Joj Neno ne znam sto bih ti rekla. Od sto parova svatko valjda ima svoj nacin. Ja nisam ni sa kim voljela pricati o tome dok je nasa borba trajala, osim s MM i svojim roditeljima, i virtualnim suborkama. Ne zbog srama, nego jer nisam imala zivaca objasnjavati. Sad kad je sve gotovo i kad su se emocije slegle mogu pricati bilo s kim, o svemu.

Meni se cini da je najbolje pricekati da osoba sama otvori temu. Ako nista ne govore, ne znaci da ne znaju. Mozda i oni citaju forum, mozda su u postupcima, ali ne govore o tome. Danas su informacije vrlo dostupne onome koga zanima... A kad netko vec zapocne temu, mislim da je u redu ponekad pitati kako ide, u kojoj ste fazi. Iako, kad ce biti lijepih vijesti sigurno neces morati pitati

Ovo je osjetljiva tema i znam da se nije lako postaviti. I ja sam nesigurna u komunikaciji s djetetom prijatelja koje ima razvojnih problema...sto je OK a sto ne. Ne znam...