@ marta Ne znam, ja ne bih u cijeloj toj situaciji još sjedala alex na muku, napravljeno je što je napravljeno -
a to što ja vidim nešto pozitivno u toj cijeloj situaciji, to stvarno ne moraju drugi vidjet.
 |
|||
|
|
|||
@ marta Ne znam, ja ne bih u cijeloj toj situaciji još sjedala alex na muku, napravljeno je što je napravljeno -
a to što ja vidim nešto pozitivno u toj cijeloj situaciji, to stvarno ne moraju drugi vidjet.
Sve 5cvijeta73 prvotno napisa
ajoj, rehab, nisam baš danas imala vremena, glupo sam napisala, ali vjeruj mi, ništa zlonamjerno nisam mislila. a tvoj lik već dovoljno virtualno poznajem da sigurno ne mislim da ćeš dijete napuštati.
ovo sam htjela reći (pls, nemoj se sad hvatat na svaku riječ jer opet sam u gužvi):
I moja iskustva su vrlo slična. Djecu treba pustiti da sami na svojoj koži osjete da ih netko iskorištava. Često to ne prepoznaju od prve - treba im da na svojoj koži osjete i nauče prepoznati prave prijatelje i one koji ih iskorištavaju. Isto, moraju sami naći i svoju mjeru, ali tu mi je lakše jer mogu koliko toliko utjecati da moji to ne rade drugima. Nisam baš primijetila da bi moji iskorištavali druge, ali sam primijetila neprimjerenu komunikaciju. Rekla sam sinu - pa ne možeš drsko otpiliti prijatelja kad se hoće igrati s tobom, a drugi dan ići k njemu posuditi bilježnicu... Toliko mogu - komentirati ponašanje vlastite djece kad mi se čini neprimjerenim (iako se često pokazalo da imaju razloga, ali to je druga stvar - ne moraš biti drzak ako su i drugi, budi bolji od njih!)
Trebaju naučiti birati riječi i metode, ali to je proces koji traje do odrasle dobi. Ima nažalost i puno odraslih koji to nisu savladali.
Još bih još dodala da je velika razlika o kojoj se dobi djeteta govori i o kojoj njegovoj životnoj fazi.
Npr. nije isto npr. dijete koje ne ide u vrtić pa se u nekim kasnijim godina (5/6) prvi put onako za pravo susretne s "nasilničkim" ponašanjem, ili dijete koje u toj dobi ide več 4. godinu u vrtić.
Sad sam skuzila da sinoc nisam dobro martu skuzila. Ja ne manipuliram niti stvaram okruzenje, ono samo dolazi jer su djeca naprosto takva. Znaci ponovit ce se, ne trebam ja raditi predstavu. Niti planiram. Nisam takva, to mi je u suprotnosti s mojim bicem.
ma teško je to shvatiti onome tko nema toga šlifa, leo
pa i meni manipuliranje, rješavanje po kratkom postupku ili neki slični termini zvuče jako zadiruće u granice dječjih odnosa ovako kad ih vidim napisane.
ja sam se stranicu ispred zezala, nema potrebe da mi pojašnjavaš, marta.
malo sam se i posramila ispred peterlin kad tako napisa da ni neki odrasli nemaju kulturan riječnik, šta ćeš, da ne kažem jbg
ali ja martu kužim sve što je tu napisala, ne kužim ju nego to tako osjećam.
tako razmišljam i funkcioniram i sve mi to prirodno što je napisala bez da imam potrebu vaditi te grubo zvučeće termine iz konteksta i omekšavati ih.
bez brige, skroz su ok primjenjeni.
Ma napisat ću ja što meni znači manipulacija odnosa, nema problema. Peterlin je već načela temu i to stručno i efikasno kako samo ona to zna.
Imala sam tu situaciju da jedno moje dijete pleše po tuđim notama. I to notama koje se meni nisu sviđale. Pa sam prekinula to druženje i uputila dijete na druge. Manipulacija se sastojala u tome što nisam svaki put izričito rekla "ne možeš sad ići kod XY-a", nego bih vrlo često rekla "molim te nemoj sad kod XY-a, zvao te je već prije Z (čak i ako ga nije zvao, znala sam da imam tu slobodu da ga uputim drugome, bez da će to drugome smetati) ili bih jednostavno na licu mjesta izmislila neku obavezu. Usput bih istaknula koje su prednosti Z-a, bez da ga uspoređujem s XY-om. I tako pomalo, dijete izađe iz tog "mora biti kako XY kaze" kruga i onda sljedeći put lakše skuži i odupre se manipulaciji. Kod ovog mog je to dugo trajalo, al na kraju se rasčistilo u potpunosti totalno nefer potezima XY-ovog ćaće prema Z-u. Lego mi je ko kec na 11. Moje je dijete progledalo, a ja sam samo malo tu i tamo pogurala u tom smjeru.
Dijana, uopće ne želim sjedati Aleks na muku, nego bih željela da se prene i izvuče svoje dijete iz situacije u kojoj je završilo.
Pa naravno! Manipulacija u ovom slučaju nije negativno konotirana. To je fino preusmjeravanje pažnje na poželjnu stranu. Nema zapravo nikakve razlike u tom postupku zaokretanja jednogodišnjaka i osmogodišnjaka, samo metode "rastu" s djecom i prilagođavamo ih njihovoj razini razumijevanja.
Slažem se da nam životne situacije često pomognu u tim nastojanjima - neki ljudi pokažu "pravo lice" i samo je pitanje trenutka kad će djeca to moći samostalno prepoznati. Mi smo tu da ih pratimo. Jednostavno, treba stalno imati otvorene oči. Moji su sad već u fazi da ih ne moram više puno nadzirati, uglavnom samo gledam rezultate ranijih usmjeravanja i prilično sam zadovoljna. Faza mirovanja... ali znam da će uskoro cijeli taj proces krenuti ponovno na idućoj razini itd. dok ne odrastu Svaki put sve više mogu sami, a sve manje trebaju usmjeravanje. Nije to manipulacija, to je odgoj.
Ajd da završimo ovu trakavicu, već mi je i neugodno više pisati o tuđem djetetu, jesam li ja nešto propustila ili se Aleks nije prenula i nije izvukla svoje dijete iz situacije u kojoj je završilo?
Dijana propustila si. Aleks ima 2 situacije. Jednu s dečkom, koju je riješila, a jednu s prijateljičinom kćeri, koju nije.
Bojim se da si nešto propustila ti, jer marta priča o situaciji s dečkom, a o situaciji s prijateljičinom kćeri alex ništa niti ne znamo. (alex, oprosti stvarno
na ovom seciranju).
Dijana, sve je moguće, na žalost ne stignem sad čitati ponovno.
Kako ne znamo kad je hrpu toga napisala?
Sve što sam napisala se može primijeniti i na tu situaciju izmedju V i te druge djevojcice cija je mater prijateljica od A.
Al neću više uopće majkemi spominjat ni Aleks ni ćer joj, jerbo uopće ne želim da žena pomisli da ja imam baš neki pik i merak sad nju tu natezat i potezat.
alex je predobra i prepristojna, ja bi vec odavno zvala policiju u toj situaciji
ajmo se vratiti na Balarosu, da joj ne uzurpiram ja temu
Ne treba, Tin je svoje riješio, zaboravila sam privremeno na njegovu bahatost i uvjerenje da je najbolji i najpametniji
Meni je jako korisno kako se razvila ova tema.
Jel mogu sada ja.
Ja sam samo htjela reći da je unazad dva tjedna moj sin bio maltretiran, malo su mu se šprdali, malo mu našutavali torbu i za kraju ga u nekoliko navrata ga na putu kući šutali u guzicu, onako pomalo nije sad da su ga ciplearili.
Najgore od svega je što mi to nije rekao, nego je to trpio dok nije pukao pred bakom .Još ja koza ulazim i mislim on se dere zbog mog špotanja oko likovnog (to je s neke druge teme) kad ono maltretiranje.
Naš prvi razgovor se svodio na to da se makne, da mu to nisu prijatelji, ako treba dolazit će netko pred njega, u školi se makni, ako te i dalje maltretiraju reci učiteljici.
I kao sve pet.
Idući tjedan tri dana sve ok, još mi se pohvali kako su izgladili situaciju i da su dečki obećali biti dobri.
I onda dolazi četvrtak, sav u suzama stiže doma ...
Lijepo sam ga uzela za ruku i odvela kod tog malog doma, zovi mamu i reko A pričaj šta je bilo...
Nekako mi se to činilo bolje nego da je dolazim sa pričom oni njega..
Mali susjed priznao da je to sve istina ali i njega jedan drugi pa onda jel on mog A. Jel to stvarno tako ja ne znam, iskreno niti me briga to je njihova stvar.
Nakon toga je A bio u školi samo jedan dan, kaže daje sve bilo ok. Taj dan je kiša padala tako da sam ja išla po njega pa smo i izbjegli eventualne probleme po putu.
Sad je na bolovanju.
Šta će biti kasnije ne znam. Najjednostavnije bi bilo da dolazim pred njega, samo nisam sigurna da je to najbolje rješenje.
nisam ekspert, ali ovo kosjenka doći doma i da mali ispriča svojoj mami pred vama kaj radi mi se cini najjače kaj si mogla napraviti
mislim da vise nema potrebe za brigom (barem sto se tog malog tiće), mislim da mu je bilo jako neugodno u toj situaciji, a nije bila situacija koju bi mogao prekinuti ili se izmotavati/lagati...
najjače! kad mu sljedeci put dođe da nekog maltretira mislim da će mu tvoja slika biti prva pred očima
Bravo Kosjenka, meni se čini odlično riješeno!
I meni. Kako je reagirala ta mama?
to je dobra metoda
imali smo i mi jednu takvu situaciju, kada je jedno dijete optužilo moju za maltretiranje
ja sam ih pozvala kod nas doma na sok i razgovor, došli su mala i njen tata
i sve smo riješili
moja je bila bezobrazna prema njoj, ali ne tako kako je mala prikazala
za neke stvari za koje je optužila V ispalo je da su napravila druga djeca
(rekla je da joj je V govorila da je smradek, V je tvrdila da nije, na kraju je mala rekla da joj to nije V govorila nego jedna druga curica
za jednu situaciju što je isto optužila V da je fizički napala na jednu drugu curicu, koju V btw jako voli, ispalo je da opet nije istina, što je potvrdila i mala
kod nas, i mama te curice jer sam je odmah išla nazvati, pa je tata rekao da se ispričava, da je nešto krivo shvatio)
V je nju ignorirala i odbijala s njom komunikaciju, kada bi joj se mala obratila V bi joj rekla da se makne
bila je osorna i ignorirala ju je
ružno, jako ružno, mada je osnova bila jedna situacija od prošle godine, gdje je mala kao osnovala grupu protiv V
u 3. razredu OŠ, ja sam bila zgrožena da u 3. razredu OŠ se osnivaju grupe protiv jednog djeteta
tada sam rekla V da razgovara s tom curicom, to se riješilo, ali joj je V jako zamjerila
a V, u principu, se neće svađati, neće vrijeđati, njen način borbe je pokušaj razgovora, ako ne ide onda osornosti i ignoriranje
kada su bili kod nas, ja sam potegnula tu grupu i rekla sam da je to V jako povrijedilo
tata je rekao da je i on na to reagirao, da je pošpotao malu radi toga, da bi mala rekla da je ona napravila grupu za istraživanje prirode (NationalGeograficJunior)
a V naj frendica (u fazi svađe s V) joj je došla i rekla "ajmo da ta grupa bude protiv V"
A što bi bilo da je mali poricao da je to radio, što je vrlo moguće ukoliko dijete zna da će dobiti batina ili neku drugu kaznu, pa se boji priznati? Tada ispada riječ tvog djeteta protiv njegovog. Neki dan D. nakon škole nađe svoju tenisicu u ženskom WCu, ja sam 100 % uvjerena da znam tko je to napravio, taj dječak ( iz njegovog razreda ) je sat vremena sam proveo u školskom hodiku kao čekajući ostale da idu zajedno doma, a kad je sreo D. nakon škole sa širokim vragolastim osmjehom pita ga : Tko ti je sakrio tenisicu ?. Kad ga je učiteljica pitala naravno da je porekao, inače je jako nestašan ( da ne kažem problematičan ) i nakon niza nestašluka koje je već napravio od početka škole, poziva roditelja u školu i sl., a znam da ga doma fizički kažnjavaju od malih nogu, nisam ni očekivala da će priznati.
da, postoji ta mogućnost, i to je je kod neke djece jako, jako velika
a i kada ideš na tako nešto treba biti siguran i da ti tvoje dijete govori istinu
da se ne bi i ti iznenadio kod suočavanja
eto došli smo i do mojih nedoumica ... kako suptilno istražiti istinu.. da to tako nazovemo ...
baš o ovome mislim kad kažem da neke situacije zahtjevaju promišljeno djelovanje, da ne kažem planski pristup
ovako IDENTIČNO ja postupam, i upravo sam u sred takve situacije
samo što meni to ne dođe tek tako, iz rukava
morala sam najprije razmisliti dobro o tome što ću i kako ću
a da, kada su me zašili nakon seciranja
da i napišem zašto je moja V išla kod tate tog dečka
kada je ona malog molila u školi da prestane zvoniti
i učiteljica je to čula i porazgovarala na tu temu
i rekla V da se to ne događa u školi i da će to morati riješiti s tatom tog dečka
kažem ja njoj, ali to je mislila da to nije problem škole i da mi to moramo riješiti van škole
kaže mama, učiteljica mi je rekla: to ti moraš riješiti s tatom tog dečka
znam da učiteljica nije tako rekla, ali ova moja je to tako shvatila
a učiteljica je vrhovni autoritet
a roditelji nisu htjeli reagirati i dijete krenulo
V je strašna
ali ne mogu se ne oteti dojmu kako je zapravo imala sreće
tko zna tko je mogao biti taj tata i kakv je šok dijete moglo doživjeti
meni se ne sviđa da djeca idu sama nekome rješavati probleme
ja sam znala često minorizirati neke svađice i ekscese među klincima, a sad vidim da nisam baš tako trebala
mislim da se razumijemo uopće nisam za skakanje na svaku i pozivanje na red , ali ne može se to tako uopćiti kao stav kojim se uvijek vodiš u životu
ipak postoje situacije koje naprosto traže naš angažman i naša dužnost kao roditelja jest pomoći djetetu
zapravo mislim da svatko tko poznaje dobro svoje dijete može primjetiti kad nešto ne štima na duže staze
možda dijete ne zna ni verbalizirati neke situacije koje ga muče, jer se često npr. omalovažavanje da lijepo upakirati, tome smo svi valjda jednom negdje svjedočili
recimo, ako ti prijatelj dođe za vrijeme ručka, pa ti u 5 min. zamjeri - kako sporo jedeš, kako čudno držiš vilicu u ruci, kako stavljaš prevelik komad mesa u usta- e pa hebiga, malo ćeš se zamisliti nad sobom
a još ako si dijete u osjetljivoj pubertetskoj fazi, hm... nije daleko do ozbiljnog narušavanja samopouzdanja, vjere u samog sebe
strah me i pomisliti što se onda dešava kad moje dijete s takvim prijateljem provede svakodnevno par sati
ove situacije tipa guranja na toboganu, otimanje igračke, ma to se rješava u letu dok su tako mali
ali ovo drugo - e to traži jednu strategiju udaljavanja i okruživanja poticajnim ljudima i aktivnostima...
a nekima to nije lako, jer nemaju iskusva i prvi se put u svom životu susreću s tom temom
prvo sam ja došla mami sa oprosti ali eto imamo problem, malo se zbunila ali kad je vidjeal A kako je uplakan i u banani (ipak nije lako ni osdmogodišnjaku pustit suzu) povjerovala je. Doduše pitala je svog maloca dali je to istina a ovaj je kpokunjeno rekao da njega jedan drugi šuta, pa tako da su se njih dvojica udružila u šutanje A.
Iskreno nekako mi je i draže da se moj doma rasplakao (ok nije mi drago što mi odmah nije rekao) nego da se on s njima udružio pa opleti po četvrtom.
Žalosno je pto su njih trojica susjedi, idu skupa u razred, na iste aktivnosti i moglo bi im baš krasno biti, no ne.
Doduše oni su još mali i bez obzira što su neki skloniji glupostima mislim da se još uvijek može preodgojit tu djecu.
Da kojim kojim slučajem mali negirao i mama mu povjerovala, onda bi se ispričala na smetnji i svom A doslovno zabranila druženje.
Nekako sam u ovoj situaciji bila uvjerena da je moj nedužan. Bilo je situacija kada se trebao otkirvati početak, neko je nekom rekao nešto/udario ali je ispalo da je to reakcija na nešto.
Ne znam, mali su još i nisu baš toliko spretni u muljanju i laganju. Nekako vidiš i osjetiš tu "the istinu".
Usporedite ove situacije koje su ispričale s jedne strane Kosjenka i s druge strane flopica i aleks.
Kako se dečki šutaju i sve ove intrige kod curica.
Ja sretna da imam dečke
Pa redovito svjedočimo lijepo upakiranom omalovažavanju ovdje na forumu, nije da djeca nisu imala od koga naučiti.
Flopice, ja sam sigurna da ćeš ti naći efikasnu taktiku da riješiš svoje dijete negativnih utjecaja.
Jurana, možda sad i možeš biti sretna, al kasnije ti sve to dođe na isto.
A ja mislila da se sad patim, a da će kasnije moja muka biti naplaćena
Meni je žao što ti rušim snove. Al to je za tvoje dobro
Ma to su ti dva kraja iste batine...Usporedite ove situacije koje su ispričale s jedne strane Kosjenka i s druge strane flopica i aleks.
Kako se dečki šutaju i sve ove intrige kod curica.
Ja sretna da imam dečke
Moji dečki često dožive kritiku svojih vršnjaka zato što se ne mlate. Nisam čak sigurna da sve znam. Tu i tamo znaju spomenuti da ih drugi klinci smatraju i nazivaju mekušcima jer se ne obračunavaju šakama.
Mi smo ih doduše učili da nasilje nikada nije rješenje, ali ne bih rekla da se tako ponašaju (samo) zbog kućnog odgoja. Oni su stavom bliži onome što je opisala aleksandra70vanja - poštuju autoritet nastavnika. Ako je učiteljica rekla da joj dođu reći kad se netko potuče u razredu ili na igralištu, oni će to učiniti, čak i kad znaju da će biti smatrani tužibabama. Djelatnici škole za njih su veći autoritet od roditelja. Nažalost, ima djece koja učitelje ne doživljavaju tako, nego imaju stav "tko meni što može" + potporu roditelja za takvo ponašanje.
dobro ti govori marta, sve ti je to isti cuspajz za tvoje zivce
ne ovisi ti to o spolu, gledajući situacija u kćerkinom razredu ja bi mogla reći sretna sam što imam curu, no znam da nije tako.Usporedite ove situacije koje su ispričale s jedne strane Kosjenka i s druge strane flopica i aleks.
Kako se dečki šutaju i sve ove intrige kod curica.
Ja sretna da imam dečke
Točnije bi bilo sretna sam što imam curu a ne dečka u tom i tom razredu. A ni to ne mora biti točno već sutra
Ja sam do ovog zaključka došla još daaavno, još mi je dijete bilo u pelenama, dok sam čitala knjigu "Ženski bullying"Usporedite ove situacije koje su ispričale s jedne strane Kosjenka i s druge strane flopica i aleks.
Kako se dečki šutaju i sve ove intrige kod curica.
Ja sretna da imam dečke
I meni se čini da su dečki izravniji, nema spletkica i igrica, jednostavno se šutnu u guzicu kad si ne pašu
hvala marta !
nemam sina pa ne znam iz prve ruke
ali vidim iz druge
muški fajtovi su mila majka naspram ovih ženskih igra i finesa
samo kod dečkića to izgleda brutalnije
jer je u igri najčešće vikanje, naguravanje a u nekim sl. i pravo nasilje s ozljedama
a ovo žensko udaranje ispod pasa, pa grupiranje, tračanje, intrige, a ozljede se ne vide golim okom ,
mada, zapravo je oboje teško za onog ko je u epicentru zbivanja
i moj zaključak je da djeci treba pomoći kad se osjećaju ugroženo
i mora ih se naučiti kako će se zaštititi
pomicanjem dobne granice, treba polako pomicati i njhovu inicijativu i samostalnost u svemu tome
ah, treba to sve sprovesti u djelo
i ostati normalan
Muški su općenito izravniji i iskreniji i manje glume, a cure su sve kao nešto dobre prema drugoj, a iza leđa si rade sranja. Ipak, mislim da se lakše obraniti od ženskog "nasilja" nego od fizičkih obračuna. I meni je drago da su mi djeca ženska.I meni se čini da su dečki izravniji, nema spletkica i igrica, jednostavno se šutnu u guzicu kad si ne pašu
Ekipa moje curke se non-stop nekaj svadi i spletkari a ne mogu jedna bez druge ... sve me strah kako će to funkcionirati kad se uplete još i pubertet
meni su onda draga muška ženska djeca :sreća_i_radost_žive_na_mojoj_adresi:
Ma sve je to isto.
Prvo marišu se i cure, malo malo pa u vrtiću bude neki fajt. Drugo provociraju i dečki, doduše ne tako na finjaka.
Meni ipak draže dok rade jezici, a ne šake..(imam cure)
Debeli potpis!
Ja bih to rekla ovako (ofrlje): dečki u prosjeku 70% šakama, a 30% jezicima, a cure obrnuto... ali opet, svaka sredina, svaki razred i svaki klinac, pa čak i svaki dan može biti drugačija priča. Tja, to je život...
čini mi se kao da živim na drugoj planeti kad vidim što se nekima ovdje događa:
u školi u koju idu moja djeca (barem što se njihovih razreda i učiteljica tiće)
nema šanse da se nešto takvo tolerira.
sigurna sam da naše učiteljice nebi samo tako zanemarile ovakakv slučaj i da bi ozbiljno porazgovarale
s roditeljima djeteta i djetetom koje maltletira.
jako se trude i puno razgovaraju s roditeljima i djecom tako da mi se čini da nekako uspiju prevenirati ovakve pojave.
zapravo cijela atmosfera u školi (razredima) je nekako jako pozitivna, odnosno učiteljice su jako pažljive prema djeci
i potiču njih da međusobno budu takvi. i očito im to uspjeva.
čak mi dođe smiješno kako se ta djeca neprestano grle, vesele jedni drugima i sl.
imam djecu iste dobi kao u priči i nema ni traga grupiranju, izdvajanju, a kamoli davanju nepoželjnih nadimaka.
ja govorim o curicama, možda manje percipiram dečke, ali sumnjam da je među dečkima baš toliko drugačije.
kad sam ja išla u školu, isto je bilo svega i baš sam bila zadovoljna kako je danas puno puno bolje.
ali očito ne svugdje.
što se tiće pitanja: pomoći djetetu ili da samo vodi bitku, sigurna sam da im treba pomoći. još su oni mali.
inzistirala bih da učiteljica nešto učini, a ako nebi, porazgovarala bih s roditeljima, pedagogom.
to puno ovisi i o djeci.
u starom vrticu nije bilo sore. zaista nije bilo tucnjave i udaranja.
u drugom vrticu L. je stalno govorila kojeg decka ne voli jer se tuce. bilo ih je samo par koji se nisu tukli.
nakon odlaska u grad mladih jedna mama je dosla s djetetom u vrtic suocit se s tetama jer je njeno dijete bilo cipelareno od strane drugog djeteta.
predskolarci!
da ovisi o uciteljicama, ali puno ovisi i o djeci.
a zenskih spletki me strah od kad sam saznala da nosim curu :D
nekako mislim da je u toj dobi djeci lakse ishendlati fizicko nasilje jer ga mogu fino definirati, opipljivo je, dok su emocionalne ucjene za njih dosta apstraktne pa im je tesko uopce definirati ih, uociti, procesuirati, prenejti nam, ishendlati ih. i puno su subjektivnije od fizickog nasilja.
za udarac znas da je idarac. tocka. svima je udarac udarac.
uvreda je pak podlozna subjektivnom tumacenju.
moja cak nije ni skuzila da "naocarka" je pogrdan naziv. mislila je da je to jednako kao i dugokosa. dok joj nisam objasnila da je.
ili cackalica.
Ou, jes!
Muško/žensko: sva ova "ženska" ponašanja su prisutna među i dečkima. A. nije imao nešto problema sa šakam, ali s beskonačnim ruganjem, fejs grupama i manipulativnim okretanjem drugih protiv njega jest, i to redom od muških (trojice uvijek istih). Naravno, tako mu se potrefilo, ali čisto da previše ne generalizirate.
Posljednje uređivanje od vertex : 08.11.2013. at 15:41
A kako zabraniti druženje ako su susjedi i idu u isti razred, pa moraju biti u istom razredu i istim putem putovati kući. Jednom je D. došao doma prašnjav jer ga je već spomenuti "prijatelj" putem gađao kamenjem i blatom, a njegov tata na to ravnodušno izjavio "a ne znam šta IM je "( množina naravno, bez obzira što njegov nije imao ni trunke prašine po sebi i isti zna i narav svog i mog djeteta), i kako da napravim da se ne druže. Da moj sjedi ispred škole i čeka dok ovaj ode prvi pa lagano krene doma ili što. Ma najsretnija sam kad vidim da njegovi odu po njega autom i da neće put od škole provesti s D. A nisu tu samo fizički obračuni kao što i dosta vas kaže, kad meni D. priča šta to dijete govori drugoj djeci i o drugoj djeci, mene zafrkne u želucu, da nisam to čula i na svoje uši ne bi vjerovala, i ne vrijedi njemu ništa govoriti jer ne poštuje on ničiji autoritet,on je tvrd orah isklesan na batinama.U školi je koliko toliko ipak primiren ali dok putuje doma i nema odraslih u blizini, izbaci sve svoje frustracije van.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
