Vilenjaku (4) je prije mjesec dana umro deda (s kojim nije bio pretjerano blizak za razliku od drugog dede koji mu je centar svijeta) i on je tijekom sprovoda s drugim dedom šetao okolo, nije bio na sprovodu. Objasnila sam mu da ga više nema, da mu je zadnjih godina bilo teško živjeti jako bolestan (nismo vjernici) na što je on zaključio da će se deda sada raspasti (znam, morbidno zvuči), ali da mu je bolje na cvjetnom groblju u planinama nego biti jako bolestan u bolnici. Taman nam se desilo i spašavanje bolesne ptice koja je poslije uginula pa su on i mm obavili njezin pokop i onda si je valjda mogao i vizualizirati odlazak dede. Svatko zna procijeniti svoje dijete. Moj je jako emotivan i mm nije htio da ga vodimo.