnije koliko sam mogla ako bi ona sama počela pričati. Pazila sam na finese tipa da na roštiljanje ne zovem nečiju ženu koja je trenutno trudna jer je njoj od trudnica bilo mučno, tada dok je prolazila procese. I ja sam joj te molbe uvažavala pa te druge žene, ni krive ni dužne, ne bih zvala, da se ne sretnu.

Sad, čitajući dulje vrijeme što pišete na forumu, pazim ko da hodam po minskom polju pa muževog bratića ne pitam ništa, a znam da imaju problema i pouzdano znam da nisu baš upućeni u tematiku. Nisam rekla ni jednu jedinu riječ, a možda bih im i mogla štogod pomoći jer imam neke info (pa i preko vas) koje mislim da oni nemaju. Ali šutim. Da budem obzirna i da ih nehotice ne povrijedim.
Je li to dobro?

Znam da je puno više onih krajnje neinformiranih i skroz neobazrivih, koji lupetaju bezveze i stvarno ne misle ni na tuđu bol ni na tuđu intimu, ali ima i situacija kad se je jako teško staviti u poziciju drugih jer je taj drugi (s pravom) jako osjetljiv i čak i kad misliš da si rekao nešto neutralno, svejedno ćeš pogriješiti.

[tangerina]

baš sam i ja razmišljala dok sam čitala taj članak kako ću se idući put kad se susretnem s nekim tko se liječi od neplodnosti - pobjeći od panike da ne kažem nešto krivo.
Ali kad razmislim, ljudski je da kažeš nešto i pomalo blesavo ili jednostavno pogrešno, ali ako nemaš stav s visoka nego se vidi da te iskreno zanima kako je netko, mislim da se to kuži i otvara razgovor. Jer ne razgovaranje o tome mi se čini još gore od krivog razgovaranja (ne mislim pritom na površne poznanike).
Nena, po meni bi bilo bolje otvorit nekako lagano tu temu, i pratit signale priča li se ljudima o tome ili ne.

[Charlie]

Joj Neno ne znam sto bih ti rekla. Od sto parova svatko valjda ima svoj nacin. Ja nisam ni sa kim voljela pricati o tome dok je nasa borba trajala, osim s MM i svojim roditeljima, i virtualnim suborkama. Ne zbog srama, nego jer nisam imala zivaca objasnjavati. Sad kad je sve gotovo i kad su se emocije slegle mogu pricati bilo s kim, o svemu.

Meni se cini da je najbolje pricekati da osoba sama otvori temu. Ako nista ne govore, ne znaci da ne znaju. Mozda i oni citaju forum, mozda su u postupcima, ali ne govore o tome. Danas su informacije vrlo dostupne onome koga zanima... A kad netko vec zapocne temu, mislim da je u redu ponekad pitati kako ide, u kojoj ste fazi. Iako, kad ce biti lijepih vijesti sigurno neces morati pitati

Ovo je osjetljiva tema i znam da se nije lako postaviti. I ja sam nesigurna u komunikaciji s djetetom prijatelja koje ima razvojnih problema...sto je OK a sto ne. Ne znam...

[Argente]

Složili smo se već da su ovo u uvodnom postu rečenice koje svakako treba izbjegavati, a koje koristiti - ee, tu je potreban individualizirani pristup

Osobno mi ne-pitanje nije bilo problem, osim kada bih upravo bila u postupku a ne-pitači bi to znali i šutjeli. Recimo, svekrva me nije nikad pitala jer ju je bilo strah, a ja sam to tada tumačila kao da ona ionako misli da nam neće upaliti pa čemu uopće pričati o tome To naravno nije bila istina, ali eto...

Glede tapkanja po jajima, znamo kako je ni mi koji smo u tome nismo imuni na taj feeling. Kad nanjušim neki par iz priče (a radar mi je poprilično dobar) i ja šutim, jer računam da ću manje štete napraviti šutnjom nego pogrešnim pitanjem. Čak i tu na forumu mi se čini da je pdf potpomognute izolirani otok jer je ljude od silnog opreza strah uletiti na neku temu, i to mi je krivo.

Po meni bi trebalo najprije procijeniti koliko smo bliski s ljudima za koje sumnjamo da imaju problem; kategoriju bližih direktno pitati je li neimanje djece njihov izbor ili problem, i ako je problem pitati da kažu na koji način žele da ubuduće razgovaramo o tome. Kategoriju daljih bolje ništa ne pitati. Ako se sami outaju, s vremena na vrijeme priupitati kako stoje stvari.

Uglavnom, ovo je primjenjivo na svaku bolest ili općenito osjetljivu/intimnu temu- strogih pravila nema jer jako ovisi o tome s kime pričaš...sorry što nisam pomogla

[Kadauna]

Generalno mislim da je MPO kao tema izrazito tabuizirana - što je slučaj i u drugim državama - ali zbog nekog mentaliteta, pa i rekla bih utjecaja vjere, katoličke Crkve in particular na naše živote (htjeli mi to ili ne), u Hrvatskoj je MPO ili neplodnost su stvarno dodatno obilježeni i tabuizirani.

Na tome svakako u prvom redu parovi koji prolaze neplodnost & MPO mogu i čak moraju poraditi.
Ja kao i Charlie nisam htjela pričati o tome dok nisam rodila i šutnja mi je pasala - šutnja svih ali to sam ja, moj muž je tu bio opet sasvim drugih percepcija.

Sad pričam ali opet ne svima, ne da mi se nakon svih ovih godina moje šutnje s nekima otvarati temu, iako bih mogla ali štedim energiju za druge stvari.

[phiphy]

U biti,več me jako dugo netko nije pitao "a kaj čekate".Čak mi je i čudno

A zapravo i nije čudno. Nakon svih ovdje nabrojanih pitanja u stilu 'Pa što još čekate', u nekom je trenutku zavladala šutnja. Jasno je, godine su tu, i u braku je prošlo x godina, bebe nema, ljudi nisu bedasti, shvate da mora postojati neki problem, a onda je problem što s tom informacijom. Pitati ili šutjeti. Razmišljam, ali ne mogu se sjetiti nijedne osobe kojoj mi sami nismo rekli da imamo problem (a nije ih bilo puno) da nam je prišla i pitala nas bilo što. Samo je zezancija po pitanju imanja bebe s vremenom utihnula. Ponekad imam potrebu pričati o tome što smo prošli, ali nas nitko ne pita , samo dijele savjete: 'Oooo, već ste je naučili na ruke, mi tako svoju nismo, to vam nije dobro' ili 'Je l' spava s vama u krevetu? Ni to vam nije dobro' ili 'Trebate je što prije izložiti infekcijama, da gradi imuno sustav' ili 'Hranite je i po noći? Naše smo naučili da se po noći ne jede, plakali jesu, ali su naučili', a moja prva misaona reakcija je: 'Daj, ne se*ite svi vi koji ste se poše*ili tri puta i ostali u drugom stanju. Nemate pojma što smo prošli i koliko smo je čekali. Ako želim razmaziti svoje dijete koje sam toliko čekala, to ću i napraviti. Ako ga štitim od boleština i s ne vodam okolo među prehlađene i bolesne, to je zato jer se bojim da ju ne izgubim, ne želim da pati i da joj bude teško. Hranit ću svoje dijete kad i koliko želi jesti i neću je pustiti da plače ako znam kako je mogu utješiti. I nosit ću je i maziti se s njom ako treba cijeli dan. I neka se nauči na mene, neka zna da smo uvijek tu za nju. Da ste pitali zašto bebe nema, znali bi koliko je teško. I ne bi nam sada soliti pamet.'. Pa se onda ljutim na sebe jer se samo iznerviram. Zato sam od ovog vikenda odlučila poraditi na cool mode-u , probat ću nakon blesavih komentara udahnuti par puta, scoolirati se i odgovoriti isto tako blesavim smješkom.

[vertex]

Generalno mislim da je MPO kao tema izrazito tabuizirana - što je slučaj i u drugim državama - ali zbog nekog mentaliteta, pa i rekla bih utjecaja vjere, katoličke Crkve in particular na naše živote (htjeli mi to ili ne), u Hrvatskoj je MPO ili neplodnost su stvarno dodatno obilježeni i tabuizirani.

Na tome svakako u prvom redu parovi koji prolaze neplodnost & MPO mogu i čak moraju poraditi.

Na Forumu se zahtijeva tolika preciznost u izričaju kad se razgovara o MPO, da je to praktički nemoguće ispoštovati. I milijun puta sam pomislila da MPO populacija ipak pretjeruje. Znalo bi biti evidentno dobrodušnih komentara, ali ako je osoba nešto krivo spojila, ili možda sve dobro spojila, ali upotrijebila primjerice izraz "umjetna" oplodnja - obavezno je slijedila salva ogorčenih odgovora.
Svakome tko se udubi u problematiku jasno je da je to težak proces, jasno je i da je opterećen raznim društvenim momentima - ali svejedno, i osjetljivost treba imati granicu.

[Mima]

Ja mislim da je u redu ispraviti pogrešno izražavanje o bilo čemu, no na forumu to požuri napraviti n ljudi pa izgleda kao salva.

Inače, mislim da je ljudima koji imaju bilo kakav problem pogrešno pokušavati nuditi rješenja, a ovi odgovori iz prvog posta na temi to uglavnom jesu. Mislim da je u redu saslušati, postaviti kakvo iskreno pitanje, naravno ako osoba koja ima problem sama počne pričati o tome, ili ako nam je jako bliska. Također je loše pretpostavljati da smo o nečijem problemu informiraniji od te osobe - za pretpostaviti je da ta osoba zna sve što mi znamo, i znatno više od toga.

[123beba]

Najgluplji komentar jedne mame oko koje trče njena dva djeteta je meni bio da bi ona zabranila MPO. Ja sam sjedila preko puta nje u 40 tt i na to rekla da takvu izjavu može reći samo onaj tko zatrudni čim se posevi.... Ono što me je začudilo je da je to komentirala iako zna da mi čekamo bebu iz IVF-a. No, oko nekih ljudi se uopće ne treba zamarati... Koliko god se mi trudili oni i dalje ostaju zatucani...

[Nena-Jabuka]

Mislim da je u redu saslušati, postaviti kakvo iskreno pitanje, naravno ako osoba koja ima problem sama počne pričati o tome, ili ako nam je jako bliska. Također je loše pretpostavljati da smo o nečijem problemu informiraniji od te osobe - za pretpostaviti je da ta osoba zna sve što mi znamo, i znatno više od toga.

Ljudi koje sam spominjala, neću iznositi detalje zbog kojih mislim da nisu posve informirani pa ćete mi morati vjerovati na riječ da znam o čemu pričam, ili pak da mi je jedna do većih fora u životu izmišljati na forumu. Koju god opciju izabrale, jedna stvar me muči. Znam kad su počeli "raditi na djetetu" jer su to objavili, od tada je prošlo više od dvije godine. Znam kako ste ovdje pisale da se ne smije tako dugo čekati s kontrolama, spominjale neke "male trikove" koji se mogu reći liječniku, a da i on ne bi odugovačio dodatno pa se izgubilo dragocjeno vrijeme. Imam dojam (ne baš samo dojam, ali nije bitno) da se oni još furaju kako je rano za zabrinutost, da je ona još mlada, ona i jest, ali on se s mladošću davno pozdravio i da nisu bili nigdje. Jedna jedina stvar koju bih im htjela reći jest da idu odmah pogledati je li sve Ok, a kako, to ne znam pa šutim.

[vertex]

Hebate, vidim da se nema problema s komentiranjem tuđe ševe i djece rođene iz te ševe.

[AdioMare]

uf, baš tako, vertex

mislim da je neni promaknuo ovaj mimin komentar, a tu sve piše.

Također je loše pretpostavljati da smo o nečijem problemu informiraniji od te osobe - za pretpostaviti je da ta osoba zna sve što mi znamo, i znatno više od toga.

a baš ako ne zna, pitat će.

[butterfly_]

nas su svi htjeli "opustiti" ...
"ma samo se opustite i doći će beba" ... "sad kad odete na more, tamo ćete biti opušteni..."
"sad će zima, pa kad se budete opušteno grijali pod dekicom..."

ma ljudi dragi, opušteni smo mi!
da smo dvije godine braka proveli u stresu (i to ogromnom, kako primjećuju neki ljudi s kojima se uopće ne družimo) - nebi više bili u braku!


ne zamjeram na znatiželji ljudi koji su nam bliski, ali me jako živcira prevelika znatiželja ljudi koje vidim (ili ne vidim) jednom godišnje!

[Mima]

Pa moguće je i da ne zna više, ali mislim da u razgovoru ne treba polaziti sa takvog stajališta jer to može biti uvredljivo.
Dakle, recimo ne reći: joooj daj se prijavi na forum Roda na internetu, tamo ti se javlja gomila ljudi koji imaju hrpu informacija o problemima sa neplodnosti, nego - sigurno znaš i čitaš forum Roda, vidjela sam da ljudi tamo izmjenjuju iskustva blabla ..

No, negiranje problema, dakle ovo furanje da je rano za zabrinutost, to je isto način nošenja sa problemom, a tko zna koji su razlozi da se ljudi sa problemom nose na takav način. Može biti neznanje, inertnost, a može i nešto drugo. Opet, treba biti jako blizak sa nekim da se krene čačkati po tim razlozima.

[Nena-Jabuka]

uf, baš tako, vertex

mislim da je neni promaknuo ovaj mimin komentar, a tu sve piše.

a baš ako ne zna, pitat će.

Nije, nije mi promaknuo, citirala sam ga, znam da je tako i toga se držim. Ne pitam ništa. Ne govorim ništa. Samo, ovdje imam jednu situaciju za koju sumnjam da je baš tako (a željela bih da jest), no da izbjegnem bilo kakve moguće identifikacijske podatke, neću navoditi zašto vjerujem da ne znaju baš. I da ne čitaju ni ovaj forum ni neki drugi. No, nije bitno, preživjet će oni i bez mene.

[Nena-Jabuka]

Mislim, ako ljudi nemaju komp., koji forum, nemojte me baš skroz potezati za jezik. Zaboravimo da sam išta rekla.

[Charlie]

Nismo bas sve tako osjetljive Ja se ne vrijedjam na rijec "umjetna", ljudima je u uhu, dugo se koristila i znam da vecina ne misli bas nista lose kad to tako nazove. Ja cak niti ne ispravljam nepoznate, poznate da, a vjerujem da bi puno manje nas ispravljalo da nije bilo onih ruznih kampanji "dar ili stvar", komentara o umjetnoj, bolesnoj, neprirodnoj djeci i sl. I kad vec postoji korektan naziv, moze ga se i koristiti...kao sto se koriste korektni nazivi i za druge stvari.

Medjuim treba pogledati i drugu stranu, ja uopce ne mislim da su MPO mame bolje i pozrtvovnije samo zato jer smo dugo cekale svoju djecu. Niti mi je lijepo komentirati iz kojeg puta se kome posrecilo ili zalomilo dijete.

[ljube]

Na Forumu se zahtijeva tolika preciznost u izričaju kad se razgovara o MPO, da je to praktički nemoguće ispoštovati. I milijun puta sam pomislila da MPO populacija ipak pretjeruje. Znalo bi biti evidentno dobrodušnih komentara, ali ako je osoba nešto krivo spojila, ili možda sve dobro spojila, ali upotrijebila primjerice izraz "umjetna" oplodnja - obavezno je slijedila salva ogorčenih odgovora.
Svakome tko se udubi u problematiku jasno je da je to težak proces, jasno je i da je opterećen raznim društvenim momentima - ali svejedno, i osjetljivost treba imati granicu.

Razlog ove osjetljivosti i ogorčenosti MPO pacijenata velikim dijelom leži i u činjenici da niti jedan druga bolest, niti jedna druga dijagnoza nije bila toliko etiketirana, toliko napadana od strane nekih interesnih skupina, o niti jednoj kategoriji pacijenata nije se na taj način govorilo u medijima ili zakonom branilo adekvatno liječenje u RH kao neplodnim parovima. Kada ostavimo po strani bespotrebno moraliziranje, u sukusu svega je liječenje bolesti i tada bude razumljiva i prirodna takva osjetljivost MPO parova.

[vertex]

Razlog ove osjetljivosti i ogorčenosti MPO pacijenata velikim dijelom leži i u činjenici da niti jedan druga bolest, niti jedna druga dijagnoza nije bila toliko etiketirana, toliko napadana od strane nekih interesnih skupina, o niti jednoj kategoriji pacijenata nije se na taj način govorilo u medijima ili zakonom branilo adekvatno liječenje u RH kao neplodnim parovima. Kada ostavimo po strani bespotrebno moraliziranje, u sukusu svega je liječenje bolesti i tada bude razumljiva i prirodna takva osjetljivost MPO parova.

ljube, post sam napisala znajući za sve ovo što nabrajaš, nisam neinformirana o temi.

[phiphy]

Medjuim treba pogledati i drugu stranu, ja uopce ne mislim da su MPO mame bolje i pozrtvovnije samo zato jer smo dugo cekale svoju djecu.

Moje je mišljenje da nismo bolje i požrtvovnije, nego da drugačije gledamo na svoju djecu, kao i na sve drugo do čega u životu teže dođeš.

Niti mi je lijepo komentirati iz kojeg puta se kome posrecilo ili zalomilo dijete.

Nije ni meni. Ali od moje prve pomisli na nečiji savjet kako bismo trebali podizati naše dijete ne mogu pobjeći, složit ćemo se...i ja bih voljela da sam bolja osoba, ali očito nisam. Doduše, još uvijek sam pod dojmom nedavnog komentara jedne mame za koju znam kad je ostala trudna jer se time svojevremeno hvalila (iz prve) pa možda i otud moja grublja retorika.

[ljube]

ljube, post sam napisala znajući za sve ovo što nabrajaš, nisam neinformirana o temi.

Niti sam mislila da si neinformirana, ovo se odnosilo na "salvu ogorčenih odgovora" koja se ponekad zna zaredati na temi; da, dogodi se i to ponekad, no činjenica je da se i strpljivo trudimo informirati široko čitateljstvo i objasniti sve nedoumice vezane uz problematiku.

[vertex]

no činjenica je da se i strpljivo trudimo informirati široko čitateljstvo i objasniti sve nedoumice vezane uz problematiku.

Bez sumnje!

[AdioMare]

nego da drugačije gledamo na svoju djecu, kao i na sve drugo do čega u životu teže dođeš

pa zapravo, mislim da nisi u pravu.
to je jedna, doduše, pozitivna stigma, ali ipak je stigma i nije potrebna jer niti nije istinita.
super mi je to šumskovoće ilustrirala svojim potpisom "sreća i radost žive na mojoj adresi".
uvijek se nasmijem kada joj vidim potpis potkrijepljen ovim i ovim smajlićem... ono, genijalno! u jednakoj mjeri životno koliko i uzvišeno.
i to je to.
zapravo, zdenka2 je "posebna" roditeljstva najbolje pojasnila riječima: "ne, nisam plemenita, zapravo sam ja vrlo sebična."

[phiphy]

Nisam shvatila zašto misliš da nisam u pravu. Ali nije ni bitno...ionako rekoh da je to moje mišljenje. Tvoje je očito drugačije, i to je to.

[Dijana]

Ajme, ovo nije nikakav popis rečenica "tješenja", već popis podhebavanja i bezobraštine..kome uopće padnu takvi komentari na pamet,
trebalo bi ga otpiliti brzinom svjetlosti...

[AdioMare]

pa to, da drugačije gledaš svoju djecu jer si teško došla do njih, a ja kažem da se ne slažem s time da je moguće drugačije gledati djecu i ne znam kako ti to znaš.
odnosno, kako znaš da ja isto tako ne gledam svoju djecu?
nisu to nikakve posebne kategorije.. možda ono prije poroda, ali kada dođu djeca -ne. djeca su djeca, posvojena, zalomljenići kako ih je netko nazvao kakvi su i moji i ona iz MPO.

[AdioMare]

odgovarala sam phiphy, dijana mi se ubacila

[Sumskovoce]

AdioMare Thanks!
Moj potpis je sav moj ponos, sve ono za što sam ikad molila, čemu sam se nadala. Dobila sam ga zavhaljujući MPO. Nisam suzdržana u razgovoru s parovima za koje sumnjam da imaju problema sa začećem, kažem im da sam svoju djecu dobila zahvaljujući medicini, da je naš put bio bolan, ali kratak, da smo uspjeli u maloj lokalnoj klinici, besplatno (na teret HZZO-a) i da ima šanse za sve parove koji žele. Kažem ljudima da ne mora i njima biti lako i brzo kao što je nama bilo, da dijagnoza ima mnogo, da je i sreća bitan faktor. Često padnem na guzicu od odgovora.
Recimo, jedan bliži poznanik (čudne li definicije) koji je mene uzduž i poprijeko ispitivao o našem MPO putu je tek prije par mjeseci priznao da su on i NJŽ bili na 7 postupaka, sve neuspješno, da su odustali. Priznao mi je da smo jednom bili u postupku istovremeno, ali nama je tada uspjelo njima nije. Priznao mi je da mu je bilo teško. Sramila sam se svih svojih izljeva sreće oko moje trudnoće
Ma često se sramim kad pričam s parovima koji se još bore, jer se bojim da će ispasti kako im trljam u nos svoju sreću, a oni svoju još nisu pronašli.
Sjećam se i jedne forumašice kojoj je postupak uspjeo kad sam ja imala biokemijsku, a NJM je radio vrata do mene - kako su bili sretni, a ja tužna. I on se ustručavao radovati predamnom.

Bit cijelog posta je da parovi koji žele roditeljstvo, a ne ostvaruju ga, imaju veliku tugu u srcu, naši točni ili krivi komentari mogu tek mrvicu olakšati ili otežati bol, ovisno o tome kako taj dan sugovorniku padne grah. Nitko im ne može u potpunosti olakšati bol, to može samo jedan plus na testu, jedna srčana akcija na ekranu UZV-a, svaki slijedeći pregled. Nema druge istinske sreće osim toga, što god drugi učinili ili rekli.
A roditeljstvo nakon MPO-a je topic kojeg sam oduvijek htjela otvoriti, a nisam se usudila, baš da nas nebih dodatno stigmatizirala.
Nije isto, nažalost. Evo, ja mama nakon MPO-a, em sam lagano paranoična (bila sam i više, sad uoči drugog ročkasa malo sam olabavila), permisivna, popustljiva, mazim, tetošim, ugađam, zovem dijete svakakvim sladunjavim nadimcima, divim se svakom osmjehu, suze mi dođu na oči kad samo pomislim da bi nešto moglo biti s djecom, kad se sjetim života prije njih, kad pogledam svoj ispucan trbuh, kad otvorim svoje stare postove.
Vjerojatno je tako i sa većinom majki, MPO ili neMPO, ali eto - iz mojih cipela ja sam MPO mama i bit ću to dok me ima. Ponosno nosim svoju titulu i grlim sve sadašnje i buduće MPO mame.

[Mima]

Ajme, ovo nije nikakav popis rečenica "tješenja", već popis podhebavanja i bezobraštine..kome uopće padnu takvi komentari na pamet,
trebalo bi ga otpiliti brzinom svjetlosti...

Joj Dijana, kladim se da je svaki par koji je dugo bez djece čuo ono "samo se opustite".

Kao što je svatko tko je posvojio djecu čuo "divim vam se"

Ja sam rodila prerano, u 32. tjednu, pa sam surfajući o nedonoščadi naišla na nebulozne komentare koje ljudi govore ženama koje ranije rode, i barem pet sam ih i ja čula! (najveći biser: ma super, blago ti se, nisi morala biti trudna 40 tjedana! )

[Sumskovoce]

A šta se svašta čuje čuje se, čuje.
Osim onih standardnih "opustite se" i "što čekate", zasmetalo bi me čuti
- ti misliš samo na posao/karijeru/novac/sebe - nije ti to važno, trebaš imati djecu
- blago tebi, ti bar spavaš noću/imaš mira/radiš što hoćeš ....
- nemoj još, jednom kad imaš djecu sve ostalo propadne
- budi pametnije od nas koji imamo djecu
i bla bla, truć truć...
Propuh među ušima bio mi je najbolji lijek u te dane

[innu]

Sad ću ja malo 'odat po jajima' jer mi je neobično drago vidjeti drage forumašice koje nisu u mpo priči da se uopće zanimaju za ovu problematiku, i vidim da neke iskreno interesira kako pristupiti, pa ću reći ovako, iz moje perspektive, i nadati se da me se neće krivo shvatiti:
ne mislim nikako da ću biti bolja mama svome djetetu samo zato što je mpo beba, ali od početka trudnoće drukčije pristupam svojem stanju, puno više straha imam nego neke moje prijateljice koje nisu trudne iz postupka, prije svakog uzv imam neke neobjašnjive tegobe i užasno sam oprezna.
Čak i posao gledam drugim očima, ono bez uvrede curama koje rade do visokog stupnja trudnoće, nije mi dolazilo u obzir raditi preko tri mjeseca, bojim se, stresno mi je i ničime ne želim ugroziti svoju trudnoću iako realno gledajući nemam stresan posao i ne bi bila baš zapravo ugrožena. (Da pojasnim, da ne bi bilo krivo shvaćeno, morala sam na bolovanje jer sam povraćala prvih 17tt i do 20 puta dnevno, ali i da nisam ne garantiram da bih drukčije postupila.)
Što se tiče mpo puta, i sama sam par postova gore napisala da sam bila dosta 'mušičava', dakle, malo su me smetale neke stvari, pa me malo nisu smetale i tako u krug, a svi smo različiti, i ovako ugrubo bi mogla podijeliti dvije skupine, oni koji će pričati o tome, i oni koji neće, i ako su namjere sugovornika iskrene sigurna sam da će priča naći svoj put(za ove koji žele pričati), pa čak i bez obzira na neke nezgodne izjave.

[Dijana]

Ne znam, meni su sve do jedno od navedenih pitanja/komentara bezobrazna i u rangu podhebavanja.
Izlišno je i pisati da se nikoga ne tiče zašto i zbog čega netko nema (još) djece.
Ja sam dugo čekala na drugo dijete (pet godina) i ne sjećam se nekih neugodnih komentara, valjda me mimoišlo.
Al da mi netko kaže "Samo se opustite", osjećala bi se ko da mi je ušao u bračni krevet, bljak! Pa bi onda i ja dotične
možda pitala nešto nepristojno " A koliko puta tjedno se vi seksate?" Meni je to isto.
Na pitanje tipa "A kako to da još nemate djece?" može se odgovoriti nešto tipa "A zašto vas to zanima"?
Najgore što se ljudi koje tako pitaju zašto nemaju još djece uglavnom zbune, i počnu nešto pravdati, objašnjavati da bi kao bili pristojni, a
postavljeno im totalno nepristojno pitanje i nisu uopće dužni na nepristojnost odgovarati pristojnošću.

[frka]

ja ću po pitanju nekih komentara od IVF-uša potpisati Charlie, a od ostalih vertex i AdioMare - neki su komentari baš neumjesni. i nevezano za ovaj topic, masu sam puta naletila na komentare koji su me beskrajno živcirali jer insinuiraju da parovi koji su prošli MPO svoju djecu više vole, cijene ili ne znam što... bullshit! začeli je mi na zadnjem sjedištu auta ili u Petrijevoj zdjelici, nema te šanse da bi mi osjećaji i odnos prema djetetu bili drugačiji! ona je naš centar svijeta, apsolutni prioritet i izvor bezuvjetne ljubavi. i tako je i svakom drugom normalnom roditelju, dobio on dijete spontanim začećem, MPO-om ili posvojenjem. druga je stvar što su ljudi različiti, a time se i "stilovi" roditeljstva razlikuju.

AM, ipak mislim da si sa Zdenkinim primjerom fulala poantu - ako se ne varam, njezin se odgovor odnosi na većini posvojitelja glupe komentare o njihovoj plemenitosti i humanosti jer su učinili tako dobro djelo i pobrinuli se za VLASTITU DJECU. a oni to, kao RODITELJI, apsolutno ne doživljavaju tako - nikome ne bi palo na pamet takvo nešto reći nečijem biološkom roditelju. i o tome baš i govorim - roditeljska je ljubav nenadmašiva i potpuno neovisna o načinu ostvarenja roditeljstva.

a što se tiče hodanja po jajima s neplodnima - mislim da to uopće nije potrebno. ne vidim ništa loše u tome da se nekoga pita ima li problem i treba li možda pomoć (pod time ne mislim na famozno "što čekate" pitanje). problem je u tome što si masa ljudi uzima za pravo dijeliti stvarno kretenoidne savjete, a da su pritom potpuno, ali potpuno neinformirani. i ja sam se naslušala svega... čak sam dobila savjet da se sad nakon poroda opustim pa će sigurno drugo doći "prirodno". i ne bi taj savjet uopće bio problematičan da mi ga nije udijelila osoba koja zna da nemam jajovode
što ćeš...sve je to za ljude

ta potreba za hodanjem po jajima zapravo je posljedica cjelokupne situacije u našem okruženju po pitanju MPO - naravno da je ljude bad išta pitati kad je neplodnima bad da itko sazna za njihovu dijagnozu nakon onog skoro pa witch hunta koji nas je maltene okarakterizirao kao beskrupulozne promiskuitetne ubojice vlastite djece. pa ti pričaj! koliko samo parova ima kojima niti najbliža obitelj ne zna kroz što prolaze. meni je sve to skupa strašno tužno i toplo se nadam da će ipak ići na bolje...