Anemona prvotno napisa
Mi smo svojeg vodili od najmanje dobi na groblje. Kad je počeo ispitivati odgovor je bio ljudi umru (od starosti, jako teške bolesti ili neke nesreće) i zakopamo ih u grob, duša odlazi na nebo.
Nije bilo dodatnih pitanja u ranoj dobi.
Sad sa 6 godina vidim da več ima težih pitanja.
Bili smo na grobu mojih preranoumrlih prijatelja, pitao je a gdje će biti moj i MM - ov grob.
Objasnila sam da još ne razmišljamo o tome, a da ćemo ga jednog dana kupiti.
Pored minijaturnih grobova (za urne) pitao je zašto su neki tako mali.
Rekla sam da neki ljudi žele da ih se nakon smrti spali i onda ih se stai u urnu, a urna je mala, zato je i mali grob.
Pored Isusa na križu (velikog) pitao je da li je to pravi Isus. Odgovor: nije, to je kip. Gdje je Isusov grob?,...
Uvijek pokušavam odgovoriti (kao i na sva škakljiva pitanja) čim istinitije i jednostavnije. Nadam se da je to ispravan način.
Meni je "problematičnije" što stvarno često idemo na groblje, to nam je bliži put za u šumu, pa se on i nećak igraju da iz grobova izlaže anđeli i demoni i da ih naganjaju.
Meni ne smeta takva igra, ali pretpostavljam da ih netko čuje, nekome bi sigurno smetala.